Archive for the ‘Thriler’ Category

The Mechanic (1972)

Posted: 27 rujna, 2015 in Akcija, Charles Bronson, Thriler

54821a_lg.jpeg The Mechanic VHS box Mekanikeren 5f672af832b1f6ec654257e4d93bede9_4VnMqYOTCZaLz1nnS8LGWYyGyh5NI 10338268_776904325661569_5309234920580809372_n b56b7825d8b6fb2a91c7030dcfc5bc55533cbe9b

IMDb

Trailer

 

Kako zamišljate plaćene ubojice? Pretpostavljam da u stilu kako su profesionalni, nečujni, nevidljivi, uvježbani i opasni kao virus ebole. Hej, ne krivim vas, nisam ni ja bolji, plaćeni ubojice su po mistici tek stepenicu niže od ninji, a kako ponekad koriste istu obleku, i nema neke razlike. Stvarnost je pak drugačija. Obično neki zloglasni lik ispadne običan lik kojeg je tata malo previše šamarao, a mamica previše ignorirala i koji ima opasnih problema sa samim sobom. Ili su obični lajavci koji će vam uz kriglu hladnog ispričati sve od stoljeća sedmog, pa ako im povjerujete, pogreška je stvarno vaša. Srećom, filmovi i dalje podržavaju našu iluziju o njihovoj profesiji. Tako je kultni The Day of Jackal svojedobno popio ozbiljne kritike da kroz fikciju ustvari točno pokazuje kako netko može napraviti neke ilegalne stvari (novi identitet, prošvercati pljucu – bilo je to prije nego su vas na aerodromima skidali do gola i tražili da plešete na prstima – te da profesiju ubojica glorificira na neviđene razine) dok je rimejk samo popio ozbiljne kritike (kojeg ja ustvari jako volim gledati samo zbog scene gdje Willis s brčićima ala Mister Fulir raznese Jack Blacka – ne podnosim tipa) pošto je riječ o jednostavno glupom filmu. Idemo mi natrag u prošlost. Iako je originalni Dan Šakala debelo profitirao (a u tome ima udjel i popularni roman na kojemu je nastao) svega godinu dana ranije pojavio se još jedan kultni naslov koji je za naslovnog junaka imao istu osobu od profesije. Prije nego su sjeli i napravili ovaj film, napravili su zanimljiv vester imena Chato’s Land. Zanimljiv jer je debelo odudarao od klasične tradicije gdje John Wayne ušeta, lupi šalu-dvije, ispali metak-dva i spasi učiteljicu s fruzurom iz frizerskog salona (koji su, inače, bili dio svakog graničnog grada u danima Wild Westa). Taj vestern, o Apaču koji nemilosrdno ubija one koji su mu ubili ženu, djelovao je tek kao zagrijavanje za prave stvari. The Mechanic, a kruna te suradnje Michael Winner/Charles Bronson bio je (opet) kultni Death Wish. The Mechanic gotovo nastavlja tradiciju prethodnika; šutljivi tip koji nemilosrdno ubija one za koje mu plate da to naprave. Hej, Charles Bronson je mogao biti plaćeni ubojica da nije postao glumac i ovaj naslov je s razlogom kultni, no ne zato što je baš toliko dobar (doći ćemo i do mana) već zato što je, kao i slučaju Chatove Zemlje, imao poprilično originalnu priču i naprednu za svoje vrijeme, tko da ima nešto u onome kad kažu da su stara vremena bila i kreativnija. Donekle.

O čemu je riječ? Arthur Bishop je plaćeni ubojica, najbolji od svoje vrste. Tih, metodičan, ubojit i efikasan. Kada jednom prilikom upozna mladića imenom Stevea (ustvari mu ubije nekog bliskog) stvari krenu pomalo neočekivanim tokom. Dečko želi naučiti zanat i Bishop u dečku prepozna kvalitetu zbog koje mu odluči i pokazati kako se radi taj posao. Njih dva stvaraju čudan mentor-učenik odnos, odrađujući zadatke i polako shvaćajući da je neke stvari nemoguće naučiti, kao ni biti najbolji ako već postoji netko ispred tebe. Jedna zanimljiva stvar, ovaj film je (kao i gomiletina drugih) dobio svoj remake. Loš, ako ćemo iskreno. Bishopa je glumio Jason Statham i Bishop je redizajniran da odgovara njegovu kalupu; razbijač kojemu nema ravnog. Ben Foster je glumio njegovog mlađeg pomoćnika. Film je na kraju balade ispao prosječna i pomalo bezukusna akcija koja je s originalom dijelila imena i općenitu radnju, s time da su uspjeli zajebati sve što je u originalu valjalo. Što to, pitate vi. Likove. U originalu funkcioniraju savršeno. Da bi bio killer moraš imati pokoju žicu krivo spojenu, a da bi želio naučiti taj posao, moraš imati… ustvari ne moraš imati baš previše osjećaja. Biti psihopat je jako poželjna kvaliteta kod aplikacije za zapošljavanje. I tako Statham i Foster za svega dva dana buddy-buddy druženja rade vratolomije kakvih bi se posramio i Tom Cruise… ne bi baš išlo. I Foster djeluje kao psihopat bez osjećaja uvjerljivo koliko i ja kao Batman. Jan-Michael Vincent s druge strane je odradio fantastičan posao. On je kao Ted Bundy, ljepuškasti dečko koji iz lijepog lica nema emocija. U tandemu s Bronsonom, koji je njuška samo takva, oni imaju nevjerojatnu kemiju na ekranu. Njihov odnos ima sve što treba imati; intrigu, napetost i nelagodu. Sami kraj je pak priča za sebe, tko je gledao, zna o čemu pričam (tko nije – you’r shit out of luck – ovdje ne spoilamo dobre stvari) i funkcionira kao točka na i cijelog njihovog odnosa. Remake je, naravno, i to zeznuo, što me stvarno ne iznenađuje jer za takav kraj treba imati debela muda, ali filmovi sedamdesetih su bili i poznati po tome, pa tu nema nekih posebnih iznenađenja.

Problem leži u drugoj strani. Film ima akcije, ali nije baš najspretnije izvedena u nekim dijelovima. Drvena režija nije toliko problem koliko razvučenost u nekim segmentima (prvo što mi pada na pamet je dugačka potjera na motorima) što u konačnici dovodi do neuravnoteženog tempa. Iako Bronson i Vincent imaju karizmu i zanimljiv odnos na ekranu, može se primjetiti kako su im likovi, u suštini, neistraženi te sve što se prikazuje je površno (karakterne osobine – ništa dalje od onog što je potrebno za radnju) pa ako baš i niste veliki obožavatelj Bronsona, onda znate što možete očekivati od njegove izvedbe. Ipak, sve to ne kvari cjelinu kao takvu. Poluga ravnoteže balansira negdje po sredini, malo je riječ o likovima, ali malo više ipak na akciji, gdje se Winner snalazi, iako se može osjetiti, kako već rekoh, i ponešto staromodne drvenosti u režiranju takvih stvari. Kako je remake ispao poprilično bezukusan (a i nastavak je u pripremi – Bishop postaje neka vrsta Ethana Hunta) original je čak uspio zadržati šarm kroz sve ove godine i ne izgubiti baš previše na atraktivnosti, što otprilike znači da je nešto u njemu ipak dobro napravljeno. Uglavnom, rekoh vam sve bitno (i ponešto nebitnog) pa prosudite sami koliko u svemu tome ima prave privlačnosti i vrijedi li uistinu ono da su se nekad filmovi snimali s puno više takta nego danas. Ili je to samo zločesti urbani mit.

1752967,XMoQqcA0qHnwHmvpbVpf+JofBw0bj9graUS9_ucRR3iZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 1752968,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1752972,RpaoNGFs9lHvGki+MSbO5abNxW78tojG8F9rjcgfFiy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== c0414af8a86be5a47bcd46ba34a mechanic72_3 mechanic72_4 MV5BMTYxMzQ1MTkyNF5BMl5BanBnXkFtZTcwOTY3ODE1NA@@._V1_ 3e97eceb6bc2898df5bc32bb01a61125_1

 

 

 

 

Blackhat (2015)

Posted: 23 travnja, 2015 in Akcija, Thriler

blackhat

IMDb

Trailer

 

Pa, i velikani rade pogreške u koracima. Ništa čudno. Nakon godina provedenih u filmskom poslu, svakako ćete promašiti metu po koji put. Doduše, nitko ne očekuje da promašite i cijelo strelište, ali i to se zna dogoditi. Michael Mann redatelj je kakvog bi svaka kinematografija poželjela u svojim redovima; čovjek zna kako složiti priču, čovjek zna napraviti likove, stvoriti im osobnost i zna ih postaviti u okružje koje, čini se, poznaje bolje nego vlastiti džep. Vole ga i publika i kritika. No, čak i on zna promašiti metu. Dogodilo mu se to u 80-ima, kad je radio nadnaravni horor The Keep. To je zbrka od filma. Neki ga uvažavaju, ali tamo se nema što uvažavati, film je potpuni promašaj. Znakovito je da se Mann nakon toga nikad više nije vratio tom žanru, čak mu ni primirisao blizu. Pa, bilo je nekih omaški u Miami Vice. To je cool film kad se sve zboji, ali kad se bolje razmisli, nešto je nedostajalo u samoj priči. Public Enemies su bili… ni na nebu ni na zemlji. Film kao takav funkcionira, ali, opet, ne funkcionira. Slaba režija, nezanimljivi likovi, cijeli paket nezainteresiranosti. Blackhat kao da nastavlja silaznu putanju Mannova stvaralaštva, što nikad nije dobra vijest. A stvari su na papiru izgledale jako dobro; grupa negativaca (ili jedan negativac) grupa pozitivaca (ili jedan pozitivac) internacionalna radnja koja skače s lokacije na lokaciju preko pola kugle zemaljske, moderni kriminalni (teroristički) svijet… stvari su izgledale stvarno dobro. Prva stvar koja će se povezivati s Blackhat filmom jeste da da je otvorio sezonu jezivih box office flopova, na utrošenih 70 milijuna dolara film jedva da je vratio komadić toga. Mogao bih vam jednostavno skratiti vrijeme čitanja i reći jednu stvar – sve što mislite da znate o ovom filmu pogrešno je – ali ako imalo pratite stanje Mannove karijere onda ste možda i sami svjesni što ne valja.

Početak nas uvodi u jednstavno grozan teroristički cyber napad; netko je dignuo nuklearnu centralu u Kini. Kineski operativci brzo skuže da imaju posla s nekim tko je jako spretan s tipkovnicom te da smo, bubnjeve molim, ušli u doba kad više nije potrebno biti fizički prisutan na mjestu kako bi nešto napravili. Drugi napad sličan je prvom, samo što je meta burza ili koji već vrag, gdje naš negativac uspije izvući gomilu love i nestati u…pa, rekao bih zraku, ali ni ne vidimo ga uopće. Sad su svi na nogama, Kinezi, Amerikanci, i svi znaju jednu stvar; da bi uhvaili takvog negativca na njega treba poslati drugog, sličnog njemu. Tu na scenu stupa Thor osobno (Hemsworth) i započinje lov na čovjeka preko pola kugle zemaljske, a lov uključuje sve i svašta; jurnjavu, pucnjavu i nekoliko opasnih tipkovnica. Ne spava ni negativac (ili negativci) te ne treba dugo da i on počne napadati našeg pozitivca (ili pozitivce).

Problemi su u sljedećem; likovi. Hemsworth je lijep dečko, nabildan dečko, okretan dečko, sposoban dečko, on se zna opasno dobro služiti tikovnicom, zna borbu prsa u prsa, a ako se dokopa pištolja, skida krilo muhi u letu sa sto metara. N-da, to bi otprilike bilo to. I, da, odličan je u krevetu, zamalo zaboravih. Kad imate takvog lika u centru priče nije ni čudo što stvari jako brzo postanu dosadne, on čak i Chuck Norrisa pošalje po kavu i da mu vrati ostatak novaca, toliko je dobar. Stvarni hakeri (ili kompjuterski šmokljani) s ovim likom imaju veze koliko i ja s istraživanjem tamne strane Mjeseca. Doduše, oni sebe možda tako vide, ali tako ne izgledaju. Lik kao da je MIT student, SWAT operativac i Mirko Miočić u jednom, s izgledom dečka s manekenskih pisti. Pretpostavit ću da su autori išli na dvije stvari, jedna od njih bi bila velika baza Hemsworhovih obožavatelja(ica) pa je plan bio da oni masovno krenu put kina vidjeti ga u stvarno bad ass ulozi (to je čak i istina, ne zajebavam vas – ima na netu neka iskrena spika jednog od producenata koji se otvoreno pita gdje su bili ti obožavatelji kad je film tonuo na box officeu kao Titanic) a druga stvar je da su htjeli sve kompjuterski potkovane ljude učiniti ono, stvarno cool tipovima, koji jednom rukom tipkaju, drugom pucaju i usput bare zgodnog komada dok voze auto u brzoj potjeri. Ha, lijepo pokušaj, ali ljudi to ne puše, što se pokazalo tragično točnim. S druge strane, glavni negativac točno je ono što bi ljudi očekivali vidjeti kad se priča o stereotipima kompjuterskih hakera, bucmast, zapušten, masne kose. Na stranu to što je Mann opasno promašio pri modeliranju svojih likova (sličnu stvar je napravio i kod prikaza Johna Dillingera, pucajući na popularnost Johnny Deppa, a ne stvarne fakte) čini se da je nekako usio promašiti i sve ostalo. Film je jednostavno dosadan. Kompjuterski napad, cyber zločini i ine stvari stvarno jesu novo bojište, ali on nam ga ne može predstaviti na zanimljiv način, a čim uđe u malu dublju srž problema (internet serveri, proxy adrese, IP) gledatelj počne zijevati jer ne kuži u čemu bi to glavni lik trebao biti dobar. Pa dolazi do pucnjave. Naravno, lupanje po tipkovnici nije tako zanimljivo kao povlačenje okidača (a to svi razumiju) tako da odjedanput imamo neki tim negativaca koji, bez prave potrebe, iskreno, ulijeće i puca po ljudima, diže sranja u zrak (i to kad glavni lik izađe iz auta, naravno) i odlazi neozlijeđeno. Glavni bad guy je doslovno nevidljiv, što taj tim ubojica čini bezvezarijom te samo kao običnom cimalicom za gledatelje. Nažalost, iako su akcijske scene nešto što Michael Mann radi sa stilom, ovdje su nezanimljive kao i ostatak filma, što cjelinu čini jednostavno zamornom i predugačkom jer film rasteže radnju skoro do u nedogled, a kad se sama završnica i otkrije, sve karte polože na stol i svi motivi budu otkriveni – više nikoga nije briga za ništa od toga. Jedino se čeka odjavna špica i svjetlo u kino-dvorani te žal za uludo bačenim novcima. Nadam se da će Mann uskoro napraviti neku dobru stvar jer ako nastavi ovim tempom, potrošit će sve kredite koje ima kod kritičara jer publika je već počela dizati ruke od njega. Želio bih reći da je to neopravdano, ali nije. Ovo je jednostavno promašen film, loše zamišljenih likova, smušene priče i nikako sjajne režije koju smo navikli dobivati od redatelja njegova kalibra.

2cc4f94b-218b-4d35-99fb-435858ef7409.jpeg 146 BLACKHAT Blackhat_11 Blackhat-2015-2 blackhat-movie-wallpaper-6 blackhat-trailer-0 still-of-chris-hemsworth-and-wei-tang-in-blackhat-(2015)-large-picture still-of-leehom-wang-and-wei-tang-in-blackhat-(2015) Tang Wei Latest movie HD Wallpaper 2015

 

 


81MCyTFiIyL._SL1435_ A_espaldas_de_la_ley-501838422-large 91WQ49D-jmL._SL1500_ Mighty_Quinn-12171826052005

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, u skorašnjoj budućnosti ovdje bi se moglo pronaći nekoliko filmova Denzela Washingtona. Čisto slučajno, naravno, nije planirano i svakako nije namjerno, ali nedavno sam, u nastupu kreativne krize, odlučio malo prekopati po čovjekovoj filmografiji i pronašao sam nekoliko zanimljivih naslova, mislim, zanimljivih u smislu da neke nisam nikad ni gledao jer Denzel je već bio gost na ovim stranicama, napisao sam par recki o njegovim filmovima i, nije mi teško priznati, on mi dođe kao crnačka verzija Toma Cruisea – uvijek ima gledljivih filmova, čak i jako dobrih. No, Moćni Quinn nije ovdje zato što je Denzel u njemu već zato što je riječ o kriminalističkom romanu, što je, priznajete, twist kojeg niste očekivali. Da, slučajno sam naišao na neki opskurni kriminalistički roman (čitam Goodreads – ima i mene tamo – i tako ponekad kopam po nekim prašnjavim stvarima) koji se odigrava u osebujnom području opuštenih Kariba. Doduše, radnja je sještena na izmišljenji otok, ali kužite što želim reći; sunce, bikiniji, pješčane plaže i plavo more. Još iskrenije, tražio sam jedan drugi film (i našao ga) ali kako je taj drugi naslov doslovno nemoguće pronaći (glumi William Sadler, ako vas baš zanima) Quinn mi je ponuđen kao neka alternativa, pa kad sam to spojio s romanom, pa je tu još i Denzel, rekoh nek’ se nosi kvragu, sat i pol me neće ubiti. Dobio sam što sam i očekivao, iako, stvarno sam uranio s ovim filmom, bolje bi odgovarao za tamo 7-8 mjesec, kad udare ljetne vrućine. Dojmovi? Oh, ništa posebno, ali opet, nije sve to ni tako loše, ali ponajviše zato što se odigrava u osebujnom okružju. Još kad bih nekako mogao nabaviti i roman (što je mission imposible) bio bih zadovoljniji, ali nije ni ovako loše, barem znam kako to rade kreativni ljudi koji zalaze u moj žanr. No, otegoh s uvodom.

Dakle, Quinn je šef policije na malom otoku u podrućju sunčanih Kariba. Šareni krajolik; turisti, bogataši, sirotinja, vještice (samo po nazivu) proročice i vruća zabava u lokalnom pubu. Quinn je nešto kao lik kojeg svi znaju, ima ga posvuda i svi ga uglavnom vole. On je opušteni lik, s jako malo problema u životu jer pravih problema ni nema na otoku. Dok netko ne ubije nekog tipa. Bogataša, u bogataškom, turističkom dijelu otoka, zbog čega će naš junak osjetiti kako lova pokreće stvari i njegova istraga jako brzo će naletjeti na probleme. Uglavnom, svi žele da se istraga zatvori, sumnjivac uhvati i da svi nastave s take it easy, man načinom života. Glavni osumnjičeni je Maubee, Quinnov prijatelj iz djetinjstva, ali i nešto kao lokalna Petar Pan/ Robin Hood verzija kriminalca; neozbiljan i nedorasli zajebant koga svi vole jednako kao i Quinna. No, ubojstvo je ozbiljna stvar, a svi vole da stvari idu glatko, pa će naš junak morati potegnuti ponšto akcije ne bi li riješio cijelu zarvrzlamu i napravio uspješan dan.

Ovo je film bez velikih ambicija. To uopće nije loša stvar, ne snimaju se svi filmovi zbog love ili Oscara već ponekad idu i na to da ispričaju priču. Problem je što priča nije baš kompaktna, nije ozbiljna da bi je se moglo nazvati pravim krimićem, a opet nije ni toliko angažirana da bi se ukazalo na probleme, što ja znam, otoka koji je podijeljen između siromaštva i bogatstva. Okružje je dovoljno šareno da bude zanimljivo, ima tu stvarno svega, ali ujedno se osjeti i dašak klišeja koji idu uz područje (ja, man). Atmosfera je opuštena, kao da je namjerno prilagođena ljeto (što i jest) i uglavnom nudi zabavu (ima dva glazbena broja u izvedbi likova – jako dobra obrada stvari Mighty Quinn) lijepe krajolike i malo, ali tek malo, akcije na kraju. Misterija ubojstva se provlači kroz cijelu radnju, možda premalo (ustvari je slučaj prejednostavan) ali zadržava pažnju iako konačno pojašnjenje nije na razini očekivanog (previše je tu bilo političkih igara da bi se sve to jednostavno zaboravilo) i cijela mudrost se može svesti na to ako volite gledati Denzela, koji je ovdje još uvijek bio dečko bez Oscara (Glory je došao nakon ovog filma) i koliko volite neambiciozne filmove koji u centru imaju easy junake, easy način života i easy način razmišljanja. Prolazna stvar, gledljiva stvar, ali ne posebno i pamtljiva stvar, što film čini sjajnim za neopterećeno sunčano poslijepodne, ali nikako za neki jači filmski užitak. Sve izvan toga, da vam sada pričam markove konake, bilo bi jednostavno bezvezno filozofiranje. Stoga, kako kažu stihovi pjesme… Come all without, come all within,
You’ll not see nothing like the mighty Quinn.

696yZ50 1970994,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1970995,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1970996,5divgf9NO1DTbXlhmCHzRQv8jpdXTZ5BJuGH46HI5N90+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1970997,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 1970999,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1971000,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

1970993,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1970998,eHonzte3D+1kOKIqlxOwG77lQjp43RE0wNQTLX2pIg5QKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

 

Murder by Decree (1979)

Posted: 15 ožujka, 2015 in Donald Sutherland, Thriler

91eFyyFuH6L._SL1500_ 717O4jvMiOL._SL1224_ max1341717814-front-cover murder_by_decree_HP02290_L

IMDb

Trailer

 

Nedavno sam sjeo, zasukao rukave i napisao poduži tematski tekst o Sherlocku Holmesu, točnije, njegovoj povijesti. U tom ne baš previše duboko istraživanju naišao sam na gomilu naslova koje nisam gledao, stvarno gomilu, pa sam neke od njih odvojio, tek toliko da stoje u nekom podsjetniku ako ikad naletim na njih (i ako ih uopće uspijem pronaći na Internetu) jer Holmes je moj tip čovjeka; nikako Poirot, Miss Marple ili nešto slično. Iznenadilo me koliko je toga uistinu i dostupno, Holmes je poprilično popularan momak i filmovi su, oni malo ozbiljniji i originalniji, u pravilu ostvarivali dobar uspjeh u kinima, a onda i dobivali svoje verzije kroz VHS, DVD i ine stvari. Hej, nije da se bunim, barem su dostupni, mogu se skinuti, gledati, zabaviti uz njih. Rekavši to, da odmah kažem kako je ovo jedan od čudnijih naslova u kojima se ime Sherlocka Holmesa pojavljuje, ali intrigirajući baš zbog tih nekih čudnih stvari. Također, ovo mogu preporučiti ne samo njegovim obožavateljima već i onima koji vole, cijene i poštuju ručni rad Jacka Rasparača, ali i pobornicima dobre teorije zavjere. Pošto ti Briti znaju stvoriti zanimljive likove (i dugovječne, već kad smo kod toga) nije ni čudo da jednako tako vole i svoje vlastite intrige koje se povezuju s Kraljevskom obitelji. Ako je zavjera dobra, ne smeta i ako nije istinita. A ova je, priznajem, poprilično dobra, toliko dobra da je upotrijebljena nekoliko puta, čak i u još jednom filmu koji, kako ćete vidjeti, posuđuje debelo iz ovog filma. Zašto je ovo čudan film? Zato što je u njemu Sherlock Holmes i ovaj put ne samo da nešto istražuje već se plete pod noge pravoj policiji i kreće kroz stvarne događaje; Whitechapel ubojstvima, loveći prvog serijskog ubojicu (barem poznatog prvog) – Jacka Rasparača. Zvuči više cool nego dobro, zar ne? Ali je i dobro.

Dakle, nema se tu nekih velikih mudrosti pošto se sve zna; Jack radi svoj posao u sirotinjskoj četvrti Londona, slice and dice kao Dexter Morgan zadnji šljam na zemlji i, kako stvari stoje, radi to tako dobro da policija nema blage veze kako bi ga uhvatila. Nije da nas to uopće čudi jer tada nije bilo FBI-ja, psihološkog profiliranja, Hannibala Lectera da pripomogne… ali imali su Sherlocka Holmesa, koji, kako stvari stoje, sjedi i vrti palčevima pošto ga nitko ne zove da pripomogne u istrazi. No, to ne znači da se neće uključiti. Zahvaljujući napornom radu, klasičnom obrascu pratim trag-na-trag, Holmes će doznati puno toga, počevši od misterije zašto je policija tako smotana, a bome i to da Jack možda nije samo tamo neki manijak koji voli rezuckati lokalne kurve već da ima i pažljivo napravljeni plan oko toga koga treba rezuckati, kao i zašto ih treba rezuckati.

Zašto je ovo čudan film? Kao prvo, radnja mu je povezana sa stvarnim stvarima. Fikcija se isprepliće sa stvarnim događajima, koji se pak isprepliću s dobrom starom teorijom zavjere. Zvuči kao puno posla, ali ustvari nije, sve je više-manje tako dobro spojeno da se nijedan dio ne ističe previše, a ne ističe se ni Holmes jer ovo nije njegovo tipično izdanje. Holmes ne zapaža i ne detektira stvari; on istražuje. U najboljoj maniri privatnog dekstera koji obija pločnike, ispituje ljude, detektira sranja na dobri stari način. Oh, ima tu poznatih stvari koje su ga proslavile; Watson je tu, Holmes se malo igra s kemijom (baby forenzika), čak se i preruši jednom. Također, ovo je staromodni Holmes; on je više gentlman nego nekakav ekscentrik sklon drogama, nije baš toliko iritantno briljantan, samodopadan i ne tlači ljude oko sebe (iako ima par otrovnih zapaski o svojim bližnjima) tako da ako vas ponese ovaj val obožavanja Benedicta… a-a, ovo nije takva verrzija slavnog detektiva. Dapače, Holmes je ovdje poprilično običan čovjek, ponešto oštroumniji od ostatka, ali ne previše, a čak pokazuje i emocije kad se susretne s nekim aspektima slučaja. To je plus jer odskače od ostalih verzija, koje dijele osnovne sličnosti s naslovnim likom kao jaje jajetu. Tu i pravi slučaj. Nema eksplicitnih stvari. Jack je bio zaigran dečko tokom ubijanja, ali to ovdje nećete vidjeti jer je sve, doslovno sve, svedeno na maštu gledatelja. Malo krvavijih detalja ne bi naškodilo, iskreno, tek toliko da se da aroma pravog Jacka. Zavjera je cool dio filma, ali već će vam biti poznata, pa neće biti iznenađenja. Ne zato što se radi o nečemu jednostavnom već zato što je iskorištena nekoliko puta nakon ovog filma, najviše u malom hitu Johnny Deppa, From Hell. Zbog toga bi mogli dobiti osjećaj da gledate već nešto reciklirano, iako je ovo prvi film koji je upotrijebio tu premisu (ustvari, knjigu koja je objavljena koju godinu prije). Mana mu je i poslovična ukočenost pri režiji (nije film kriv, tako se to onda radilo) ali izvlači ga što dobro izgleda; vizualno, dobro dočarano vremensko razdoblje. I povrh toga, kao završna riječ, vrijedi spomenuti glumačke veterane u glavnim ulogama; Christopher Plummer kao Holmes i James Mason kao Watson. Holmes je u Plummerovoj izvedbi bliže nekom normalnom tipu nego ekscentriku, a Watson ima malo vrckavosti koja je postala dominantnija danas nego onda, iliti, zna odbrusiti Holmesu samo tako. Također, tu je zalutao i Donald Sutherland u maloj minijaturi vidovnjaka koji ima vizije Rasparačevih zločina. Što se drugih stvari tiče, tu vama prepoštam odluku jer ovo nije najbolji film o Holmesu, ali je drugačiji, što mu garantira određenu zanimljivost. Ako volite žanr, tko zna, možda vam se i svidi.

Christopher_Plummer luchshie-filmyi-retsenziyah-ubiystvo-po-prikazu-murder-by-decree-movie-637989912 murderbydecee1_mp murder-by-decree_1_mp murder-decree-tooth_mp Sherlock9_2774006k vlcsnap-2014-05-30-20h46m05s110

 

 


locandinapg2 kGBfwNyIN9AE6NGggZSPPiCKBMo

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ovih dana mi je suđeno gledati i pisati o nastavcima. No, ima to i nekih dobrih stvari, podsjetim se na neke stvari koje nisam gledao već godinama i odmah imam o čemu pisati. A ujedno i ispunjavam radnu normu pišući o filmovima koji su nekako loše dočekani, pa čak i namjerno izblamirani kritičarskim perima. Doduše, nije da su puno promašili oko nekih stvari, ali ako ćeš ocjenjivati film uspoređujući ga s originalom, pa hvala dragom Bogu da neće imati isti raspon popularnosti te da su autori išli (namjerno) slučajno raditi drugačiji film. Oduvijek sam mišljenja da je US Marshals nepravedno podcjenjen film i još uvijek to mislim, ali, pošto sam stariji, mudriji i pametniji, mogu vidjeti zašto je to tako. Ima nekoliko stvari u njemu koje nisu napravile efekt koji je napravio The Fugitive i to je sav problem, a problem je jer se toglo napraviti i drugačije. Film je jako dobar primjer kako bi se trebao raditi nastavak temeljen na premisi originala, ali je isto tako jako dobar primjer što treba izbjegavati kad se koristi premisa originala. Točnije, film je snimljen i zato da se iskešira popularnost Tommy Lee Jonesa, koji je za interpretaciju Samuela Gerarda pokupio i Oscara. Ta uloga, plus čovjekova prirodna karizma trebale su biti dobitna kombinacije te su sve druge stvari stavljene na sporedni kolosjek, što je bila pogreška jer Gerard kao takav nije bio glavna uloga u Bjeguncu već se publika više uspjela povezati s likom Harrisona Forda nego njime. Danas su takvi ne-jebem-višu-silu likovi glavna stvar na malim ekranima, pa čak i ponekim filmovima, ali onda baš i nisu bili (osim ako niste bili Clint Eastwood) i javnost je (iliti filmski kritičari) imala nadanja da će se dogoditi još jedan Richard Kimble scenario, s likom s kojim će se publika povezati. To se nije dogodilo. Dogodilo se upravo suprotno. Lik Gerarda je pokupio sve simpatije, dok je javnost jednostavno bolio džon za novog bjegunca od pravde. Ali, malo žurim unaprijed. Vratimo se na početak priče, gdje upoznajemo našeg novog narodnog lika – Wesley Snipesa.

Wesley, koji mi je simpa pojava, jednostavno je promašen izbor za čovjeka kojemu se, nakon prometne nesreće dogodi čudna situacija – bude uhićen pod sumnjom da je ubio dva tajna agenta. Dobro ste pročitali; ovdje su u igri tajne službe, CIA, ljudi u crnom i ostale vesele stvari. Nakon uhićenja, Snipes bude stavljen u avion, transport zatvorenika, gdje (opet) jedan od njih napravio pizdariju i avion se sruši. Snipes bježi, kreće akcija. Imao je taj peh da se u istom avionu našao i Samuel Gerard, big dog saveznih šerifa koji zna kako se hvataju odbjegli likovi, koji voli hvatati odbjegle likove i koji je uporan kao Sizif dok lovi odbjegle likove. Ali, (opet) stvari nisu takvima kakvima se čine. Netko je smjestio našem bjeguncu (nije neki spoiler – to se zna odmah prije polovice filma) i Gerard i njegovi amigosi moraju dokučiti tko je to napravio i zašto, a opasnost tog posla ne dolazi samo od bjegunca već i iz redova saveznih šerifa jer i među njima ima trulih jabuka koji rade na svoju ruku.

Malo općenitih stvari; US Marshals su nastali pod utjecajem zarade (blizu 400 milijunčeka) The Fugitiva, pod utjecajem dobrih kritika i pod utjecajem Oscara kojeg je Jones stavio u svoj džep zbog interpretacije Gerarda. Što se tiče nastavka; doživio je pobačaj na financijskom planu (jedva je prebacio preko 100 milja zarade – iako nije bio flop), doživio je debakl i što se tiče kritika jer je uglavnom dočekan na nož, a bome nije bilo ni Oscarovskih nominacija. Znači, sve suprotno. To baš i ne zvuči kao uvod u neke uspješne dojmove, ali sačekajte malo, ne ocjenjujte knjigu prema koricama i ne okrivljujte bjegunca prije nego doznate sve fakte. Sve ima svoje zašto i zato. Iskreno, ja poprilično bezbolno gledam ovaj film, ima u njemu dosta stvari koje mi se sviđaju, pa ću odbaciti sve stručne kritike (to ionako uvijek radim) pa ću se voziti cestom vlastitih dojmova. Stvari koje funkcioniraju su uglavnom one vezane uz Jonesov nastup; on je Gerard, čvrst, možda još malo ciničniji, spretan i zanimljiv lik koji nosi film na svojim ramenima. Novi bijeg je režiran sa stilom, pad aviona je uspjela sekvenca, ali sama akcija u filmu je režirana dosta dobro, pregledno, i cijeli film ima dobar, ujednačen tempo (više zasluga toga što je Staurt Baird prvenstveno montažer, a tek onda povremeni redatelj) te mu se s tehničke strane nema što prigovoriti, izaziva sličan dojam kao i Bjegunac; odmjerena i smirena režija koja funkcionira i u smirenim scenama kao i u akcijskim. Problemi počinju kad se skuži da će radnja pokušati udobrovoljiti svima. Novi bjegunac, opet nevin, ali ima i nešto crne pozadine, tu je i neizbježna Vlada, ljudi u crnom, zle špije. Motiv ”nevin čovjek u bijegu” je tako dobro radio na pravom filmu da su ga morali ostaviti i ovdje, što je bila pogreška. Zašto? Harrison Ford je bio dopadljiv publici, Snipes nije. On djeluje kao čovjek koji uživa biti u bijegu, sva ta špijunska sranja i uopće ne izaziva simpatije. Nepotrebno uvlačenje novih likova samo da postanu negativni (iako je lijepo vidjeti Roberta Downey Jr u drugačijoj ulozi) i nepotrebno kompliciranje s raznim začkoljicama čine radnju filma u duhu one izreke; puno babica-kilava djeca. Nezanimljiva radnja, pogotovo onda kad skrene u neka špijunska sranja i preokrete koji doslovce nemaju smisla, ali, opet, zna imati jako dobrih fragmenata koji ga čine interesantnim nastavkom (cijeli uvodni dio – do potjere u močvari). Tom dijelu sa  zanimljivim nastavkom može se pridodati i, kako već rekoh, pregledna i smirena režija te izostanak montažnih vratolomija pri akcijskim scenama. Pridodajmo tome i nastupe svih uključenih, film je savršen za subotnju večer, neopterećenu, ali nikako za neki jači filmski doživljaj kao što je to bio slučaj s Bjeguncem.

2036816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2036817,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036820,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036821,+_ejaUvR+5+NmUFevUUR3fK9_mFG0cSws9vwLquUbIzkTQ2bJp+nR135HGWgvLPxcwNzReFKzDuMWcOtB2iYCw== 2036826,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036827,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2036830,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036831,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2036832,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036833,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2036835,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036838,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


gb0krMi2wO69iIpeqj878D02s6A 81soqF6TUtL._SL1500_ fugjun12

IMDb

Trailer

Samuel Gerard

“Your fugitive’s name is Dr. Richard Kimble. Go get him.”

Nema dugo da sam pogledao treći dio Taken franšize, u kojemu Liam Nesson ponovo upotrebljava setove svojih vještina da bi donio pravdu u ovom mračnom svijetu. Ovaj put u svoje ime jer ga, naravno, krvio, optuže da je ubio svoju ženu. Liam tako mora pobjeći i pronaći odgovorne, što za čovjeka s njegovim sposobnostima uopće nije neki problem. No, što ako ne pripadate tom svijetu, kriminalnom, da tako kažem, pa morate improvizirati naveliko da nešto postignete, a uedno vas u tome spriječava policijska potjera te vaš karakter koji ne može ne pomoći nekome tko je u nevolji. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća na malim ekranima počela se vrtjeti serija lagano pamtljivog naslova; The Fugitive. Doktor Richard Kimble našao se u stvarno nepovoljnoj situaciji nakon što ga pogrešno optuže da je ubio svoju ženu te, igrom slučaja, uspije pobjeći. Slijede četiri godine bježanja, traženja jednorukog čovjeka, pravog krivca, ali i pomaganja ljudima koji mu se nađu na putu jer Kimble, usprkos situaciji u kojoj se nalazi, ne može samo tako pustiti da netko ostane bez pomoći ako mu treba, često time stavljajući vlastitu glavu u opasnost da bude uhvaćen. Četiri godine završile su dvjema završnim epizodama koje su onda probile krov gledanosti (oko 45 milijuna ljudi ih je vidjelo) stavljaći Bjegunca među najuspjšnije serije ikad snimljene, a Kimblea na popis najpoznatijih junaka. Seriji je pomogao taj poznati motiv krivo osuđenog čovjeka, iako je u radnji bilo spomenuto da Kimble i žena nisu imali baš tako idiličan odnos (realan brak, reklo bi se) jer bilo je izrazitih slučajeva gdje se to znalo dogoditi, ali pomoglo je i to što je serija nastala na klimavim temeljima stvarnog događaja koji je u tim danima bio poveća senzacija. Dr. Sam Sheppard optužen je u 50-im godinama da je ubio svoju ženu, no njegova obrana temeljila se da je zatekao nepoznatog čovjeka u kući, da se potukao s njim te da ga je pokušao uhvatiti. Njegova obrana nije bila uvažena i proveo je 10 godina u zatvoru, kada je na ponovljenom suđenju oslobođen optužbi. Sheppard, za razliku od Kimblea, nikad nije potpuno dokazao svoju nevinost usprkos dokazima koje je policija pronašla u kući (koji su ga i oslobodili, ali ne i potvrdili da je bio krivo optužen 10 godina u zatvoru – čudna logika). Takav slučaj, koji je bio medijska senzacija preko cijele Amerike, bio je više nego dovoljna reklama za seriju, a takav fenomen (i gledanost, kao i dobre kritike) bile su kao stvorene da budu nanovo iskopane za ponovno korištenje. Ne seriju (iako se i ona opet pojavila – remake) već cjelovečernji film. Bio je to projekt iskopavanja starih serija i oblačenja u novo ruho, potez koji je danas posve normalan, iako u samim devedesetim nije bio, ne toliko. Našli su se producenti, našao se redatelj, našli su se glumci i priča je mogla krenuti. Sadržaj, pretpostavlam, znate svi.

Dr. Richard Kimble biva optužen da je ubio svoju ženu (proces koji djeluje pomalo šlamperajski odrđaen – barem što se tiče obrane) i, igrom slučaja, dobije priliku pobjeći iz zatvora. Našavši se na slobodi, mora dokazati da nije on krivac, ali to će biti pomalo zeznut posao jer s jedne strane ima urotu zbog koje ubojstvo njegove žene nije tako jednostavna priča kako se čini, a s druge strane zato što mu je za petama US Marshall Samuel Gerard, koji ne mari za to da li je Kimble kriv ili ne već ga zanima samo to da ga vrati natrag u zatvor. Film ponešto izmjenjuje detalje glavne priče. U seriji, žena od Kimblea bila je ubijena tokom kućne provale, te je glavni krivac bio lutalica koji je putovao Amerikom (zato ga Kimble i prati preko pola zemlje). Iza ubojstva nije stajala nikakva urota kao što je to slučaj s filmom, u kojem je Kimble trebao biti glavna žrtva, a ne žena mu. Sama osnova ostala je vjerna originalu – Kimble je čovjek koji neće okrenuti glavu akko nekome treba pomoć, čak i ako to znači da će biti uhvaćen, a Gerard, koji je od policijskog poručnika postao savezni šerif (što pak ima više smisla jer oni djeluju po cijeloj Americi) no s jednakim ne zanima me što si napravio stavom, koji se postepeno mijenja u razmišljanje nije li možda Kimble nevin već kad toliko riskira da dokaže svoje teorije, čak i pod prijetnjom da ga uhvate. Film je odrazio raspoloženje i osnovne ideje serije, te je modernizacija uklopljena tako lagano kao da se uopće nije ni radila. No, film nije dobar zato što se poslužio već provjerenim materijalom, ili zato što je koristio motiv nevin čovjek protiv lošeg sustava (iako jest) već zato što je u njega ugurano svega, stvarno svega i svačega, počevši od…

…samih likova. Andrew Davis, redatelj kojemu je jako, jako, jako malo nedostajalo da bude sami vrh američkog autorskog stvaralaštva (nešto kao Michael Mann) ovdje je imao oteži zadatak, prikazati dva glavna junaka oprečnih karaktera, kao i njihovu pratnju. Kad kažem oteži zadatak onda to mislim samo uslovno jer Davis je već prije pokazao kako mu igranje s više likova i prikazivanje dvije različite strane uopće ne predstavlja veliki problem (The Package & Under Siege) te mu čak ni sama širina priče isto tako nije smetala da napravi dinamičan film čak ni ako je sama dinamika svedena na razgovore između likova. To se može zahvaliti i dobrom scenariju, detaljnom, ako vam je draže, jer je popunjen raznim sitnicama koje ne samo da prate priču već dobro stvaraju i osjećaj nekakve ispunjenosti, kao da se pazilo doslovce na sve. Ima tu i ponekih mana, detalja koji su žrtvovani poradi priče (telefonski poziv od Kimbleove žene na samrti gdje optuži njega za ubojstvo) ali uglavnom radnja drži vodu, nudi prikaz svega što obje strane rade (nijedno sazanje nije izvučeno iz šešira) te ubacuje motive zavjere, potjere, očaja i akcije bez da išta od toga zasjenjuje ono prethodno. I Davis režira smireno, nema tu shaky kamera, nema tu divljih rezova, nema tu eksplozija da se zabavlja publika, pa čak i kad ima nešto jače na ekranu (sudar vlaka i zatvorskog autobusa) režirano je s pažnjom da se sve vidi i da se napravi napetost iz same situacije, a ne spektakularnosti. Nije ni čudo da je Davis jedno vrijeme bio jako cjenjen redatelj, što zbog detaljnog pristupa scenarijima, čak i onima koji su šlampaviji (Code of Silance) te režiranja akcije, pa usporedbe s Michaelom Mannom uopće nisu besmislene. U to se može dodati i povezivanje s likovima. Harrison Ford i Tommy Lee Jones dvojac su koji imaju svoje već unaprijed određene kvalitete zbog kojih ih je lagano gledati. Ford kao običan čovjek u zeznutoj situaciji je već stara vijest, dopadljiv je i snašao se dobro u scenama gdje je trebao malo glumiti (šteta što nije pala nominacija za Oscar). Jones je pak uobičajeni tvrdi lik koji ne šmeka kompromise i zajebavanje, ciničan i nikad posve jasno definiran; mrzi li Kimblea ili mu pomaže zato što sam vjeruje da je nevin. Netko će reći da su to i šablon uloge njih dvojice i neće puno pogriješiti, ali odrađene su sa stilom i lakoćom (Jones i Davis su prje toga već surađivali dva puta – treća sreća i pao mu je Oscar za sporednu ulogu) i uvjerljivo. Za razliku od Nessonovg Briana Millsa, koji svoj slučaj rješava uz pomoć akcije, pištolja i prijatelja, Fordv Kimble je sam samcat, a to što scenarij inzistira na detaljima (kako živi u skučenom stančiću, pravljenje osobne) pridodaje na njegovoj običnosti, što ga opet (namjerno) bolje povezuje s običnim pukom. Jones pak ima svoju prateću svitu, čime se naglašava veliki zli sustav (sve im je na raspolaganju) ali i tu i tamo ubacuju i komični predah-dva, što za film koji baca trajanje preko dva sata dobro dođe. Priča, likovi, glumci i na kraju grad – Chicago. Davis ga kristi stalno u svojim filmovima i vidi se da ima odlično oko za dočaravanje njegovih ulica kao još jednog aktera priče, što je zgodna stvar ako niste jedan od onih koji vole bezlične američke metropole (kao ja). U filmu doslovce sve štima, gotovo da nema mane (izuzev detalj-dva u scenariju – i pokoja tehnička omaška – onaj vlak se ne bi zabio u autobus već u brdo s obzirom kako se autobus prevrnuo) te čak nakon dvadeset i nešto godina uspjeva ostati svjež i napet, bez obzira što se o njemu zna sve. Šteta što ga ne spominju malo više kao vrhunski primjer kako se radi triler s primjesama akcije jer bi trebalo, barem kao lekcija nadobudnim filmašima koji misle da je dovoljno samo kopirati osnovni sadržaj (Taken 3) i postići isti uspjeh.

2393115,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2393119,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2393123,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2393124,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2393126,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2393127,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2393132,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2393137,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

2393108,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2393109,tg2jthrzUZHivxqRDpTH3fvK+mfvQmX4_REdVFjwl__37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2393112,tL4vC72NxKIk49wfFtmR2K60BPVZ1hIt+mBTW8eUbmZtTgYejONNfgcap422HwzEpQd9iibHlkrmJtChoN0Acw== 2393114,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2393117,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2393121,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

The Inspectors (1998)

Posted: 1 veljače, 2015 in Thriler

51KVMB7HVGL affiche_Inspectors_1998_2

IMDb

Trailer/Clip

 

Piše li još netko pisma? Ono, klasična, papir, olovka i patnje mladog vas na papiru? Ja, iskreno, više ne. Imam e-mail, imam SMS, imam MMS, imam Skype, imam telepatiju, ali pisma više ne pišem. Jedva da se znam potpisati, toliko mi je rukopis degradirao u neprepoznatljivost. No nekad davno, bio sam lafčina za pisanje pisama. Znao sam ga, brat bratu, odužiti u nedogled i svagled, pišući i što treba i što ne treba, uključujući razglednice, čestitke i obične zezancije. Polovicu bivših sam zaveo preko pisama, toliko sam dobar bio (ali nije da se hvalim) i danas kad se sjetim tih dana nekako mi nedostaju. Nije to bilo samo radi pisanja pisama, cijeli postupak kreativnosti mi nedostaje, onaj dio kad sjedneš, napraviš skicu u glavi i onda kreneš u frontalni napad i pretvaraš se u umjetnika.  Poduži uvod, nenamjerno, pa odmah skraćujem. Šaljete li pakete poštom? To još uvijek znam napraviti, poslati nekome CD, DVD, USB, TNT, C4 (ovo zadnje dvoje lijepo upakiram, s mašnom) i, kako stvari stoje, još dosta ljudi to zna raditi. Već kad spominjem stvari koje rade BUM ako nepažljivo rukujete s njima, da odmah odem i na jedno pitanje; sjećate se kad su Ameri počeli dobivati pisma u kojima je bio antrax? Kako to kaže pokojni Robin Williams; dobijete paket i u njemu nešto bijelo u obliku praha… što je tu loše? Znao je čovjek što priča, pošmrkao je dosta toga (ali mi je i dalje simpatičan) no takve stvari su sad postale jako ozbiljne, odmah se zove Domovinska Sigurnost, hrpa crnih SUV terenaca blokira sve ulice i odmah vidite natpise na televiziji – teroristički napad. Danas. Nekad davno, u devedesetima, dok su teroristi još uvijek bili u svom dvorištu, Ameri su znali imati kreativne načine za riješiti se nepoželjnih ljudi. Susjed vam ide na živce? Nema problema. Pošaljete mu paket koji radi tik-tak-tik-tak i riješite se godina dugog parničenja. Tko istražuje takve slučajeve? FBI, CIA, LAPD, NCIS? Pogrešno, istražuje ih sama Pošta, tj. ogranak njihove verzije policije. Za sve zločine koji se počine u nekom poštanskom obliku, žandari poštanske službe dolaze na mjesto zločina i prate tragove. Iskreno, nemam baš nekog pojma o tome, toj njihovoj djelatnosti (osim što znam da je petljanje s poštom savezni prekršaj – svaki film to napomene) i na prvu sam pomislio (baš kao i vi sada, pretpostavljam); oh, brate, još jedan red čuvara zakona koji će dobiti svoju seriju. Pa, ispalo je da sam pogriješio. Inspektori su pošteni televizijski film koji, gotovo nevjerojatno, djeluje kao stvarno korektan film, a ne pilot za istoimenu seriju (USA Postal Service – USAPS; šaljem pitch holivudskim studijima) i iznenađujuće je što se jako malo osjeti da je rađen striktno za televiziju, jedan od njihovih bezbrojnih kabelskih kanala, što je, po meni, uspjeh koji treba cijeniti. Jedina kvaka u cijeloj ovoj priči je što film doslovce ne postoji u internetskim prostranstvima (još nisam provjerio neka privatna područja) i da ga nemam u VHS izdanju (popalio sam ga kad je bio otpis takvih stvari) ne bih ni znao za njega.

Priča nas uvodi u svijet poštanskog istraživanja eksplozivno, doslovno. Pošiljka eksplodira i ubije neku random osobu. Na scenu dolaze naša dva junaka i tu započinje brzo upoznavanje tko su oni i što su, kako sve to ide, a onda pratimo tragove kao i oni; od bombe, preko načina na koji je poslana, a kako stvari odmiču, doznajemo i zašto je poslana. Nije jedina, ima toga još, a kako stvari stoje, ta nasumična osoba možda i nije bila tako nasumična kako se činilo na prvi pogled. Kao što nisu ni daljnje žrtve. Vrijedi napomenuti da je film inspiraciju crpio iz stvarnih događaja; Unabomber (Ted Kaczyski) lik koji je, da naglasi svoj prijezir prema modernoj tehnologiji, na kućne adrese slao bombe domaće izrade. Film nije ekranizacija Unabomber slučaja, ali ima dosta paralela s njim (lik je bježao od žandara 17 godina) i, iako je sve to dramatizirano i ubrzano za potrebe filma, postaje jasnije zašto je uspjevao ostati neotkriven tako dugo te zašto su pošte diljem USA teritorija povezane, te zašto i imaju svoju službu za istraživanje. Dakako, odmah vas upozoravam da ovo nije buddy-buddy filma, da ovo nije neki mračni triler tipa Se7en, da nije CSI već normalna istraga koja prati sve tragove. Možda zbog izostanka svih tih jakih tehničkih detalja (iako ima i posjeta laboratoriju, i onih CSI pojašnjenja) možda zbog činjenice da se film ne pravi ono što nije, možda zbog opuštenog, ali respektabilnog pristupa, film funkcionira kako treba, te ga vrijedi smjestiti u kategoriju tv-proizvoda koji uspjevaju nadmašiti svoju ograničenu kvalitetu zato što ne prodaje muda pod bubrege. Hej, ne rade to svi, znam, nagledao sam se B produkcije i televzijskih filmova za dva života.

Mane, pitate vi. Pa, nema ih, pravo rečeno. Možda je jedna onako ponešto naglašenija, a to je na trenutke prvelika dramatičnost, no ništa što bi ugrozilo normalni tijek radnje. Ovo je triler, a ne akcijski film, pa su akcijeske scene i junačka spašavanje svedena na goli minimum, tek ono što je potrebno za radnju. Pojašnjenja su isto tako, s obzirom da se radi o dotad neviđenom ogranku istražitelja, kratka i efikasna, ne kompliciraju niti pretjeruju u tome što poštanski žandari rade, a kako istraga ide, tako se i cijeli njihov sustav ukratko pojasni. Ništa fensy, ali običan laik može skužiti tko, što, gdje i kako. Jedan od razloga zašto film izgleda dobro jeste to što nije sniman u četiri zida. Kako je ovo televizijski projekt, koji je lagano mogao postati pilot za neku sličnu seriju, budget je bio ograničen, no autori su zato cijelu radnju stavili u pokret i na put, zadržavajući se u zatvorenom tek kad je to bilo potrebno. Nije nešto velik trik, nije čak ni nov ili originalan, ali funkcionira bolje od očekivanog, dodajući skučenom televizijskom izgledu neku kadrovsku širinu. Priča sama po sebi možda i nije toliko aktualna, zločini vezani uz poštanske bombe nikad baš nisu bili razvikani, pa čak i česti (Unabomber je jedini kojeg se uopće mogu sjetiti) pa tu sad stvar ovisi o vašem dobrom rapoloženju. Krivac u konačnici ima realno prizeman motiv, nikakvo ja-sam-serijski-ubojica gluposti kojima nas kljukaju američki filmovi, pa je i to možda jedan od razloga zašto stvari funkcioniraju. Za kraj, ali ništa manje važno, naši junaci. Jonathan Silverman i Louis Gossett Jr. poznati su uglavnom svima (možda ne svima – odokativna procjena) ali ima ih dovoljno po mali ekranima da bi trebali znati tko su oni. I oni svakako nisu netko za koga bi mogli reći da su bad ass žandari koji će, ako zatreba, nekoga premlatiti, što ih čini vjerodostojnima na onaj način na koji izgledaju, oh, recimo svi oni engleski žandari. Također, ima crta dopadljivosti u njima jer obojica imaju dobar komičarski tajming, nenamjerni, pa, za razliku od žandara kakve smo obično naučili, ovaj dvojac je svježa promjena. Pošto je nedjelja, ovo je gotovo savršen filmić za to doba. Zanimljiva pričica, nešto malo svježine u akterima, korektna režija, dopadljiv par glavnih glumaca… sve što treba. Zbog toga je film bio poprilično gledan u svoje vrijeme, toliko dobro prihvaćen da je čak snimljen i nastavak s istom ekipom (o kojemu će biti jednog lijepog dana riječi) ali to je ionako sporedna stvar. Razlog zašto ga spominjem što je danas, kako to već s dosta naslova na ovim stranicama, potpuno izgubljen u filmskim bespućima, pa da ga izvučem malo iz zaborava.

 

1774666,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1804226,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1804228,0bhwcWPFApdxZQmr9OdHJlAY97J6r_iVNZntEqAO4aL37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

 


5ivevd0 max1101393823-frontback-cover max1151361404-front-cover

IMDb

Trailer

 

Koliko puta ste se našli u situaciji gdje kažete; da sam znao ono što sad znam napravio bih neke stvari drugačije? Iskreno, meni se to dogodilo nekoliko puta. Sklon sam donošenju brzih i nepromišljenih odluka, što da vam kažem, ponekad nisam baš najoštrija olovka u kutiji. Tada dođe žaljenje i popravljanje napravljene štete. Nevjerojatan sam kad treba nešto popraviti, pogotovo kad zeznem stvari s boljom polovicom, i nema te isprike koju neću izgovoriti i nema te stvari koju neću napraviti da se ne izvučem iz gabule. Pretpostavljam da smo svi takvi. No, što ako završite mrtvi? Teško da tu možete bilo što popravljati jer ste, khm, mrtvi. Kada bi vas netko unaprijed upozorio da ćete skviknuti mrtvi, to bi već bilo bolje. Znate, da imate vremena srediti neke osobne stvari, pomirit se sa obitelji, popušit zadnju cigaretu, drmnut bocu Jacka Danielsa da se zna kako ste živjeli. Još zabavnija verzija; da dobijete informacije kako ste mrtvi, već poprilično godina (30,40,50… tko broji) i da ste ekčuli ubijeni te da vaš ubojica nikad nije pronađen. Pretpostavljam da bi vam to zeznulo dan. Baš to se dogodi junaku ove mini-serije koju sam neki dan odgledao. Pet epizoda. Pet dana da razriješi vlastito ubojstvo. Zvuči jako veselo. Da budem iskren, na ovo sam naišao slučajno. Tražio sam po internetskim prostranstvima bilo što zanimljivo (a da to nisam gledao) i da bude u duhu nekakve fantastike jer sam već predugo zanemarivo osobno mi jako zanimljiv žanr. Jedini razlog zašto sam uopće kliknuo na naslov jeste što u njemu glumi Timothy Hutton. Čovjek mi je poprilično gledljiva pojava i dosta dobro zna nositi projekte u kojima glumi. Neki će ga otpisati u startu, neki ni ne znaju tko je on, neki ga gotove isto kao i ja. Uglavnom, seriju je teško pasmater za pronaći (čak ni privatne stranice baš ne pomažu – ali tamo je ipak ima, skidanje dođe do 98,76 % i može se gledati bez da je skinete do kraja) što mi je zanimljivo jer, pa nije ovo baš neki tamo lijevi proizvod, ima u njemu poneko poznato lice, dosta dobar glas je prati… Jedna od onih misterija koje su kao stvorene za Foxa Muldera. Ne spominjem ja njega uzalud, dragi moji čitatelji, jer ovo nije science fiction u klasičnom smislu, ovo je serija koja ima tek jedan osnovni SF element te cjelokupno djeluje kao jako dobar mix Dosjea X i Zone Sumraka, uz mali dodatak… trilera, krimića i tako tih žanrovskih stvari. O čemu je točno riječ?

Profesor JT je, kako se sam naziva, dosadan tip. Ima kćer od nekih 6-7 godina, dosadan posao, običnu rutinu i malu tragediju na duši jer mu je žena umrla na porodu. On i kćer se dobro slažu, nema tu velikih trauma, jednostavan, običan i, kako rekoh, dosadan život. Prilikom jedne posjete groblju on i kćer pronađu nešto zanimljivo pokraj nadgrobmnog spomenika. Metalni kofer, nešto slično laptopu. U samoći doma, JT ga otvori i slijedi šok. U koferu su policijski izvještaji, slike i neke popratne sitnice o njegovom ubojstvu. Prvo odbijajući povjerovati da je to sve istina te da se radi o ne tako smiješnoj šali ne baš bezopasnog studenta, JT će, po malim preklapajućim detaljima na kraju shvatiti da je sve to istinito, da se stvari iz papirologije počinju obistinjivati te da ima svega pet dana da razriješi tko ga je ubio i zašto. Jer u papirima postoji i popis osumnjičenih, a kako njegovo njuškanje napreduje, tako će se i ljudi za koje je vjerovao da ih jako dobro poznaje početi prikazivati u posve drugačijem svijetlu. Da li je njegovo ubojstvo stvar slučajnosti i namjerno izveden čin… pa, vrijeme otkucava.

Ne znam ni sam odakle da točno počnem s dojmovima. Možda s upozorenjem da ako idete ovo pogledati s nekom namjerom da je ovo hard core SF, gdje se jakim specijalnim efektima dočarava putovanje kroz vrijeme, yout shit out the luck, uopće nema efekata (u smislu SF filmova). Jedini element koji ide pod tu oznaku je pojavljivanje kovčega i to što lik ima inside informacije o svom slučaju. Da nema toga ovo bi bio običan krimić (doduše s drugačijom radnjom) ali ovako ima aromu malo zanimljivije stvari. Taj detalj uglavnom služi kao nadograđivanje fer zaokružene cjeline. Kad to kažem, onda to i mislim, materijal ima glavu, tijelo i rep i izmišlja previše toplu vodu. Ubačena su već standardna pitanja o tome koliko kontroliramo svoju sudbinu i možemo li je promjeniti samim djelovanjem na već određen tijek događaja. Najbolja stvar je što postoji jako ograničen skup osumnjičenika, četiri-pet njih, i spretno se ubacuju promjene njihovih karaktera kad ih JT suoči s nekim stvarima koje dozna iz vlastitog dosjea. Možda nije vrhunski napravljeno i možda je malo očito da svaki ponuđeni sumnjivac ima nešto mračnu u duši, ali barem efikasno petljaju stvari da do zadnjeg ne znate tko je ubojica. Što u globalu znači, ovo je više triler nego SF, jel’te, napravljen u ograničenoj televizijskoj produkciji, ali dovoljno gledljivo da vam ne vrijeđa inteligenciju ili da vam baca prašinu u oči samo da bi dobili nekakvu napetost. Hutton je ovdje pokazao da mu bez problema ide sve od ruke, od običan čovjek nastupa, preko čovjek natjeran u lošu situaciju nastupa, vidi se da zna posao i gledatelju se nije teško poistovjetiti s njim. Jako dobro mu sekundira Randy Quaid kao žandar sklon otvorenijem razmišljanju i prilagođavanju situaciji. Skromno, da, ali dobro izvedeno. Za one koji vole obične trilere, ima se materijala za gledanje, kao i za one koji vole malo SF dodataka u tako običnim pričama. Da svi znamo što nam donosi budućnost, svijet bi bio drugačije mjesto, ne?

5ive_(1)_mid_al2 5ive-days-to-midnight-98122 5ive-days-to-midnight-98247 5ive-days-to-midnight-143852l 5ive-days-to-midnight-330594l fedd068e-af85-4a7e-a17f-dd524e672c94 MV5BMTk2MDUyNzc5OV5BMl5BanBnXkFtZTYwNDUwODM3._V1_SX640_SY720_

 

The Hunted (1995)

Posted: 12 siječnja, 2015 in Thriler

1995-the-hunted-poster1 b82b71c1e3ecd657e2ca8c7ed71f1e35

IMDb

Trailer

 

Biti stranac u stranom gradu dovoljno je zeznuta stvar čak i ako znate jezik. Biti stranac u stranoj zemlji još je gora stvar koja vam se može dogoditi, a ako ne znate jezik, ne poznajete običaje… Japan je oduvijek bio zanimljiv filmašima sa zapada. Zemlja izlazećeg sunca ima sve što treba imati jedna zanimljiva zemlja. Dugu tradiciju odanosti i časti, zanimljivo ispreplitanje mitova, legendi i stvarnosti, fascinantnu povijest… cijeli paket zanimljivih stvari koje su privlačne čak i izvan filmskog posla. Nije stoga nikakvo čudo da svako malo neki zapadnjak tamo zaglavi i mora se snalaziti kako zna i umije da, uglavnom, izvuče živu glavu na ramenima. Robert Mitchum je bio jedan od tih u poznatom i hvaljenom The Yakuza. Michael Douglas isto tako u zabavnom (barem meni) ali realnom nepodnošljivo površnom Black Rain (po tom filmu ispada da su Japanci gomila birokrata koja će radije sjediti neko rješavati zločine). A modernim Japanom prošetao se i Scott Glenn u manje poznatom The Challange. Svi oni su napravili pošten posao, ispali su to zanimljivi filmovi, neki čak i odlični, a tom nizu se mogu pridružiti i J.F Lawton, redatelj koji je poznatiji više po scenarističkom radu (Under Siege & Pretty Woman) nego redateljskom i Christopher Lambert. OK, povlačim ručnu prije nego kažem kako je ovo možda i najslabiji uradak koji ide na formulu Zapad susreće Istok, i prekoravam sam sebe da mi je trebalo skoro četiri godine amaterskog piskaranja o filmovima da se napokon sjetim dovesti i Lamberta u posjetu. Jedostavno neoprostivo. Ovim tekstom tako rješavam dvije muhe jednim udarcem (efikasnost na djelu), tj. dodajem jedan manje poznatiji film na listu pogledanih te predstavljam njega kao još jednu zvjerčicu o kojoj će još biti govora. A što vam je prva asocijacija kad kažem Lambert, popularni japanski katana mač i odsjecanje glave? Da, znam, svi ste automatski pomislili na Highlandera (uopće vas ne krivim) i tek ste malim postotkom u pravu; Lambert uistinu djeluje kao dobar izbor za ovu ulogu baš zbog prijašnjeg iskustva s vitlanjem mačevima, no, realno, ovdje ga i ne koristi baš previše. To je, zvučat će čudno, dobar aspekt filma, jer, iako se tu koriste nazivi kao što je ninja, film puca više na realnost, a malo manje na pozerstvo, što je spoj koji nije ispao tako zanimljiv, možda nešto jače od prosjeka, ali nije Lambert kriv za to već pomalo smušen scenarij.

A Lambert ovdje nije gorštak iz Škotske već biznisman iz New Yorka. On jedne večeri nakon poslovnog sastanka u baru upozna zgodnu i tajanstvenu damu s kojom potom provede vruću noć. Sve bi to bilo lijepo da ona ne skvikne mrtva od ruku uvježbanih ubojica (ninje) a Lambert, sasvim slučajno, preživi. Problem je što je vidio lice glavnom ubojice, a on vjeruje da mu je tako ukrao komad duše (hej, tko smo mi da ptopitujemo japanska vjerovanja) te ga želi likvidirati pošto poto. Srećom, Lambert dobiva neočekivanu pomoć od Učitelja, još jednog zajebanog majstora starih vještina koji, opet slučajno, ima nekih starih računa s ubojicom koji proganja našeg junaka. Točnije, oni su u nekoj staroj zavadi koja traje od feudalnog Japana te su spremni za konačni obračun, a Lambert služi samo kao mamac da se stvari pokrenu. Možda ste zamjetili jednu stvar; u ovom kratkom opisu stječe se dojam da Lambert i nije baš neka faca tokom filma i taj osjećaj vam je ispravan. Njega nema poprilično dugo vremena u igri, uglavnom se mota uokolo dok se profesionalci mlate s raznim drevnim oružjima. To je, isto će tako čudno zvučati, dobra stvar jer nema mi goreg nego kad nam radnja predstavi junaka, zapadnjaka, koji potom u mjesec-dva nauči svu vještinu istoka, pa postane genijalni majstor za sukob i sam riješi cijelu stvar. Lambert jedva da nauči držati mač i izbjeći da mu skinu glavu u prvoj sekundi borbe. Dovoljno da djeluje uvjerljivo. Kad dođe do zadnjeg sukoba, on će se upustiti u njega, ali negativac je do tada već poprilično onesposobljen, pa ima realnu šansu da se izvuče. Hej, nije nuklearna fizika, ali barem stvar funkcionira. Ono što je problem je preširoko polje zanimanja redatelja. On bi napravio film potjere, film tradicije, pomalo film mistike, film ceste, film časti i odanosti. Previše toga na jednom mjestu, a previše ukusa u jednom jelu nije dobra stvar.

Radnja je sporohodnija, da odmah upozorim, za sve one koji su naučili na ove moderne akrobacije koje se foraju na taj istočnjački stil (tipa Matrix) toga ovdje nema. Početak se zrno previše razvlači. Lambert, nekad davno zgodan francuski vrag, nije baš toliko jak glumac da bi bio zanimljiv, ali, pukom srećom, je dopadljiv, pa vrijeme koje treba da se radnja ubrza prolazi relativno bezbolno. Redatelj isto tako želi svima pružiti jednako vrijeme na ekranu, pa dobijamo uvid u Lamberta, glavnog zlikovca (poznati John Lone) te učitelja-pozitivca. Opet, malo previše informacija i ne tako zanimljivih da bi se opravdavalo njihovo vrijeme (uglavnom, sažetak, stara zavada, svi mrze sve i žele se poubijat). Najbolji dio filma je onaj kad naš junak bježi po ulicama Japana, a bogami ima i jedna opasno dobra sekvenca koja se odvija u brzom vlaku. Grupa ubojica napda brzi vlak, ubijaju sve pred sobom, a naš Učitelj pravi reda. Sve si mislim da je ova scena posuđena i za Wolverinea, još jedan flick o zapadnjaku na istoku, ali ne smeta jer je dobra. Pa onda opet zastoj dok se radnja seli u drevni Japan (ne doslovno) tj. u kamp koji vodi Učitelj. Tamo naš junak uči malo o njihovim običajima (mahanje mačem) a onda ulazimo u završni obračun. Dobro, ništa spektakularno i, nažalost, brzo zaboravljivo. Problem je što film želi biti moderan i staromodan. Ambicija nije loša, ali izvedba je srednja žalost, da ne kažem pomalo dosadnjikava. Kad Lambert nije u kadru i kad ostali likovi vode svoje priče, imate osjećaj ravnodušnosti, boli vas neka stvar za likove. S druge strane, lijepo je da se ninje u filmu ne portetiraj kao neka nadnaravna bića već kao obični plaćenici koji nisu nepobjediva gomila. Mali dašak realnosti. U konačnom slučaju, ovo je osrednji film koji ima taj stranac u stranoj zemlji element, što može biti nekome zanimljivo. Za jedno gledanje može proći, ali ni blizu svojih srodnika koji su moderni Japan i njegovu kulturu iskoristili puno bolje i za napetije priče.

0b5d7e9864cb3c1a568a911fdb42a804 9a0ca69533a27401cb9050f55730a879 50e360d8c4e900ebf1fd4fa5d62cf350 99fe9428d4109d3cde9745a48a7fe3dc 15276645 61373282322d51d11bc105f32f349f83 ae73b7b55e5a246e6e6a38e1f708236b e419232fa3d51c84ad6e90f18885842c the_hunted_1995_film_kinjo_deals_with_failure the_hunted_1995_film_kirinas_room the_hunted_1995_film_teaching_paul_a_lesson travlya

 

 

 

Switchback (1997)

Posted: 4 siječnja, 2015 in Dennis Quaid, R.Lee Ermey, Thriler

lAvARjIHTyqeVFxDsyCHDsly154

IMDb

Trailer

 

Da nastavimo u istom ležernom zimskom tonu, ali uz malu promjenu žanrovlja jer ne valja uvijek gledati jedan te isti film, ili žanrovski slične. Raznolikost daje aromu i ukus dobroj zabavi, a kako mi ovaki naslovi doslovce leže razbacani posvuda, da očistim snijeg s još jednog. Kako rekoh, ovo je nešto drugačije, pa da upotrijebim i ponešto drugačiji pristup pripovijedanju, tek toliko da naoštrim svoje spisateljsko pero raznim eksperimentima. Ovaj put ću započeti s jednom pričom (bez brige – nema princeza i inih gluposti) o jednoj seriji, tj. epizode nekakve serije koju sam slučajno pogledao kad sam bio stvarno pravi klinac. Ne tako mali da ne skužim što gledam, jel’te, ali dovoljno mali da se napeto zanesem u storiju na malom ekranu. Serija se zvala nešto u stilu Obrnute Priče (nemam pojma kako je išao originalni naziv – takav je bio lokalni prijevod) i dotična epizoda išla je nekako da automobilom putuju dva stereotipa; mirni, povučeni knjigovođa, odijelo, naočale, svi-me-gaze izgled tipa tugomira i nekakav divlji tip; kožna jakna, dugačka kosa, prijeteći pogled. Kako su se oni našli zajedno u autu, nemam pojma, to nisam vidio, ali tako oni putuju i radio stalno javlja o opasnom serijskom ubojici u kraju. Ta dva lika imaju stanke, upoznaju druge likove u restoranu, benzinskoj, ali na kraju balade ispadne da je naš Tugomir taj opasni ubojica, a ne ovaj koji izgleda kao jedan. Mislim, gledajući danas to je banalna radnja (prijevod naslova je nekako ubijao sav suspens) ali kao klincu to mi je bilo više nego dovoljno za jedan vau efekt. Premotavanja unaprijed, dolazimo u devedesete. Videoteke, zlatno doma VHS-a i tako to. Da budem iskren, ovaj film sam pogledao samo zbog starog Dennisa Quaida kojeg gotovim… pa oduvijek. Lik mi je stvarno simpa pojava, a ima i dosta dobrih filmova koji šaraju po svim žanrovima. Ispočetka sam mislio da je ovo još jedan nabrijani akcijski triler kakvi su onda palili i žarili i za to krivim trailer jer je sve akcijske scene natrpao u onaj kratki dva minuta dugački isječak, zbog kojeg bi lagano mogli steći dojam da dva lika progone jedan drugog od prve do zadnje sekunde, uzimaju jedva nekoliko trenutaka za predah. Ako vas to zanima, onda je ovo potpuno pogrešan film. I, vjerojatno se već pitate kakve veze ima ovaj naslov s onom uvodnom pričom, pa da vas riješim muke iščekivanja (to se tješim da vas stvarno zanima) jer me dio radnje podsjetio baš na tu prastaru epizodu prastarog serijala.

Naime, dva lika putuju autom kroz snijegom okovanu Ameriku i ovdje. I to dobrim dijelom filma. Jedan od njih je opasni ubojica koji ima poprilično zlčina na svojoj duši. Kvaka je da ga u stopu prati FBI agent. Ne zato što je FBI tako dobra agencija za provođenje reda i mira već zato što je taj ubojica oteo agentova sina i sad se igra s njime (a agentom, ne sinom) izazivajući ga. Tako imamo dvije priče; istragu agenta koji prati trag mrtvih tijela i pokušava sastaviti sliku tko bi mogao biti ubojica (on lika, naime, nikad nije vidio) a imamo i dva lika koji putuju svojim putem. Oba lika iz auta imaju svojih demona na duši, kao i tragova mračne prošlosti te nas radnja navodi da malo sumnjamo u jednog, malo u drugog lika, sve do samog kraja, kad će sve karte biti položene na stol, ali onda će se već u igri naći i FBI agent. Mjesto zadnjeg obračuna; neke prava snijegom zametena vukojebina i teretni vlak koji prolazi kroz nju (ako pratite trailer može se skužiti da je većina akcijskih scena baš iz te završnice). Tako psihološki/serial killer triler postaje pomalo akcijski triler, no ništa pretjerano da vas izbaci iz tračnica, figurativno rečeno, te da pomislite kako gledate dva različita filma. Nema eksplozija, nema zvučnih sudara, ali ima ponešto fizičkih vratolomija, dovoljno da se dobije aroma napete završnice.

Ima tu sad i ponešto problema. Film je petarda, da tako kažem. Ako ste ga već gledali, onda znate tko je ubojica, pa izostaje sav suspens. Ako ga gledate po prvi put, onda će vam biti zanimljiv. Kao petarda, može funkcionirati samo jednom, barem po pitanju premise tko-je-ubojica. Drugi je roblem što nema previše likova u igri, svega3-4, od čega su njih dva potencionalni ubojice, pa su vam šanse odmah u startu 50-50 da točno pogodite. Ima ponešto zanimljivih scenarističkih rješenja da se baca sumnja malo na jednog, malo na drugog, ali ipak ne toliko dobih da vas drži napetim kroz cijelu radnju. Druga stvar je što motivi ubojice ostaju malo nategnuti. Pretpostavljam da je inspiracija bila u nekom stvarnom liku koji se voli natezati s murjom (Zodiac posebno miriši kao potencionalni sumnjivac) ali ta igra uglavnom nema smisla pošto naš killer nije tip koji želi biti uhvaćen već voli igru. Ispada je ta igra uglavnom igre radi te da našem FBI junaku da nekakav dodatni motiv da ovoga juri preko pola zemlje. Dodatni pozitivni bonus tome jeste što film možda nema previše aktivnih junaka, ali ovi koji jesu, odabrani su s pažnjom, pa je tu u igri ona poznata galerija pojedinaca, no jednako tako i nepoznata. Dennis Quaid. Danny Glover. Jared Leto. R. Lee Ermey. Ted Levine i Willaim Fichtner. Što da vam kažem. Karizma gotovo da kapa s ekrana jer nijedan od njih se neće naći na nekakvoj top listi najboljih i najzogdnijih (Leto se prometnuo u zanimljivu pojavu) ali zato znaju upotpuniti scenu. Film, kako rekoh, ima ponešto aktivniju završnicu i, iskreno, uklopljena je bolje nego bi se to očekivalo. To ustvari ne iznenađuje jer iza kamere je stajao Jeb Stuart, kojeg će oni upućeniji prepoznati kao autora scenarija akcijskih klasika kao što su Die Hard ili 48 Hours. Kako je skoro cijeli film položen na temelje psiho trilera, ovakva mala fizička akcija dobro dođe da malo razbudi stvari jer do tada se već jako dobro zna tko je ubojica, a dodatna ljepota toga jeste što je stvarno sniman u nekakvoj snijegm zatrpanoj pripizdini. Doduše, kod nas je snijeg već gotovo na izdisaju (izdržao je skoro dva cijela dana) pa vam je to više za stvaranje ugođaja nego zbog neke koristi. U konačnici, film koji ne nudi ništa posebno novo ili inovativno, koji ima popriličnu krhku priču, ali dosta dobro je kompenzirano s nastupom galerije poznatih glumaca. Naravno, nije se proslavio nigdje, ni kod publike, ni kod kritike, ali to nas ne treba spriječiti da donesemo vlastiti sud. Malo filmske hladnoće u vrijeme prave hladnoće uvijek dobro dođe, a pomaže i ubiti dva sata u mirnu nedjelju.

kinopoisk.ru 1986393,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1986394,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1986397,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1986401,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1986402,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1986404,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== f0062244_49116edc1d040 f0062244_49116edf02fe3 ilRCkJM37LbTRm2cBvmXnh6Odwd la_piste_du_tueur_switchback_1997_portrait_w858 Switchback-DI