Archive for the ‘Thomas Jane’ Category


227890.1020.A tumblr_m6asazX0Jt1qzdglao1_1280 Face-Off-1997-movie-poster

IMDb

Trailer

Prodati dobru priču oduvijek je problematično, posebice ako radite akcijski film temeljen na osnovnom plotu u kojem glavni protivnici – zamjene lica. Doslovno. Takva ideja odmah u startu vuče na premisu nekakvog lošeg B uratka čija je osnovna namjena zadovoljiti najosnovnije produkcijske kriterije: puno ispucanih metaka. Činjenica je da u akcijskom filmu možete prodati skoro pa sve, od invazije malih zelenih, pa do kućnog ljubimca koji čita misli, no napraviti zdravi, rasni akcijski uradak zahtjeva talent, temelje i umijeće. Temelj bi u ovom slučaju bio scenarij o dva lika koji jedan drugoga ne mogu vidjeti, žive u predodžbi da znaju sve što mogu jedan o drugom i glavni cilj jest što prije ubiti… pa, tko koga stigne prvi. Priznajem, ne zvuči baš nešto na prvu misao, ali kad ga stavite u kontekst današnjice, gdje akcijski žanr iznenada opet počinje dobivati zalet, pa makar on bio i financijski, gotovo je nevjerojatno što sve može ispasti iz onoga što i ne zvuči tako duboko. Spojite to s talentom, uvoznim, da naglasimo i tu malu sitnicu, te kad pridodate cijeloj priči umijeće (vizualno, da naglasimo) dobijete formulu koja je u svemu dobitna. Mislim, ako danas možete prodati priču da teroristi Sjeverne Koreje mogu zauzeti Bijelu Kuću, zamislite što sve možete prodati u priči o dva smrtna neprijatelja koji su prisiljeni živjeti u koži (doslovno) ovog drugog.

Već kad sam kod prodavanja magle, zanimljivo je da prodavanje puno smislenijih stvari (kao što su dramskih elemenata) ide puno teže nego bi se to pomislilo na prvi pogled. John Woo, poznati majstor akcije kao takve, ne samo da je uspio dobro prodati dramu kao takvu već je u cijelu stvar uspio ubaciti i realnost. Za one koji vole malu pozadinu: Face/Off inicijalno je trebao biti SF koji se događa u budućnosti. To je valjda bio preduvijet da se priča proda bez previše pitanja, no radi Woo-ove intervencije, scenarij je prebačen u sadašnjost, techno-babble je smanjen na minimum i to sve iz jednog malog razloga: želio je glumcima otvoriti prostor da pokažu svoj talent. A talent su i pokazali. John Travolta, disko plesač i dadilja malog Mickeya rukovao se Nicholasom Cageom i rekao: idemo rasturiti cijelu stvar. Tako to ide kad jedan glumi Sean Archera, vrhunskog FBI agenta čija je životna misija uhvatiti svjetskog teroristu Castora Troya. Ne zato što je Archer predan pravdi već zato je predan osveti: Troy mu je ubio sina. I dok njih dvojica u furioznom uvodu razriješe stvar u Archerovu korist (Troy odleti, doslovce, u komu) stvari ipak još uvijek nisu tako sjajne. Postoji bomba. Da bi doznao gdje je, Archer mora preuzeti Troyev fizički izgled i ušetati u strogo čuvani zatvor te podatak izvući iz njegova brata. Plan uspije. Ali ne uspije. Troy se budi iz kome (tako to ide kad ti skinu lice) i preuzme Archerov identitet. Strane su sad zamjenjene, ali nimalo završene. Dva protivnika ovaj put će svoj sukob odigrati na novoj osobnoj razini i usput doznati da iza svakog lica postoji nešto više od pukog fizičkog izgleda.

Iako film na svojim leđima broji već 15 godina; nije ostario ni dana. Moglo je to završiti i drugačije. Mogao je ispasti još jedan običan bum-tras uradak i biti zaboravljen već idućeg dana, no svoj uspjeh duguje prije svega odličnoj karakterizaciji likova. Znam što mislite: takvo što rijetko da postoji u akcijskom filmu i složit ću se s vama. Zamjena identiteta nadograđena je pogledom iza…pa, lica. Tako je zamjetljivo da su Troy i Archer u suštini isti: samotnjaci, bez prijatelja, obojica su zanemarili svoju obitelj, no kako pogled dolazi s kontra strane, tako dva protivnika itekako dobro upoznaju okružje za koje su mislili da ga odlično poznaju. Njihova motivacija (barem ona od Troya) ostaje malo postrani što se tiče predanog naganjivanja ovog drugog (Archer to radi radi sina) ali gubici svakako postoje s obje strane. To ustvari ni ne iznenađuje previše. Woo je oduvijek znao prodati duboku povezanost među svojim likovima, izgraditi njihove suprotne karaktera i ugraditi u njih puno više od pukog naganjivanja. Tu je odmah i jedna mana proizašla, vjerujem, iz toga da film ne izgubi tempo i dodatno zakomplicira stvari. Archeru nitko ne vjeruje da je uzeo lice Troya, što je razumljivo, ali Troy kao Archer skoro sve uspije uvjeriti u suprotno, čak i vlastitog brata, koji je opisan kao teški paranoik koji nije vjerovao ni slici vlastitog brata. Mala zamjerka, ali da se spomene.

Tehnička strana filma i danas izgleda kao grom. To je najednostavnije tako reći i dodati da se protok godina uopće ne vidi. Koreografija akcijskih scena je besprijekorna, iako zrno teatralna (naglašava pomalo epske elemente u sokobu Try/Archer) te jedinu stvar koju ovdje možete zamjeriti jest upotreba kaskadera koji čak ni iz aviona ne sliče Travolti i Cageu. Posljednja scena, vlika potjera čamcima, izvučena je iz otpada jer je bila namjenjena prijašnjen Woo-vom filmu, Hard Target, i ovdje se uklopila savršeno (minus kaskaderi) no cijela ova priča bila bi bez veze da glumci nisu odradili posao… vrhunski, savršeno, besprijekorno (izaberite sami). Cage i Travolta žive oba lika gotovo u detalj, od pokreta tijela, do izraza lica. Ne znam jesu jedan drugog proučavali pri snimanju, ali steknete pravi osjećaj kao da su uistinu zamjenili tijela. Mala pomoć došla im je i od priznatih karakternih glumaca; Joan Allen, Gine Gershon, Thomas Jane i redatelja/glumca Nicka Cassavetesa, što otprilike govori da glumci koji uglavnome nemaju veze s akcijom znaju napraviti stvar boljom od onih koji često u tom žanru. Konačni bi zakljkučak mogao biti da se radi o kvalitetno režiranom, odglumljenom, ispričanom i zaokruženom filmu koji neće nikoga razočarati, čak ni ako inače bježite od akcije kao takve. Kad ste posljednji put čuli da je jednom filmu to uspjelo?

1961127,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1961128,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1961133,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1961134,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA==

1961146,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961147,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1961149,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961153,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1961124,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1961129,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1961139,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1961140,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1961143,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1961144,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

Thursday (1998)

Posted: 19 lipnja, 2011 in Komedija, Kriminalistički, Thomas Jane

IMDb

Trailer

 

Iskreno, nikad nisam bio neki posebni fan filmova situacije. Znate već, radnja u jednom danu, nekakav geg koji pokreće drugi, pa treći, nešto komedije, nešto malo akcije. Možda zato što sam obično naletio na komedije, loše, nimalo duhovite. Ali, filmski je svijet velik, svašta u njemu ima te se uvijek nađe dobra preporuka. Ovaj naslov ide na dušu kolege Dragonragea, ja nisam imao blagog pojma da uopće postoji (mislim da nije ni on) a kako je trailer djelovao dovoljno zanimljivo, odlučih ga pogledati. What a hell, ne, flat opcija svašta trpi. Dobro, priznajem, slab sam na Thomasa Janea, mislim da je lik prokleto podcjenjen te da nikad u cijelosti nije pokazao svoj potencijal, barem ne što se tiče mainstrean dijela filmografija. Srećom, čovjek ne biježi od ovakvih projekata, na zadovoljstvo svih gledatelja koji cijene dobar crnohumorni flick o nesvakidašnjim situacijama koje se znaju dogoditi kad ih ne očekujete.

Ovo je dan za koji će naš junak Casey poželiti da uopće nije ustao iz kreveta. Za početak, dobiva poziv od starog kompanjona Nicka i obavijest da mu ovaj dolazi u posjetu. Sve 5, ali Casey i Nick su nekad davno bili dileri drogom, što Casey više nije, a kad mu Nick uvali pun kofer droge i ode obaviti neke posliće koji uključuju pištolj i prigušivač, započet će njegova mala odiseja unutar kuće. Jer, posjetit će ga par individua, sve pomaknuti likovi, svaki spaljeniji od drugog, a doznat će se ponešto i o samom Caseyu. Mrtva tijela se gomilaju, a stvar postaje jednostavno apsurdna do te granice da se morate zapitati tko tu koga hebe.

Kako rekoh, dobru situaciju treba znati napraviti, pa još izvući i maksimum iz nje, posao je to. Sad, ako kažem da je ovo uradak koji će vas najvjerojatnije podsjetiti na neke Tarantinove spike, to će biti istina, ali kažem da je i pravo originalan, i to će biti istina. Nešto kao uzor koji je različit od uzora. Dijalozi su na granici apsurdnog, ali tako duhoviti da jednostavno poželiš da traju i traju i, ono što je vrlo važno kod ovakvih stvari, ne ponavljaju se. Film je razdjeljen na scene, svaki lik koji se pojavi ima svoju minutažu te drugačiji pristup radnji, s tim da se događaji koji su prethodili ovom malom radnom sastanku uopće ne pojašnjavaju (zamišljajte, ljudi) i jedini ustupak tom pravilu jeste kratki flashback kad vidimo Caseya kakav je bio dok je bio bad boy – priča o zgrickanom/malom kurcu bi vam mogla ostati u sjećanju. Ako ste pomislili da je dijalog sve što ovaj mali filmić može ponuditi, pogrešno. Postoji zanimljivo velika količina ispucanih metaka, onako, da se dijalog malo ohladi, pri čemu se ne zanemaruje i urnebesno pretjerivanje u količini prolivene krvi.

Thomas Jane vodi, kako rekoh, glavnu riječ i vodi je dobro, čovjek em izgleda dobro, em zna glumiti, em ima talent za komediju, kao i za akciju. Aaron Eckhart u svojem isto tako netipičnom izdanju, ali s jednakim talentom za komediju te u maloj, ali očekivano efektnoj ulozi, dolazi nam i Mickey Rourke (dok je još izgledao dobro) kao cool žandar koji baš i ne dolazi spasiti dan na kraju smjene. Znači, uber zabavni dijalozi, komične situacije pomješane s ponekom cool kriminalističkom upadicom, brz tempo, apsurdnost i zabavno pretjerivanje… isporučeno više nego sam očekivao, čak toliko da ga ovih dana planiram pogledati ponovo.

Stander (2003)

Posted: 21 ožujka, 2011 in Akcija, Kriminalistički, Thomas Jane

IMDb

Trailer 1

Trailer 2

 

Kada jedna zamalo anonimna redateljica, Bronwen Hughes, čiji je najveći domet rada romatična komedija sa Sandrom Bullock ušeta u područje gdje vladaju muškarci, napravi film koji je Michael Mann trebao pogledati barem dva puta prije snimanja Dillingera, i stane uz bok jedne Katherine Bigellow radi kvalitete koju ostvari istim, onda tu ima materijala za pisanje. Kratko i jasno, ima već nešto vremena da me neki film pravo uvukao u radnju, natjerao da pola noći guglam o stvarnim događajima i ljudima o kojima film govori i pritom oduševi. Nije to mala stvar. Imam istančan ukus za naslove koji prolaze ispod radara.

Stander je priča o Andreu Standeru, najmlađem policijskom kapetanu južno afričke policije, koji, nakon što sudjeluje u krvavom gušenju apartheid pobune u Johanesburgu, iz nekog svojeg inata (vjerovanja kako je pravosudni sustav rasistički nastrojen te da bijeli čovjek može raditi što hoće – inače je bio poznat po svojem anti-rasističkim stavovima) počinje pljačkati banke, vraćajući se natrag na ”mjesto zločina” kao istražitelj. Uspješno orobivši tridesetak banaka njegovi ga vlastiti ljudi napokon uspjevaju uhvatiti u zamku, osuditi na 75 godina zatvora (pretjerano čak i za one godine) odakle par mjeseci kasnije uspješno bježi. Nastavivši u istome kriminalnom tonu, Stander jako brzo postaje državni neprijatelj broj 1, prikupljajući simpatije običnoga čovjeka, ali stvarajući poveći prtisak na policijske uprave diljem zemlje da ga se riješe po kratkom postupku jer ostatak svijeta se počinjao lagano podsmjehivati na njihove propale napore da jednog čovjeka privedu pravdi.Priča je dobila svoj kraj, ali da ne otkrivam previše…pogledajte film.

Zanimljivosti naslova leže u nekoliko stvari. Film je podjeljen na više djelova, prvi je gotovo Standerova opipljiva frustracija radi stvari kojima svjedoči dok je policajac te polagani prelazak na drugu, kriminalnu stranu, srednji je dio nabijen intenzitetom pljački banaka, bježanja i velikom samopuzdanju glavnih likova, a završni polako ulazi u ono poznato da ništa dobro ne traje vječno, no prelazi su napravljeni nevjerojatno glatko, prije nego shvatite da ste ušetali u drugačije raspoloženje još uvijek vas nose emocije prošlog dijela filma. Gluma je fascinantna, pogotovo Thomasa Janea, koji ovakvim ulogama samo pokazuje da bi od visoke produkcije (The Punisher, Deep Blue Sea) trebao bježati kao vampir od crkve, ali ni podrška u obliku Deborah Kare Unger nije nimalo lošija. Precizno režiran,sa gotovo opipljivim i dobro dočaranim vremenskim razdobljem (70-te i dio 80-ih godina prošlog stoljeća) gotovo je čudo da je film zakopan pod debelim slojem podcjenjenosti. Također, akcija je režirana poletno, s odjećajem za tempo, što samo pokazuje da muški redatelji nisu jedini koji se znaju snalziti s oružjem u ruci.

Za kraj, jedan od stvarno rijetkih naslova koji su rađeni po istinitim događajima, a da su prikazali 97 posto stvari onako kako su se odigrale. Nekako je postalo standardno prekrajati povijesne činjenice da bi se manipuliralo gledateljima i dobio dojam bolje nego što jest (zato mi Bonnie & Clayde nikada nisu bili nešto posebno drag film) Pvdje su napravljeni kozmetički zahvati u samoj završnici filma (sami je događaj skraćen za dan-dva) ali ništa više od toga. Gotovo nevjerojatno.