Archive for the ‘Tommy Lee Jones’ Category


locandinapg2 kGBfwNyIN9AE6NGggZSPPiCKBMo

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ovih dana mi je suđeno gledati i pisati o nastavcima. No, ima to i nekih dobrih stvari, podsjetim se na neke stvari koje nisam gledao već godinama i odmah imam o čemu pisati. A ujedno i ispunjavam radnu normu pišući o filmovima koji su nekako loše dočekani, pa čak i namjerno izblamirani kritičarskim perima. Doduše, nije da su puno promašili oko nekih stvari, ali ako ćeš ocjenjivati film uspoređujući ga s originalom, pa hvala dragom Bogu da neće imati isti raspon popularnosti te da su autori išli (namjerno) slučajno raditi drugačiji film. Oduvijek sam mišljenja da je US Marshals nepravedno podcjenjen film i još uvijek to mislim, ali, pošto sam stariji, mudriji i pametniji, mogu vidjeti zašto je to tako. Ima nekoliko stvari u njemu koje nisu napravile efekt koji je napravio The Fugitive i to je sav problem, a problem je jer se toglo napraviti i drugačije. Film je jako dobar primjer kako bi se trebao raditi nastavak temeljen na premisi originala, ali je isto tako jako dobar primjer što treba izbjegavati kad se koristi premisa originala. Točnije, film je snimljen i zato da se iskešira popularnost Tommy Lee Jonesa, koji je za interpretaciju Samuela Gerarda pokupio i Oscara. Ta uloga, plus čovjekova prirodna karizma trebale su biti dobitna kombinacije te su sve druge stvari stavljene na sporedni kolosjek, što je bila pogreška jer Gerard kao takav nije bio glavna uloga u Bjeguncu već se publika više uspjela povezati s likom Harrisona Forda nego njime. Danas su takvi ne-jebem-višu-silu likovi glavna stvar na malim ekranima, pa čak i ponekim filmovima, ali onda baš i nisu bili (osim ako niste bili Clint Eastwood) i javnost je (iliti filmski kritičari) imala nadanja da će se dogoditi još jedan Richard Kimble scenario, s likom s kojim će se publika povezati. To se nije dogodilo. Dogodilo se upravo suprotno. Lik Gerarda je pokupio sve simpatije, dok je javnost jednostavno bolio džon za novog bjegunca od pravde. Ali, malo žurim unaprijed. Vratimo se na početak priče, gdje upoznajemo našeg novog narodnog lika – Wesley Snipesa.

Wesley, koji mi je simpa pojava, jednostavno je promašen izbor za čovjeka kojemu se, nakon prometne nesreće dogodi čudna situacija – bude uhićen pod sumnjom da je ubio dva tajna agenta. Dobro ste pročitali; ovdje su u igri tajne službe, CIA, ljudi u crnom i ostale vesele stvari. Nakon uhićenja, Snipes bude stavljen u avion, transport zatvorenika, gdje (opet) jedan od njih napravio pizdariju i avion se sruši. Snipes bježi, kreće akcija. Imao je taj peh da se u istom avionu našao i Samuel Gerard, big dog saveznih šerifa koji zna kako se hvataju odbjegli likovi, koji voli hvatati odbjegle likove i koji je uporan kao Sizif dok lovi odbjegle likove. Ali, (opet) stvari nisu takvima kakvima se čine. Netko je smjestio našem bjeguncu (nije neki spoiler – to se zna odmah prije polovice filma) i Gerard i njegovi amigosi moraju dokučiti tko je to napravio i zašto, a opasnost tog posla ne dolazi samo od bjegunca već i iz redova saveznih šerifa jer i među njima ima trulih jabuka koji rade na svoju ruku.

Malo općenitih stvari; US Marshals su nastali pod utjecajem zarade (blizu 400 milijunčeka) The Fugitiva, pod utjecajem dobrih kritika i pod utjecajem Oscara kojeg je Jones stavio u svoj džep zbog interpretacije Gerarda. Što se tiče nastavka; doživio je pobačaj na financijskom planu (jedva je prebacio preko 100 milja zarade – iako nije bio flop), doživio je debakl i što se tiče kritika jer je uglavnom dočekan na nož, a bome nije bilo ni Oscarovskih nominacija. Znači, sve suprotno. To baš i ne zvuči kao uvod u neke uspješne dojmove, ali sačekajte malo, ne ocjenjujte knjigu prema koricama i ne okrivljujte bjegunca prije nego doznate sve fakte. Sve ima svoje zašto i zato. Iskreno, ja poprilično bezbolno gledam ovaj film, ima u njemu dosta stvari koje mi se sviđaju, pa ću odbaciti sve stručne kritike (to ionako uvijek radim) pa ću se voziti cestom vlastitih dojmova. Stvari koje funkcioniraju su uglavnom one vezane uz Jonesov nastup; on je Gerard, čvrst, možda još malo ciničniji, spretan i zanimljiv lik koji nosi film na svojim ramenima. Novi bijeg je režiran sa stilom, pad aviona je uspjela sekvenca, ali sama akcija u filmu je režirana dosta dobro, pregledno, i cijeli film ima dobar, ujednačen tempo (više zasluga toga što je Staurt Baird prvenstveno montažer, a tek onda povremeni redatelj) te mu se s tehničke strane nema što prigovoriti, izaziva sličan dojam kao i Bjegunac; odmjerena i smirena režija koja funkcionira i u smirenim scenama kao i u akcijskim. Problemi počinju kad se skuži da će radnja pokušati udobrovoljiti svima. Novi bjegunac, opet nevin, ali ima i nešto crne pozadine, tu je i neizbježna Vlada, ljudi u crnom, zle špije. Motiv ”nevin čovjek u bijegu” je tako dobro radio na pravom filmu da su ga morali ostaviti i ovdje, što je bila pogreška. Zašto? Harrison Ford je bio dopadljiv publici, Snipes nije. On djeluje kao čovjek koji uživa biti u bijegu, sva ta špijunska sranja i uopće ne izaziva simpatije. Nepotrebno uvlačenje novih likova samo da postanu negativni (iako je lijepo vidjeti Roberta Downey Jr u drugačijoj ulozi) i nepotrebno kompliciranje s raznim začkoljicama čine radnju filma u duhu one izreke; puno babica-kilava djeca. Nezanimljiva radnja, pogotovo onda kad skrene u neka špijunska sranja i preokrete koji doslovce nemaju smisla, ali, opet, zna imati jako dobrih fragmenata koji ga čine interesantnim nastavkom (cijeli uvodni dio – do potjere u močvari). Tom dijelu sa  zanimljivim nastavkom može se pridodati i, kako već rekoh, pregledna i smirena režija te izostanak montažnih vratolomija pri akcijskim scenama. Pridodajmo tome i nastupe svih uključenih, film je savršen za subotnju večer, neopterećenu, ali nikako za neki jači filmski doživljaj kao što je to bio slučaj s Bjeguncem.

2036816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2036817,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036820,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036821,+_ejaUvR+5+NmUFevUUR3fK9_mFG0cSws9vwLquUbIzkTQ2bJp+nR135HGWgvLPxcwNzReFKzDuMWcOtB2iYCw== 2036826,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036827,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2036830,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036831,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2036832,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036833,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2036835,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036838,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


gb0krMi2wO69iIpeqj878D02s6A 81soqF6TUtL._SL1500_ fugjun12

IMDb

Trailer

Samuel Gerard

“Your fugitive’s name is Dr. Richard Kimble. Go get him.”

Nema dugo da sam pogledao treći dio Taken franšize, u kojemu Liam Nesson ponovo upotrebljava setove svojih vještina da bi donio pravdu u ovom mračnom svijetu. Ovaj put u svoje ime jer ga, naravno, krvio, optuže da je ubio svoju ženu. Liam tako mora pobjeći i pronaći odgovorne, što za čovjeka s njegovim sposobnostima uopće nije neki problem. No, što ako ne pripadate tom svijetu, kriminalnom, da tako kažem, pa morate improvizirati naveliko da nešto postignete, a uedno vas u tome spriječava policijska potjera te vaš karakter koji ne može ne pomoći nekome tko je u nevolji. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća na malim ekranima počela se vrtjeti serija lagano pamtljivog naslova; The Fugitive. Doktor Richard Kimble našao se u stvarno nepovoljnoj situaciji nakon što ga pogrešno optuže da je ubio svoju ženu te, igrom slučaja, uspije pobjeći. Slijede četiri godine bježanja, traženja jednorukog čovjeka, pravog krivca, ali i pomaganja ljudima koji mu se nađu na putu jer Kimble, usprkos situaciji u kojoj se nalazi, ne može samo tako pustiti da netko ostane bez pomoći ako mu treba, često time stavljajući vlastitu glavu u opasnost da bude uhvaćen. Četiri godine završile su dvjema završnim epizodama koje su onda probile krov gledanosti (oko 45 milijuna ljudi ih je vidjelo) stavljaći Bjegunca među najuspjšnije serije ikad snimljene, a Kimblea na popis najpoznatijih junaka. Seriji je pomogao taj poznati motiv krivo osuđenog čovjeka, iako je u radnji bilo spomenuto da Kimble i žena nisu imali baš tako idiličan odnos (realan brak, reklo bi se) jer bilo je izrazitih slučajeva gdje se to znalo dogoditi, ali pomoglo je i to što je serija nastala na klimavim temeljima stvarnog događaja koji je u tim danima bio poveća senzacija. Dr. Sam Sheppard optužen je u 50-im godinama da je ubio svoju ženu, no njegova obrana temeljila se da je zatekao nepoznatog čovjeka u kući, da se potukao s njim te da ga je pokušao uhvatiti. Njegova obrana nije bila uvažena i proveo je 10 godina u zatvoru, kada je na ponovljenom suđenju oslobođen optužbi. Sheppard, za razliku od Kimblea, nikad nije potpuno dokazao svoju nevinost usprkos dokazima koje je policija pronašla u kući (koji su ga i oslobodili, ali ne i potvrdili da je bio krivo optužen 10 godina u zatvoru – čudna logika). Takav slučaj, koji je bio medijska senzacija preko cijele Amerike, bio je više nego dovoljna reklama za seriju, a takav fenomen (i gledanost, kao i dobre kritike) bile su kao stvorene da budu nanovo iskopane za ponovno korištenje. Ne seriju (iako se i ona opet pojavila – remake) već cjelovečernji film. Bio je to projekt iskopavanja starih serija i oblačenja u novo ruho, potez koji je danas posve normalan, iako u samim devedesetim nije bio, ne toliko. Našli su se producenti, našao se redatelj, našli su se glumci i priča je mogla krenuti. Sadržaj, pretpostavlam, znate svi.

Dr. Richard Kimble biva optužen da je ubio svoju ženu (proces koji djeluje pomalo šlamperajski odrđaen – barem što se tiče obrane) i, igrom slučaja, dobije priliku pobjeći iz zatvora. Našavši se na slobodi, mora dokazati da nije on krivac, ali to će biti pomalo zeznut posao jer s jedne strane ima urotu zbog koje ubojstvo njegove žene nije tako jednostavna priča kako se čini, a s druge strane zato što mu je za petama US Marshall Samuel Gerard, koji ne mari za to da li je Kimble kriv ili ne već ga zanima samo to da ga vrati natrag u zatvor. Film ponešto izmjenjuje detalje glavne priče. U seriji, žena od Kimblea bila je ubijena tokom kućne provale, te je glavni krivac bio lutalica koji je putovao Amerikom (zato ga Kimble i prati preko pola zemlje). Iza ubojstva nije stajala nikakva urota kao što je to slučaj s filmom, u kojem je Kimble trebao biti glavna žrtva, a ne žena mu. Sama osnova ostala je vjerna originalu – Kimble je čovjek koji neće okrenuti glavu akko nekome treba pomoć, čak i ako to znači da će biti uhvaćen, a Gerard, koji je od policijskog poručnika postao savezni šerif (što pak ima više smisla jer oni djeluju po cijeloj Americi) no s jednakim ne zanima me što si napravio stavom, koji se postepeno mijenja u razmišljanje nije li možda Kimble nevin već kad toliko riskira da dokaže svoje teorije, čak i pod prijetnjom da ga uhvate. Film je odrazio raspoloženje i osnovne ideje serije, te je modernizacija uklopljena tako lagano kao da se uopće nije ni radila. No, film nije dobar zato što se poslužio već provjerenim materijalom, ili zato što je koristio motiv nevin čovjek protiv lošeg sustava (iako jest) već zato što je u njega ugurano svega, stvarno svega i svačega, počevši od…

…samih likova. Andrew Davis, redatelj kojemu je jako, jako, jako malo nedostajalo da bude sami vrh američkog autorskog stvaralaštva (nešto kao Michael Mann) ovdje je imao oteži zadatak, prikazati dva glavna junaka oprečnih karaktera, kao i njihovu pratnju. Kad kažem oteži zadatak onda to mislim samo uslovno jer Davis je već prije pokazao kako mu igranje s više likova i prikazivanje dvije različite strane uopće ne predstavlja veliki problem (The Package & Under Siege) te mu čak ni sama širina priče isto tako nije smetala da napravi dinamičan film čak ni ako je sama dinamika svedena na razgovore između likova. To se može zahvaliti i dobrom scenariju, detaljnom, ako vam je draže, jer je popunjen raznim sitnicama koje ne samo da prate priču već dobro stvaraju i osjećaj nekakve ispunjenosti, kao da se pazilo doslovce na sve. Ima tu i ponekih mana, detalja koji su žrtvovani poradi priče (telefonski poziv od Kimbleove žene na samrti gdje optuži njega za ubojstvo) ali uglavnom radnja drži vodu, nudi prikaz svega što obje strane rade (nijedno sazanje nije izvučeno iz šešira) te ubacuje motive zavjere, potjere, očaja i akcije bez da išta od toga zasjenjuje ono prethodno. I Davis režira smireno, nema tu shaky kamera, nema tu divljih rezova, nema tu eksplozija da se zabavlja publika, pa čak i kad ima nešto jače na ekranu (sudar vlaka i zatvorskog autobusa) režirano je s pažnjom da se sve vidi i da se napravi napetost iz same situacije, a ne spektakularnosti. Nije ni čudo da je Davis jedno vrijeme bio jako cjenjen redatelj, što zbog detaljnog pristupa scenarijima, čak i onima koji su šlampaviji (Code of Silance) te režiranja akcije, pa usporedbe s Michaelom Mannom uopće nisu besmislene. U to se može dodati i povezivanje s likovima. Harrison Ford i Tommy Lee Jones dvojac su koji imaju svoje već unaprijed određene kvalitete zbog kojih ih je lagano gledati. Ford kao običan čovjek u zeznutoj situaciji je već stara vijest, dopadljiv je i snašao se dobro u scenama gdje je trebao malo glumiti (šteta što nije pala nominacija za Oscar). Jones je pak uobičajeni tvrdi lik koji ne šmeka kompromise i zajebavanje, ciničan i nikad posve jasno definiran; mrzi li Kimblea ili mu pomaže zato što sam vjeruje da je nevin. Netko će reći da su to i šablon uloge njih dvojice i neće puno pogriješiti, ali odrađene su sa stilom i lakoćom (Jones i Davis su prje toga već surađivali dva puta – treća sreća i pao mu je Oscar za sporednu ulogu) i uvjerljivo. Za razliku od Nessonovg Briana Millsa, koji svoj slučaj rješava uz pomoć akcije, pištolja i prijatelja, Fordv Kimble je sam samcat, a to što scenarij inzistira na detaljima (kako živi u skučenom stančiću, pravljenje osobne) pridodaje na njegovoj običnosti, što ga opet (namjerno) bolje povezuje s običnim pukom. Jones pak ima svoju prateću svitu, čime se naglašava veliki zli sustav (sve im je na raspolaganju) ali i tu i tamo ubacuju i komični predah-dva, što za film koji baca trajanje preko dva sata dobro dođe. Priča, likovi, glumci i na kraju grad – Chicago. Davis ga kristi stalno u svojim filmovima i vidi se da ima odlično oko za dočaravanje njegovih ulica kao još jednog aktera priče, što je zgodna stvar ako niste jedan od onih koji vole bezlične američke metropole (kao ja). U filmu doslovce sve štima, gotovo da nema mane (izuzev detalj-dva u scenariju – i pokoja tehnička omaška – onaj vlak se ne bi zabio u autobus već u brdo s obzirom kako se autobus prevrnuo) te čak nakon dvadeset i nešto godina uspjeva ostati svjež i napet, bez obzira što se o njemu zna sve. Šteta što ga ne spominju malo više kao vrhunski primjer kako se radi triler s primjesama akcije jer bi trebalo, barem kao lekcija nadobudnim filmašima koji misle da je dovoljno samo kopirati osnovni sadržaj (Taken 3) i postići isti uspjeh.

2393115,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2393119,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2393123,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2393124,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2393126,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2393127,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2393132,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2393137,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

2393108,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2393109,tg2jthrzUZHivxqRDpTH3fvK+mfvQmX4_REdVFjwl__37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2393112,tL4vC72NxKIk49wfFtmR2K60BPVZ1hIt+mBTW8eUbmZtTgYejONNfgcap422HwzEpQd9iibHlkrmJtChoN0Acw== 2393114,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2393117,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2393121,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

Gotham (1988)

Posted: 6 srpnja, 2014 in Neo-Noir, Thriler, Tommy Lee Jones

go_am_ld protectedimage.php

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ja se nikad neću maknuti od privatnih detektiva. Bilo da ih gledam, bilo da ih čitam, a bit će red opet naoštriti svoje spisateljsko pero i krenuti u pokoravanje književnog svijeta – nakon što svizac zamota čokoladu u sjajni omot. Ovo je naslov na kojeg sam naletio posve slučajno i nevezano uz temu i mislim da bih ga preskočio da se ime Tommy Lee Jonesa nije kočilo posred plakata (nije da odbacujem i Virginiu Madsen, ni slučajno) te sam otišao malo pronjuškati o čemu se točno radi. Da, i ja sam kao i vi automatski pomislio kako ovo ima neke veze s Batmanom (ta ipak mu je to adresa prebivališta) i, da, pomislio sam da je Tommy Lee imao neke veze s krilatim netopirom prije nego je zaigrao Dvoličnog u šarenoj papazjaniji znanoj i kao Batman Forever. Pogrešno na oba kraja. Gotham je nekako neslužbeni naziv za New York, valjda, povezuju ga s tim gradom i, pazite iznenađenja, radnja se događa u njemu. Film ustvari ima i drugi naslov, The Dead Can’t Lie (Mrtvi ne lažu) što je rečenica iz radnje. Zašto je preimonovan u Gotham… ne znam jer taj se naziv ni ne spominje, ali što je tu je. Inače, kako ovo nema veze s Batmanovim svijetom (što znači da možete prestati čitati ako ovo čitate samo zbog toga) tako je i riječ da je ovo televizijski film, jedan od onih proizvoda koji imaju zggonu priču, zgodne glumce, ali baš pravo limitirani budžet tako da osim zgodne priče i zgodnih glumaca nemaju ništa više za ponuditi (jedino ako vas zanima kako Tommy Lee izgleda bez odjeće – ili, još bolje, Virginia Madsen). Tako, upozorio sam vas. Zašto sam ga odlučio pogledati do kraja? Zbog pretjerivanja, ako zbog ničeg drugog.

Priču nad otvara Charlie, koji sjedi u baru i psihijatru (barmenu) krene pričati najčudniju priču koju čovjek može čuti. Proganja ga bivša žena s kojom on ne želi imati posla. Prati ga po ulici, prati ga doma, prati ga svuda gdje krene. Charlie je toliko sjeban zbog toga da odluči unajmiti privatnog detektiva da mu pomogne oko tog problema. Eddie je ona vrsta privatnika koju ne angažirte ako baš nemate drugih mogućnosti, ofucan ured, ofucan namještaj i vrijeme mu je da se iseli jer nema lovu za stanarinu. Zašto je Charlie angažirao Eddiea i zašto je Eddie pristao? Oh, jesam li zaboravio spomenuti kako je Chalieva žena mrtva već deset godina i da je on uvjeren kako ga prati duh? Jesam? Ups, propust s moje strane. I, tako. Eddie odluči prihvatiti slučaj zbog velike količine zelembaća i uglavnom ne vjeruje svom klijentu (misli da je malo skrenuo – ali lova je dobra) sve dok ne upozna Rachel. Rachel je zgodna plavuša za koju Charlie govori kako mu je upravo ona bivša žena. Eddie i Rachel započinju neku vrstu veze, a u sve to se upliće i poveća količina dragulja koje je Charlie kupio bivšoj, sad trebala-bi-biti pokojnoj ženi.

Jedno ću odmah priznati – film je poprilično dosadnjikav. Iako sadržaj otkriva poprilično zgodnu priču koja dušu daje za jedan klaisčni noir pristup (privatni dekster, ubojito zgodna i hladna plavuša, kompliciran slučaj) i jednu spooky horor priču (te mrtve žene koje traže svoje su jezive) nekako je podbacio na oba polja. Dobro, ne posve, onaj noir pristup je ostao tu i ono pretjerivanje koje sam spomenuo odnosi se na dijaloge koji likovi vode. Posebice mi se svidio uvod Charlieve priče koju započinje riječima (grubi prijevod) – Jeste li se ikad našli u mračnoj ulici s koracima koji vas prate i shvatili da ondje nema nikoga? Genijalno. Priča tako nakon zanimljivog uvoda postaje neodlučna – nije jasno želi li to biti paranormalni krimić, ljubavni krimić, običan krimić ili jednostavno bizarna ljubavna priča. Kad se fokus radnje makne s onog ”prati me mrtva žena” u ljubavnu priču Rachel i Eddiea izgubi se interes. Jer, to je televizijski film; nema vrućih ljubavnih scena (Virginia Madsen nije ni blizu u tako hot izdanju kao u Hot Spot) a Tommy Lee djeluje kao da je prihvatio posao, a onda mu netko rekao da još nisu sigurni što žele napraviti pa ide kroz film malo… izvan fokusa. Inače, uloga privatnog žandara mu leži odlično i njegov nastup je odličan, ali samo zato što je inače poprilično karizmatična njuška, pa bi i čitanje telefonskog imenika napravio zanimljivim. Virginia baš i nije nešto glumila, no uloga tajanstvene plavuše joj leži dobro, barem vizualno (i bijaše onda stvarno dobar komad – da, šovinist sam, ne mogu si pomoći). Tko zna, možda vam bude zanimljivo i nagađati da li je njezin lik duh ili nešto treće te da li je Charlie lud kao šlapa. Film ima završnicu koja (ne)odgovori na ta pitanja, ali do tada je već malo previše praznog hoda. Prolazna ocjena mu ide samo zbog nastupa poznatih glumaca, pomalo intrigantne priče (koja se iskrivi kroz radnju, ali opet ostane do kraja u tom svom nekom ublaženom obliku) i određenih dijaloga koji su toliko sočni da nisam mogao vjerovati kako su završili u pomalo bezličnom televizijskom filmu. Kategorija – opušteno nedjeljno poslijepodne odgovara opisu gdje strpati ovaj naslov i u skladu s tim imati očekivanja.

0 01_20090801174422 p1588465438 Virginia_Madsen-Gotham-06jsrpages Virginia_Madsen-Gotham-13jsrpages Virginia_Madsen-Gotham-16jsrpages

 

 

Rolling Thunder (1977)

Posted: 4 svibnja, 2014 in Akcija, Osveta, Tommy Lee Jones

ROLLING_thunder rollingthunder rolling-thunder-poster

IMDb

Trailer

 

Quentin Tarantino voli ovaj film. Toliko ga voli da je svoju (ne)slavno propalu producentsku kuću nazvao po njemu (Rolling Thunder Productions) i planirao je objavljivati opskurne naslove iz, nema tu velikog iznenađenja, 70-ih godina prošlog stoljeća. To je propalo, kako rekoh, ali film još stoji i, ako smijem skromno primjetiti, dosta dobro se drži. Ako Vi niste nikad ćuli za njega to vam čak mogu i oprostiti jer usprkos kultnom statusu kojeg ima, film je poprilično ‘zabačen’ u odnosu na neku svoju slavniju braću (Death Wish, recimo) i ne bih sad ulazio u to zašto je to tako (možda zbog činjenice da se glavni lik vraća iz Vijetnama, točnije, dugogodišnjeg zarobljeništva, s ne baš posve pribranim klikerima) ali predstavlja zanimljiv film osvete koji svoju dopadljivost duguje što glavnim glumcima, što samoj priči, a svoje ne dopadljivost, u izboru nekog boljeg opisa, zbog činjenice da je konstrukcijski sličan Taxi Driveru, barem nekim njegovim dijelovima. To nije loša stvar, dapače, ali ta sličnost je tu zato što je scenarij djelo istog čovjeka odgovornog i za Taxi Drivera; Paul Schradera. Već kad sam ga spomenuo, vrijedi reći da je njegov originalni scenarij dosta izmjenjen, u pravoj priči, Charles Rane je bio zadrti bijeli redneck, rasist i općenito neugodan tip. I ova promjena u šutljivog ratnog heroja je korak naprijed, vjerujte mi, jer zadrte bijele seljačine ne čine dobre glavne likove za film osvete. No, ako ste potpuno nesvjesni o čemu ja vama ovdje govorim, kratki podsjetnik.

Bojnik Charles Rane se vraća doma nakon nekoliko godina zarobljeništva iz Vijetnama. Njegovi sugrađani ga dočekuju kao pravog, made in USA  junaka, ali Rane ima i nekih svojih problemčića, psihičkih uglavnom, i s prilagođavanjem normalnom životu. Uz to, život mu je pomalo i kao country pjesma; žena mu se igrala skrivanja kobase s drugim tipom, više ga ne voli i želi razvod, a tu je i sin koji je odrastao, koji ga ne poznaje i s kojim se tek treba povezati. Građani njegova grada, darežljivi kako već jesu, mu udijele pun koferčić srebenih dolara, ali ta suma privuče i par negativnih likova koji, u nastojanju da im otkrije gdje je lova, naprave par sjebanih stvari; samelju mu ruku u sudoperu, ubiju ženu i klinca te i njemu smjeste jedan metak u prsa. Izvukavši se i preživjevši, Rane počinje polako pripremati svoju osvetu, a u tome će mu pomoći jedna slatka plavuša i prijatelj iz rata koji, isto kao i Rane, više voli puškaranje nego mirni obiteljski život.

Kad se sve zbroji, uopće nije problem shvatiti zašto ovaj film ima tako dobru reputaciju. Tu je nekoliko stvari koje su univerzalne; šutljivi junak koji sam rješava svoje probleme, teška nepravda nanesena od strane druge stranke, i ispravljanje iste uz stvarno pravu dozu nasilja. Charles Rane je ovdje pomalo mitski junak kakvi su redoviti u američkim filmovima ovakve tematike; neprilagođen, šutljiv, čvrst kao stijena i opasan kao zvečarka kad mu netko stane na žulj. Kontroverznost originalnog Schraderovog scenarija smanjena je na nepostojeću razinu, ostavljajući tek da glavni lik ima malih, nikad jasno definiranih, problema zbog zarobljavanja (kritika Vijetnamskog rata nikad nije izgovorena). Zanimljivo je da je film u svom početku bio jako vruć krumpir zbog jakog nasilja, ali, da budemo realni, danas je isto to nasilje pomalo kamilica naspram nekih drugih stvari. Ipak, uspio je zadržati neku neugodu tokom nasilja koje se događa našem junaku, što je poštena prednost jer, s obzirom koliko je bio zloglasan i koliko se metaka ispuca, ima jako malo krvi koja bi vas mogla šokirati. Ima je u svakom slučaju, da se ne zabrinete rije reda. Tri stvari je važno napomenuti; film započinje kao drama, pa se pretvara u nekakav road-movie, te na kraju u žestoki akcić jer, slično kao i u Taxi Driveru, pucnjava je takva da bi i stari Bloody Sam Peckinpah uživao u njoj. Mane su što likovi nemaju nekakvu jaku karakterizaciju, dosta su kartonski i kad naš junak krene u sređivanje računa pomalo se pitamo zašto to radi; zbog žene koju je praktički otpisao, zbog sina koji mu je stranac, zbog novaca za koje nije mario ni u prvom redu ili zato što su ga povrijedili. Prepušteno vama na odluku. I glumački nastupi, kao treća, ali nimalo važna stvar. William Devane i Tommy Lee Jones nose cijelu stvar na svojim leđima bez da se oznoje. Devane i Jones, koji su inače strašno dobri glumci, ujedno su i neobičan izbor za dva opasna frenda koji stvari rješavaju pucnjavom. Pomalo odskaču jer nisu tipični predstavnici tvrdih momaka, a pomalo zato što znaju glumiti. Kad se sve zbroji, sad je jasnije zašto film ima tako povoljan kultni status među poznavateljima žanra. A ako ne volite jednostrane uratke već one koji imaju malo materijala između napisanih rečenice, svakako vam preporučavam da ga pogledate čak i ako niste skloni filmovima osvete. Tko zna, mogao bi vam biti zanimljiv i izvan tih okvira.

6a0168ea36d6b2970c0192abec8d37970d-800wi 5461_3 5461_4 c920ceeb642478de7b4f74b15b1a979b

3084195876_1a204e2176 rollingthunderbdcap1 rollingthunderbdcap4 rt

5067372,J_FIu2RvbdB+0o6GwN6onYGGyGdle3uaTonhzTVFQ1LHogFASUUs5I_r8kcz6SGuaTZ8SeFf4EgUTwl1dIojIg== 5067373,0zC4UIVn7HL7GTSpNpxp6uvoL9oraZSM5azRv39USlFziBMBvjGfa7lUlz_y8G3dwgETVanbGfO+q3ui8GCn_A==


electicmist electric_mist In-The-Electric-Mist--2009-Dutch-Front-Cover-22892 MPW-69422

IMDb

Trailer

Gledate Jusified? Ja da, no nekako mi je pažnja zadnjih sezona počela polako popuštati jer više nema one prethodne oštrine i serija se polako pretvara u sapunicu (Boyd i Ava mi dođu kao seljačka verzija Rossa i Rachel) ali još uvijek je gledam jer sam razvio simpatiju za kriminalne radnje koje se odigravaju u tim južnjačkim zabitima, i u kojima caruju stvarno pomaknuti likovi. Ipak, filmski svijet nije jedini kojeg istražujem već sam zaglibio i duboko u književnost, a kao pisac krimića (neuspješan, naravno, drugačije ne ide) imam i razvijen okus za iste, pa i tu stranu znam povremeno istraživati, tek toliko da nešto radim kad ne sjedim ispred kompjutera i ne uveseljavam ovaj mali filmski svijet. No, čitanje mi je dio odrastanja, stvarno, ne čitam ništa što se nalazi na top listama, i razvio sam poprilično istančan ukus za svojeglave junake, dobre kriminalističke zaplete i ne baš proslavljene lokacije. Mislim, New York i Los Angeles… pročitao sam toliko romana o njima da bih se snašao na ulicama kao da sam rođen tamo. No, ako uspijem spojiti sliku i pisanu riječ, posebice u ovim odrednicama žanra koje spominjem, nema sretnije osobe od mene. Samo što se to događa jako, jako… i jako rijetko.

Algoritam je nema dugo objavio roman koji se odaziva na ime “U električnoj izmaglici“, ako pratite njihova izdanja onda znate o čemu je riječ, ako ne, to je roman iz serije o Daveu Robicheauxu, policajcu, detektivu i istražitelju. Cijenjena serija, jako, ali kako su ovi naši genijalci iz Algoritma pravi maheri, tako su išli objaljivati nastavak iz pola serije, a ni to ne bi napravili da se nije pojavio, pogađate, film gdje Tommy Lee Jones ne igra naslovnog lika. Ipak, bolje išta negi ništa. Dave je nešto kao Rylan Givens, samotnjak koji rješava slučajeve po principu ako to neću riješiti sam, onda to neće riješiti nitko, ali nije tako… kulerski modeliran (iako je Jones po karizmi puno jači igrač od Olyphanta – nije to loša stvar, doći će i ovaj na tu poziciju) no područje djelovanja im je slično; južnjačka zabit puna životopisnih likova. U ovom nastavku (da, dobro ste pročitali – nastavak) Dave ima na leđima istragu o nekome tko kolje lijepe mlade cure, ali i ubojstvo jednog Crnca koje se dogodilo u vrijeme kad su ubojstva Crnaca bila nešto kao nacionalni sport. Tu je i pitanje ubojice koji je možda povezan s jednim ili drugim, malo mafijaškim poslovima, a malo i mističnosti jer Dave viđa ljudi koji su svoje živote skončali još tamo u Građanskom ratu.

Prvo da razjasnim onu sitnicu oko nastavka. In the Electric Mist je svojevrsni nastavak Heaven’s Prisoners, o kojem sam jednom prilikom već pisao na ovim stranicama. Iako su romani skoro jedan iza drugoga, radnja baš i nije, no i jest. U oba filma se pojavljuju isti likovi (koje igraju drugačiji glumci) i nekako sam podijeljen oko toga tko ga je bolje odradio: Alec Baldwin ili Tommy Lee Jones. Na stranu to, Izmaglica… je film koji ima ono nešto u sebi, atmosferu dubokog američkog juga gdje se stvari ne odvijaju na način kao u velikim gradovima. Puno praznog i zelenog krajolika, malih daščara i zabačenih putova i riječnih rukavaca.  Ako je u njemu išta dobro napravljeno, onda je taj vizualni dio odličan, sama atmosfera. Film je u Americi išao pravo na DVD, nije vidio  kino distribucije (osim u Europi) i nekako se postavlja pitanje zašto. Jer osim odlično uhvaćene atmosfere tu je i stvarno dobar glumački cast; John Goodman, Peter Sarsgaard i Ned Batty, dečki su izvukli najbolje iz ponuđenog materijala i napravili zgodne likove. Možda je najbolji dio u svemu tome priča, zaplet, radnja jer nema prečaca, nema nesuvislih pojašnjenja i lijepo je, za promjenu, gledati film koji gledatelje doživljava kao malo inteligentiju grupu, a ne da sve pojednostavljuje. Bilo je gotovo očekivano da takav film izazove bojazan kod kino distributera te da ga odmah bace na DVD. No, njihov propust, naš dobitak jer ako tražite nešto drugačije, promjenu u okvirima kriminalističkog filma, pomalo usporeniji tempo, atmosferičnost koju nadopunjavaju dobre glumačke izvedbe… Rijetko se kad događa ovako uspješna kombinacija svega nabrojanog.

4194982,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194983,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194985,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 4194989,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194991,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194992,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194995,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367970,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367971,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 4367973,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367976,AYujivD4qYBeMAgcaTyB1SgzxcTyDH79Fgr_lSYAERVacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 4367998,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==


UnderSiege_onesheet-1-500x723 1992-under-siege-poster1

IMDb

Trailer

 

Jordan Tate: So who are you? Are you, you, like, some special forces guy or something?

Casey Ryback: Nah. I’m just a cook.

OK, priznajete, već ste se zapitali što čekam s ubacivanjem najboljeg filma od jednog i jedinog Stevena Seagala na ove stranice. Niste jedini, pitao sam se i ja. Ipak, u svoju obranu mogu reći samo jedno; draži mi je nastavak. Znam, znam, radi se o inferiornijem filmu, slabijem i ne tako dobro dočekanom (iako je razlika u kritičarsko/financijskom smislu samo dvije stepenice, što je sjajno, ako ćemo biti iskreni) ali imam neki fetiš na vlakove i radnju koja se odigrava u njima i to je to. Što se tiče Pod Opsadom… to je stvarno kvalitetan film. Doduše, nastao je na temeljima Die Hard premise, ali teško da ga se može nazvati baš ono klonom, koji se šlepa na popularnost kamena temeljca (Olympus has fallen je doslovce klon Die Hard filma, bilo po strukturi, bilo po samoj priči, bilo čak i po kopiranju scena) jer, usprkos općenitom mišljenju da je Seagal jako, jako… jako ograničen glumac, ovdje je napravljena jedna jako pametna stvar i njega se postavilo gotovo u sporednu ulogu. Kad znaš koji ti dio filma funkcionira najslabije, na njega postavi najmanje težine i dobiješ odmah bolji proizvod. Što se tiče još razloga zašto nisam prije pisao o njemu… pa, postalo je popularno govoriti o Seagalu kao kreaturi (debeloj) pa pisati pozitivno o njemu dođe vam nešto kao provociranje zdravog razuma. I film nisam dugo gledao, da budem iskren, a kako sam u zadnje vrijeme imao mali val akcijašenja koji idu identičnim tračnicama (teroristi vs usamljeni junak) nekako se i brod Missouri našao na udaru (a nije da ga se već nisam nagledao u drugim filmovima) pa već kad sam gledao, šteta da ga i ne spomenem u nekom… idemo reći, pozitivnijem kontekstu. Da, znam, neki već prekreću očima, ali tako vam to ide s tim čudno uspješnim filmovima; ili ih ne podnosite (kao ja Twilight franšizu) ili ih podnosite. A Pod Opsadom je i dobar film, ako ćemo biti iskreni, pošten, s korektim scenarijem koji tek sporadično komplicira neke jednostavne stvari.

Dakle, posljednje putovanje vojnog broda Missouri; legendarno plovilo koje ima važno mjesto u američkoj povijesti – na njemu su se Japanci predali nakon što su Ameri hitili dvije A-Bombe na njihove gradove. Putovanje kao putovanje, nema nekih posebnih zadataka, laganini more i vjetar u jedra. Doduše, tu je i mala oproštajna zabava za kapetana, ali to je ionako sporedna stvar, nešto da se posada zabavi. Sve dok članovi benda i popratnog osoblja ne otkriju da ih ne zanima torta (kao ni vruća striptizeta u njoj) već nuklearni arsenal koji bord prevozi, pa umjesto žestokih rock ritmova udare žestoku rafalnu paljbu po onima koji se pokažu neposlušnima. Napadači osiguravaju brod dok kažeš keks (imaju i malu inside pomoć) počnu prepravljati stvari da lakše iznesu nuklearke na gornju palubu i sve što im počne smetati jest dosadna buha zvana Casey Rayback. Ispočetka dečki vjeruju kako je to kuhar (koliko kuhar može napraviti sranja, ne?) ali kad doznaju da je kuhar ustvari bad ass Navy Seal… stvari će postati zanimljive.

Osim što se Seagala maknuli iz glavne slike, radnja je napravila i malo zgodno unaprijeđivanje priče; glavni junak nije kauboj (jedan McClane je sasvim dovoljan) već lik uistinu taktički ide onemogućavati neprijatelja; komunikacije, transportno sredstvo. Nije da je sve to napravljeno baš po udžbeniku Navy Sealsa, ali je lijepo vidjeti da je netko ustvari nešto i pročitao prije nego je išao snimati gerilski način borbe. Film ga malo komplicira oko motiva negativaca; nuklearke je danas lakše nabaviti na crnom tržištu nego otimati cijeli brod, a ako ga već i otmu, čovjek bi pomislio da već postoji neki način da posada koja radi s njima i ima neki način da ih izvuče na gornju palubu. Tehnikalije, iskreno, ali malo da se spomenuo. Pozitivan je i nastup oko cijele stvari; likovi ubijaju samo kad trebaju, ne tek toliko da nekoga ubiju, držeći rulju pod kontrolom s finim; ako zajebeš ili poželiš glumiti heroja… metak dobiva i onaj pokraj tebe. Efikasno. Akcija kao takva dovoljno je raspoređena kroz cijeli film, ali ruku na srce, uopće nije spektakularna već više… bliska, puno pucnjave, jako malo dizanja sranja u zrak. Tu je Seagal još uvijek bio pravo fit dečko koji je mogao bez muke izvoditi majstorije, što mu, htjeli vi to priznati ili ne, daje na potrebnom autoritetu, a i općenito je zabavno gledati kako slaže bombu od maslaca, malo ulja i žlice vegete (ne pokušavajte to doma, mikrovalka stvarno nije dizajnirana za to). Mane…mislim, mane. Nastup Tommy Lee Jonesa je pohvaljen od svih i svakog, ali realno gledajući on je još samo jedan u dugačkom nizu psihopata. U trenucima zabavan, ali se osjeti dosta preglumljavanja (ima on i boljih uloga). Gary Busey jest malo bolji (da malo) ali bez neke motivacije, pa tako negativci u osnovi ispadaju negativci jer filmu trebaju negativci. Trebao bih spomenuti i… khm, zračno razvijenu Eriku Eleniak, ali on je toliko u pogrešnom filmu da se baš doslovce osjeti kako je njezin lik ubačen tek toliko da ne budu samo muška lica u kadru. Ne možeš dobiti sve. Zahvaljujući preglednoj režiji majstora Andrew Davisa (krivca i za Seagalov debitanski film; Abow The Law) nema praznog hoda čak ni onda kad film i jest u praznom hodu (konfederacijski stol i glavešine za njim) te kad se sve zajedno zbroji… nije ni čudo što je publika i kritika objeručke prihvatila ovaj proizvod kao svjež i poprilično originalan. Kako stvari stoje, USS Missouri vidio je više filmske akcije nego stvarne (ili barem blizu) jer su ga iz mirovine izvukli i u filmu Battleship (ni u ovom filmu više nije bio operativan) ali teško da se mogao požaliti da je bio u lošem društvu. Svima koji film još nisu pogledali… mirno vam more i dobru zabavu.

1805548,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1805551,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805558,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1805559,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805561,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1805562,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1805563,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1805565,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805567,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1805569,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1805572,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1805574,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==

Fire Birds (1990)

Posted: 16 lipnja, 2013 in Akcija, Nicolas Cage, Tommy Lee Jones

Fire.Birds.1990.DVDRip.XviD fire_birds-1990-war-film l_87594_0099575_e70dcfaa

IMDb

Trailer

Kada vam vojska financira film te sudjeluje kao tehnički savjetnik, onda očekujte da ćete gledati jednu od dvije stvari. Reklamu za najbolju, najuhodanije, naizvježbaniju i najsposobniju vojsku na svijetu (jedni je pitanje koji će se rod vojske odabrati). Ili – reklamu za novi proizvod. Taktično napadalački helikopter Apache jest uistinu predivna mašina, njegove su manevarske sposobnosti stvarno vrhunske, a kako dolazi u paketu da je naoružan od glave do pete, to je proizvod koji se uistinu isplati reklamirati. Za najbolju reklamu potreban je film. Kako je Top Gun čuda napravio za zrakoplovstvo i F-16, red je i da ova, poprilično podcjenjeni ogranak vojne mašinerije, dobije svojih pet minuta na velikim ekranima. Što je šteta, iskreno, helikopteri kao takvi ogromnu su popularnost stekli u Vijetnamskom ratu, pokazali su se izuzetno podobnima za brzi transport, napad, a ni teren im ne predstavlja veliki problem. Filmovi, s druge strane, baš i nisu tako skloni im… osim kad treba nešto rasturiti, kao u završnici Ramba 2. Ipak, alfa i omega tog žanra (što je uljepšavanje, žanr skoro da ni ne postoji) ima svog konja za utrku; Blue Thunder. Ako zastante na mali trenutak i pogledate (ili se prisjetite) tog helikoptera, jasno je da film ponekad tako dobro predvidi budućnost (čak ni ako to nije cilj) jer Apache je pljunuti Plavi Grom, počevši od elektroničkih sustava, pa do manevarskih sposobnosti. No, ovdje je više u igri Top Gun (što kažu i u reklami na coveru) a manje Thunder (manje u smislu da Apache nije prototip) a kako ovdje imamo jednog mladolikog i ljepuškastog Nicholasa Cagea te jednog veterana Tommy Lee Jonesa, stvari izgledaju bolje nego što ustvari jesu. Jer, a ovo je činjenica, Cage nije ni u prošlosti bio cjepljen od snimanja loših filmova, kao što nije ni danas, ali do toga ćemo tek doći.

Dakle, naš junak Jake je pomalo hot shot pilot helikoptera, čovjek zna znanje, ali sad je došao u novu situaciju; welcome to the future zračnog ratovanja. Kako se helikopteri koriste uglavnom za zrak-zemlja ratovanje, red je da se pokaže kako je moguće i zrak-zrak ratovanje, da to nije samo privilegija aviona. Kako je američka vlada odlučila pomoći tamo nekoj banana zemlji da razbiju veliki kartel, u kojem radi nekakav profi ubojica i koji skida helikoptere svojih helikopterom k’o muhe, odlučili su ubaciti novu igračku u akciju; Apache helikopter.  Naš junak mora proći obuku, koja ne ide bez muke jer letjeti na ovom modelu znači letjeti nekonvencionalno, a onde se uputiti u akciju jer on ima nekih starih računa s istim onim ubojicom pošto mu je s plavog neba skinuo prijatelja.

Priča je… bit ću blag i reći sklepana tek toliko da ima početak, sredinu i kraj i da je ovdje tek toliko da postoji neki okvir u koji će se natrpati silna demonstracija novog helikoptera. Znači, jedan dio filma čista je prezentacija; manevarske sposobnosti, način leta, pogled na to kako mu rade sustavi (a bome smo se daleko maknuli od upravljačke palice i gledanja krop prednju šajbu) te sve one prednosti koje Apache ima. Ako vas živciraju one reklame za usisavače s sto nastavaka… moglo bi i ovo, a ako vam je to tehnike stalo k’o do lanjskog snijega, živcirat će vas još više. Ja inače imam fetiš na klopirajuće strojeve, fascinantni su mi i fakat volim gledati filmove gdje se pojavljuju, ali nisu svi ja, pa da budete fer upozoreni. Ima tu i malo ljubavnih iskri (zguđušna Sean Young) te malo… pa svega; od političarskih priča, do međusobne hvale, te odnosa mentor-učenik. Ima i akcije, naravno, povezana je s prikazom kako se helikopteri koriste u modernom ratovanju, ali da odmah kažem kako je to dvije razine ispod Top Guna (nema Tony Scotta da tome da začin, aromu i miris) a bome tri razine ispod akcije koju je prezentirao Blue Thunder (i što je najbolje, u oba filma negativci koriste isti model helikoptera) tako da je sve to prolazno, no granični slučaj. Cage ima svoj uobičajeni nastup, ni ‘vamo, ni tamo, a Jones je faca kao i uvijek. Njih dva… eto, jedan od razloga zašto se može pogledati, malo prosječne akcije, i dosta kadrova letenja. Za ubijanje vremena kao stvoreno, no teško da će vam ostati u predugačkom sjećanju.

2246952,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2246953,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246954,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2246956,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2246957,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2246959,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246963,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246964,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246966,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246967,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246970,DJ6tEeEAHHPkD5C3GD0ByTgEBSsCnX4nTjw8OZBY3gR+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2246969,UyjIJYpo8yLevg8oiHymN7HjGI65M4tr_KCjY5F5eeKc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg==


IMDb

Trailer

Oduvijek sam bio fasciniran filmovima o zavjerama. Ne samo filmovima, romanima, teorijama zavjere i sličnim stvarima. Nisam vjernik, da se razumijemo, ne možete mi prodati bilo što, ali cijenim ako vaša priča ima glavu, tijelo i rep. Bez kompliciranja. To je u filmovima o urotama poprilična boljka, naprave je posve nerazumljivom i na kraju balade se znate zapitati koji ste vrag uopće gledali. Tko je pozitivac? Tko je negativac? Onaj tip u crnom kaputu… što je on tamo radio? Razumijemo se, ne? Više nije uvijek i bolje. Zato se sjećam dana (ljeta gospodnjeg 199-i neke) kad sam po prvi put vidio najavu za Živi Paket (jedan od ONIH prevoda) i zapitao sam se koji je to vrag. Bilo je to u nekoj filmskoj emisiji, kao novitet na videu, i reklama je išla u stilu ”Od redatelja Under Siege dolazi vam novi akcijski uradak…” Pa sam pogledao film. I bio mi je koma. Ne zato što je loš, dapače, već zato što sam očekivao nešto drugo. Pa sam prestao vjerovati filmskim najavama. I godinu-dvije kasnije, nekako sam ponovo naletio na njega (Gene Hackman ciklus filmova – samo na HTV-u) i ostao pravo iznenađen zašto mi se u prvom navratu film nije svidio. Doduše, nabacio sam koju godinu više, proširio malo horizonte i…voilà, sadržaj mi je bio taman po ukusu. A filmova o zavjerama sam se nagledao, poštena količina, i mogu otvoreno, čvrsto i argumentativno tvrditi, The Package je jedan od najboljih u svojem području. Ali, priča… tu me malo pratite.

Sve započinje sastankom državnih moćnika u Njemačkoj (Istočnoj) te sklapanju dogovora oko ukidanja nuklearnog naoružanja. Par vojnih generala, narafski, imaju nešto protiv toga i jedan on njih (onaj koji im se suprotstavio) doživi tragičnu sudbinu. Tu negdje i naš junak Gallagher, vojnik od karijere, čvrst tip koji je vidio svega i svačega. Njegova jedinica popuši kritiku što nije spasila onog generala. I on dobije novi zadatak: transport zatvorenika. Problem novi. Zatvorenik mu u USA pobjegne, a naš junak jako brzo shvati da taj zatvorenih nije taj tip već netko nepoznat. Tu sad pratimo i još jednog tipa, pravog vojnika, koji se ubacuje u neku neonaciste kao dio istrage. Taj tip će na kraju postati važniji dio priče, ali onaj glavni jeste, prošvercani zatvorenik je opasni killer doveden da skine državne moćnike koji imaju drugi dio uvodnog sastanka, ovaj put na američkom tlu. Svi koji išta znaju o njemu, bivaju ubijeni, a našem junaku ponestaje opcija ako želi zavjeru razotkriti kako treba i spriječiti atentat.

Izmori me pisanje sažetka (jer sam tako sjajan tip pa vam ne želim utrpati gomilu spoilera) ali poanta toga jeste: film je jezgrovit, ima priču koja ima slojeve i slojeve, a svaki detalj, ma koliko se na početku činio nevažan, na kraju savršeno sjeda u cjelinu. Nije to lagan posao za izvesti, treba imati precizan scenarij koji neće zaglupljivati stvari (ali ih ni praviti kompliciranijim no što jesu), redatelja koji zna raditi na finim malim finesama u kadru, a trebate imati i raspoloženi cast da vam to sve i odigra. Za one koji poznaju svijet akcije, ime Andrew Davis znači Under Siege i The Fugitive. Malo šablonski, ako ćemo iskreno, jer čovjek je snimio dosta toga, no u svoje je filmove uspio unijeti prepoznatljivi štih (posebice lajtmotiv grada Chicaga) kao i dinamičnu režiju koja ima preglednost, dobar tajming (to valjda pohvale idu montažeru) i protočnost. Kroz nekoliko priča, Davis je sve uspio uklopiti u cjelinu, sve jasno i sve je razumljivo. Priča kao takva malo vuče na Day of the Jackal (original, ne onaj bullshit remake) ali samo po grubim osnovama (killer/državnik) jer je sve drugo razrađenije. Likovi imaju mesa na kostima, sve je na svom mjestu. TO je uspjelo zato što je cast (pazi ‘vamo) sastavljen od: Gene Hackman, Tommy Lee Jones (on i Davis će raditi na 3 filma zajednu, uključujući ona dva spomenuta) Dennis ”Sipovicz” Franz, Pam Grier i Joanna  Cassidy (koju je uvijek lijepo vidjeti izvan Blade Runnera). Trebate što bolje od toga? Ama baš svi znaju glumiti… anomalija u nekom triler filmu. Znači: zavjera, gomila dobrih glumaca, precizna režija, odlična, slojevita priča… Vrhunski proizvod samo takav.


IMDb

Trailer

Mini serije postale su stvar prošlosti. Više manje. Iskreno, kada ste posljednji put naletjeli na jednu takvu, koja je imala četiri (ili tri) lijepa nastavka, fino zaokruženu cjelinu i koja je nešto vrijedila? Vrijedila u smislu da niste mogli dočekati novi nastavak da vidite što se dogodilo s likovima i u kojem se smjeru razvijala priča Nije da je dotična forma posve izumrla, dobili smo pošteni ekvivalent u obliku TV filmova, obično bude riječ o dva dijela koji muku muče s minutažom i sadržajem koji jednostavno nije u stanju držati pozornost na tri sata (posljednji koji mi pada na pamet je slabašni Bag Of Bones) i to je to. Došlo, prošlo i u cijelosti zaboravljeno. Nije da sam koncept ponekad nije bio lišen bezvezarija, naopako, snimalo se sve i svašta, no neke od mini serija danas su nedostižni klasici koji imaju bolje ocjene nego previše reklamirani filmovi, no svejedno su i dalje u drugom planu radi svojeg televizijskog porijekla, koje se oduvijek držalo manje vrijednim. Nekako je pošteno pružiti šansu pokojoj mini seriji (već kad se isto radi s filmskim klasicima o kojima se zna skoro sve) kako bi se svi zajedno podsjetili na vrijeme kad je televizijski program bio puno bolji nego danas, kad su vrhunske zvijezde bez pardona pristajale nastupiti u ovakvim projektima, a čiji je konačni učinak takav da se i dan danas o njima priča te ih je stvarno teško nadmašiti. Usamljena Golubica vrhunski je primjer kako se radi odlična serija, ali i adaptacija popularnog romana jer ovo prvo ne mora nužno isključivati ovo drugo te je gotovo nevjerojatno kako je u nekim prošlim vremenima postojala određena simbioza između pisane riječi i snimljene slike te se nije osjećala potreba da se materijal modernizira kako bi se dobio pokoji gledatelj više ili da bi serija bila prilagođena višebrojnoj (čitaj mlađoj) publici. Ono što je još nevjerojatnije jeste to da je velika, gotovo epska priča, uspjela spojiti nekoliko posve različitih životnih putova u jednu nadasve suvislu cjelinu, u kojoj su svi uključeni uspješno demonstrirali svoje glumačke sposobnosti (a neki su tek treba postati prava imena filmskog svijeta) dočaravajući duh starog Zapada iz kojeg izvire nekakva autentika.

Serija se otvara trenutačnim životom dvojice bivših teksaških rendžera, Augustusa i Woodrowa, u malom, zaboravljenom i praktički napuštenom gradiću Lonesome Dove. Iako odmah imamo osjećaj kako su njih dvojica nekad davno bili jahači na duge staze i legende Divljeg Zapada te da je boravak na ovakvom mjestu nešto kao debelo zaslužena mirovina, ne djeluje nam kao da su baš zadovoljni takvim načinom života. Povratak starog prijatelja Jakea u njima će probuditi stari žar za avanturom te će se otisnuti na jedno, nekoliko tisuća kilometara dugačko, putovanje od prašinom prekrivenih ulica Texasa do zelenom travom prekrivenih obronaka Montane, neistraženi teritorij, s nekoliko tisuća grla stoke i konja. Putovanje, očekivano, nije nimalo ugodno, a naši junaci proći će sve, počevši od susreta s indijancima gdje će im najviše glavobolje zadavati tip imenom Plavi Patak kao glavni nemesis, pa s konjokradicama, gdje će morati donijeti teške odluke trebaju li poštovati zakon ili objesiti prijatelja, pa sa slučajnim prolaznicima čije su priče ispričane kroz nekoliko usporednih priča koje pratimo paralelno s glavnom. Tako tu imamo šerifa kojemu je pobjegla žena kako bi pronašla nekog tamo bivšeg pa pratimo samu ženu na njezinu putovanju s dvojicom zaostalih tupsona, pa je tu i šerifov pomoćnik, a pruža nam se i pogled na jednu udaljenu farmu koja u početku i nema neke veze s ostalim likovima, no na samom kraju postane jasno zašto je važna. Sve se te sporedne priče i njihovi likovi u jednom trenutku trajanja serije susretnu i dožive nešto zajedničko te, iako radnja možda djeluje rascjepkano, sve to čini jako dobru, gotovo epsku cjelinu koja jako dobra hvata bit starog Zapada i određenog, izumrlog načina života. Ako očekujete fore tipa Clint Eastwood, cool revolveraške obračune i misteriozne strance s cigarom u ustima… zaboravite, toga ovdje nema. Likovi su prizemno realni i nema sretnih završetaka za sve njih, a situacije su daleko od idealnih ili uljepšanih jer ovdje poanta nije bila prodati općeniti mit, već grubu istinu, koja radi toga na trenutke djeluje poezijski, a na trenutke krvavo i nasilno.

Iako iz današnje perspektive djeluje kako je serija nabijena poznatim glumcima, to je u trenutku snimanja bila tek djelomična istina. Ovo je savršeni primjer kako netko zna odabrati cast koji će u godinama koje tek trebaju doći pokazati ono što zna te da je od samih početaka jasno zašto je velika većina od njih zaradila Oscare, iako na iste nisam sklon gledati kao na mjerilo kvalitete. Od pravih zvijezda u vrijeme snimanja to je bio jedino Robert Duvall, ali ni Tommy Lee Jones nije bio baš daleko, iako je u tim godinama tek počeo stvarati pravu reputaciju rasnog glumca. Duvall bez muke portretira pričljivog, zajebantski nastrojenog Gusa, čime predstavlja idealnu protutežu šutljivom i mrkom Jonesovom Callu. Dvije zvijezde čak ni nemaju najveću minutažu (barem ne samostalno) ali to ovdje uopće nije neka mana jer sekundirao im je Danny Glover kao još jednu veće ime s velikog ekrana te Angelica Houston. Društvo im je pravio i Robert Urich, koji je tada bio top TV zvijezda malih ekrana (Serije S.W.A.T – ona po kojoj je napravljen kasniji film i Spenser). Diana Lane i Chris Cooper u to doba nisu bili čak ni TV zvijezde, zgodna skoro pa no name glumačka imena koja su kasnije potvrdila svoju kvalitetu, a ako imate brzo oko, u jednoj od najmanjih uloga možete vidjeti i Steve Buchemia. Serija kao takva, ako je gledati po glumačkom ansamblu, ima sve ono što je potrebno da bude vrhunska, čak i da se radi o nekakvoj slabijoj produkciji jer čak i ako na ekranu nema vizualnih poslastica, postoje one glumačke, koje prazan hod smanjuju do takve mjere da vam se čini kako šest sati trajanja prolazi u hipu.

Mana nema, to je barem najjednostavniji dio za napisati, iako uvažavam da će nekome tko je naučio na klasične John Wayne i Clint Eastwood vesterne ovo biti sporo i ne tako atraktivno. Određena se zamjerka može uputiti i na stvaranje vremenskog razdoblja ili izostanak istog jer cijelo putovanje traje nekoliko mjeseci, a dok ga gledate ispada kao da je riječ o tjedan dana. Što se tiče produkcijskog dijela on je na zavidnoj visini, upotrijebljeno je preko stotinu konja i stoke da bi se dočarala atmosfera velikog stada, a u prednosti se može ubrojiti i dočaravanje lokacijske različitosti pošto dobro osjetite razliku između prašnjavog Texasa i zelene Montane te se ne dobiva osjećaj kao da je sve snimljeno tamo negdje iza ugla, tek toliko da bude snimljeno. Serija je nastala po romanu cijenjenog pisca i scenariste Larrya McMurtrya, koji je za roman pokupio Pulitzerovu nagradu, i određena mana cijele priče jeste što je serija dobila čak četiri dodatna nastavka (tri su napravljena po McMurtryevim romanima) i svaka od njih prati različite životne dobi Gusa i Calla te ako se kojim slučajem odlučite na gledanje cijele sage, poželjno je gledati svaki dio zasebno, bez uspoređivanja, jer Lonesome Dove predstavlja sredinu, pa kad dođete do kraja i vidite kako su završili neki od likova, ta bi vam spoznaja mogla poremetiti užitak gledanja. Osim toga, ako niste fan čitanja, ovaj mali draguljčić u trajanju od 6 sati (i ako volite pošteni vestern) mogao bi vam ispuniti sva moguća očekivanja (počevši od glumaca, pa do radnje) bez da trepnete ili osjetite da već prošlo toliko vremena.


IMDb

Trailer

22 Studenog, 1963 godine, izvršen je atentat na američkog predsjednika Johna F. Kennedya, događaj koji je obilježio noviju povijest kao jedan od najvećih, najtragičnijih i najmisterioznijih, ostavljajući mnoga pitanja neodgovorenima do dana današnjeg Službeni zaključak istražiteljske komisije jeste da je čovjek imenom Lee Harvey Oswald izveo atentat te da je u svemu tome bio sam. Ipak, negdje u sedamdesetim godinama, druga istraga dopušta mogućnost kako je vjerojatno postojala urota da se ubije JFK, ali da se pravi krivci nikad neće u cijelosti otkriti. Jedan čovjek pokušao je provesti istragu kako bi Americi otkrio pravu istinu, ali Jim Garrison, okružni tužitelj grada Louisiane, bio je i ostao usamljen u svojim naporima. No, nije ostao zaboravljen, kao ni njegova istraživanja.

Spojiti kroničara američke povijesti (izraz koji sam negdje pročitao i koji baš lijepo sve opisuje) Olivera Stonea i događaj kakav je atentat na Kennedya može značiti samo jedno posebno i vrhunsko filmsko iskustvo. Ne zato što je Stone dobar redatelj (sretna okolnost je da jest) već zato što se ovdje radilo o materijalu koji je hrpu godina bio pod strogom cenzurom, koji je obavijen s toliko tajni, urota i različitih zaključaka da je potrebna izražena sposobnost dobrog filmaša da se probije kroz sve to i napravi gledljiv film. Također, to je materijal koji je svoj odjek imao globalno, ne samo lokalno te ga je trebalo predstaviti razumljivo, svima, ne samo jednom krugu gledatelja, pa čak i samim amerikancima. Garrison, kao i njegova istraga, tako postaju centralni dio filma, ali Stone se ne zaustavlja na tome jer Garrison je samo lik kroz kojeg nam se predočavaju teorije i dokazi, od kojih je dobar dio otkriven tek nakon njegove istrage i suđenja osumnjičenima. Ali to ne narušava uvjerljivost ili povijesnu činjeničnost jer to su sve provjerene činjenice, posebno kroz radnju naglašavajući da su neprovjerene teorije takvima i predstavljene. A Stone voli Garrisona, poistovjećuje se s njime i njegovom borbom jer obojica rade (ili su radili) istu stvar; pokušavali informirati američku javnost kako ih njihova rođena vlada pravi običnim idiotima. Radi te privrženosti njemu kao liku, doznajemo i ono što je izravna posljedica takvih radnji; stvaranje opsjednutosti radi kojih pate bračni odnosi, radi kojih se stvara distanca u javnom svijetu te dospijeva na razne crne liste jer se ne pleše na muziku koja svira. Gledajući sve to ne možete ne pomisliti kako je Stone vjerojatno ubacio i hrpu osobnih frustracija, na nenametljiv način ih uklapajući u radnju.

A radnje je priča za sebe. Film, iako fokusiran na Garrisona, ustvari ide u toliko smjerova da ih je nemoguće sve nabrojati. Jedan pojednostavljen opis bi mogao ići kako je koncipiran kao niz razgovora s hrpom različitih ljudi te svaki od tih razgovora predstavlja jedan dio slagalice, pri čemu su ti razgovori vizualno i dočarani tijekom radnje. Stone se ne zadržava samo na glavnim akterima priče već i svjedocima (dio kada započne suđenje) te svaka njihova izjava koja je kontradiktorna s službenim zaključcima Warenove istražne komisije (u filmu Warena igra pravi Jim Garrison) bude prikazana. Također, rekonstruirana je svaka sekunda atentata, gdje se koriste autentične snimke, kao i jezivo uvjerljiva rekonstrukcija. Većina tih „slikovitih“ prikaza snimljena je crno-bijelom tehnikom, drhtavom kamerom, pomalo s osjećajem za paranoju (stil s kojim će Stone debelo pretjerati u Natural Born Killers) čime je uspio postići takav ugođaj autentičnost da je teško razaznati što su prave dokumentarne snimke, a što rekonstrukcija. Ne zaboravlja se ni na sporedne, ali opet važne stvari. Oswald i teorije vezane uz njega, stvari koje su se odigravale iza zatvorenih vrata, pojašnjenja kakvi su propusti bili na dan atentata, što se događalo na autopsiji Kennedyeva tijela… radi se o detaljima koji stvaraju slojeve i slojeve priče, nudeći čak i po nekoliko mogućih odgovora, ali opet nikad ne gubeći na preglednosti ili tempu radnje.

Iako tematski izazovan, narativno pregledan, sadržajno nabijen do vrha, ono što se jednostavno mora naglasiti kao jedan veliki bonus jeste; glumački cast. Kevin Costner, Sissy Spacek, Tommy Lee Jones, Joe Pesci, Kevin Bacon, Donald Sutherland, Gary Oldman, Jack Lemmon, Walther Mathau…itd, itd, sama jezgra mladog i starog kvalitetnog glumišta spojena u jednu cjelinu, pri čemu je teško pronaći nekog tko je ostao zapostavljen i nije dobio svojih pet minuta na ekranu. Jedina zamjerka bi mogla ići radi korištenja istih tih likova jer ponekad se radi o stvarima koje ti likovi uopće nisu napravili, ali su bili pogodni za predstavljanje priče (to je prigovor općenit, tek toliko ako vam je stalo do povijesnih fakti) što nekako implicira da im je značajnost bila veća nego u stvarnosti. Bez obzira na to, svi uključeni su odradili posao kako treba, s jakim naglaskom na Costnera, koji se ovdje nalazio na samom vrhuncu karijere te je pametno iskorištena njegova karizma i pojava da se ocrta markantna pojava pravog Garrisona.

Zaključak na kraju? JFK nije ono što bi se moglo nazvati jasno definiranim povijesnim filmom iako se odigrava kroz jedno određeno vremensko razdoblje, na njega treba gledati kao na pregled svega važnijeg što se skupilo ili moglo skupiti o cijeloj toj priči te njegova privlačnost leži upravo o tome; ako niste nešto posebno upoznati sa stvarima u pozadini atentata, ovdje bi ih mogli doznati, a ako vas tema uopće ne zanima, teško da će vas dojmiti sve ono što je u njemu. Ipak, radi se o možda najboljem filmu iz filmografije Olivera Stonea te, iako respektiram The Silence Of The Lambs, za ovo je trebalo udijeliti pokoji važniji Oscar. Gledano iz današnje perspektive; takvi se filmovi jednostavno više ne snimaju.