Archive for the ‘TV’ Category


2402088,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402102,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2402108,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402125,RME5UFn8XbaFDuJDSrP2i_8fZJkPN+62_vz2EALft9zLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402126,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402092,poT+CWnkyejhi+EFWzY9l+cYAuM6Rdhf0c0Hr1nOLFzRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

IMDb

Trailer 1

Trailer 2

Kako stvari stoje, kolega Dragonrage ima piće-dva na moj račun zato što mi proširuje televizijski opus i pronalazi materijal za gledanje koji pogoduje mom istančanom okusu. Ja sam inače poprilično jednostavan tip, ne volim komplicirati stvari i kad tražim nešto za gledanje… molim vas, neka bude jednostavno. Danas je popularno isticati ovo ili ono, pomodnost, biti u trendu, kvalitetu scenarija, glumce, mrkve i rotkvice, ali uzlaud vam trud svirači ako mi ne sjedne štimung. Tako sam počeo gledati Following. Mislim, zgodna ideja, volim starog Kevina i serijske ubojice (svi oni imaju ne baš zdrave sljedbenike) ali, brate, kad je krenulo preokretanje likova… hvala, bilo mi je drago, sljedeći molim. Tu sam negdje na koleginom blogu zamjetio jednu malu najavu koji mi je uključila radar; šutljivi šerif nekog tamo okruga u božjoj pripizdini… zvučalo je dovoljno deckardovski da bude zanimljivo za gledanje. Doduše, Walt Longmire je na prvu vukao malo na Raylana Givensa, no, srećom, to je tek aroma koju iza sebe ostavljaju ti muškarci koji u današnje vrijeme vole nositi big ass šešire na glavama. OK, bacio sam pogled na trailer, bacio sam pogled i na neke podatke, čak sam se upustio u malo literarno istraživanje jer Longmire je ustvari nastao na osnovu serije dobro ocjenjenih kriminalističkih knjiga. Što da vam kažem, pušim te ekranizacije serijala koji djeluju tako… čisto i gotovo natraktivno pokraj silnih Breaking Bedova, Sopranosa i Shelocka. Naravno, ako krenemo od zemljopisa, Wyoming je inače kaubojski kraj, kraj Indijanaca, rezervata i… prelijepe prirode. Točnije, to je gotovo ravno/planinska pripizdina gdje muškarci još uvijek nose šešire, žvaču duhan i govore ”Howdy, ma’m”. Sad, što se tiče zemljopisa… stvar je uistinu prekrasna (potječam iz kraja koji ima brda, šumu… uglavnom… mala sredina) i da bih riječ rekao. Što se tiče western karakteristika… pa, nisam baš veliki fan istih. Pogledam tu i tamo koji, uglavnom reda radi ili zantiželje radi, ali da imam fetiš na velike bijele šešire, i nemam. Ali zato kužim mrke i šutljive likove koji ne šmekaju moderne novotarije, a već kad pomislite kako su i s inteligencijom u zaostatku, iznenade vas britkim umom i ugodnim razmišljanjem. Longmire bi, da je sniman dvadesetak godina ranije, bio materijal za Clint Eastwooda… približno, da, tako nekako, samo što Walt, za razliku od Clinta, puno više koristi svoju glavu, a malo manje pucaljku (i nije Colt s šest metaka već Brownnig s devet) što dodaje na svježini, zanimljivosti čak. Ali, ono najvažnije, serija je tako ugodnog kriminalističkog štiha da je to nevjerojatno i ako vas odbije zbog cijelog tog Wild Wild West fellinga, radite pogrešku u procjeni, i samo vas fer upozoravam na to. Onako malo okvirno…

Walt Longmire je šerif malenog okruga Absaroka u Wyomingu (okrug je fiktivan, ne postoji u stvarnosti) i njegov odjel broji svega četiri zaposlenika, od kojih je jedna tajnica te tri zamjenika. Iako bi na prvi pogled mogli reći da je to kraj gdje ne bi trebalo biti prevelikih sranja, to tek djelomično ispada točno; svi imaju međususjedskih svađa, dobrog starog trenja između bljedolikih i crvenokožaca (indijanski rezervat je odmah na uglu), subotnje pijanke koje završavaju šakom u lice, trgovinu drogom te dobrog starog ubojstva iz koristi, čak i zabave. Ima čak i egzotičnih stvari kao su kultovi (Waco je isto tamo po zemljopisu i naravno da će David Koresh biti spomenut) krađa stoke (tko bi rekao da šleper pun finih kravica vrijedi toliku lovu, dođe mi da otvorim ranč i postanem stočar) i nestalih ljudi. Drugim riječima, okrug Absaroka nije ništa bolji ili lošiji od drugih. Ono što funkcionira jest spajanje novog i starog svijeta, klasika s modernizacijom (indijasnki rezervati ovih dana imaju svoju vlastitu policiju, nema više da Bijelci rade što žele ondje) i mitova s realnošću. Walt je gotovo klasika koja je naizbrisivo utisnuta u američku mitologiju; čvrst muškarac, gruba lica, gruba glasa i jako muževne pojave. Ono što ga čini zanimljivim likom jest inteligencija koja dolazi u lijepim valovima te predstavlja poznati lik (svi smo gledali barem jedan s vestern s takvim) kojeg nije lagano pročitati. Da je preveliki čistunac, nije, ima i on svojih duhova iz prošlosti, što ga čini manje mitom, a više običnim čovjekom. Možda nije egzotičan kao većina pristunih na malim ekranima, možda nije ni šarmer, čak i ljepotan, ali je po dubini daleko ispred konkurencije (jedan Raylan Givens djeluje kao kartonski poster pokraj njega, a ja čak i volim Raylana) što osvježava radnju.

Epizode su povezane i nepovezane. Ono što je dobra stvar jest što nema puno epizoda po sezoni (druga upravo ide na vašim torentima) i uz slučajeve za koje do kraja niste sigurni tko je nešto kriv, idu sporedne/glavne priče koje čine kontinuitet. U prvoj sezoni su to napori detektiva iz velikog grada da dokaže kako je Walt jednom prilikom uzeo pravdu u svoje ruke i ubio dilera koji mu je ubio ženu, a kroz drugu se provlače reizbori za šerifa, gdje Longmire po prvi put ima konkurenta (vlastitog zamjenika) što je dobar poligon za predstavljanje svjetonazora starog i novog Divljeg Zapada. Nastavlja se i veza s prvom sezonom; istraga Waltove prošlosti, koja je nadograđena i s njegovom kćeri koja radi istu stvar na svoju ruku, ali tu je ujedno i jedna mala mana serije jer nekako su neshvatljivi motivi jednog detektiva iz velikog grada koji baš s tolikom upornošću želi otkriti tko je ubio tamo nekog ništ’ koristi dilera, ubojicu i što sve ne. Djeluje isforsirano, neuvjerljivo čak, i služi samo za izgradnju napetosti te je čista sreća što se taj motiv ne forsira previše. Uz sadržaj koji sam vam predstavio u grubim crtama (bilo bi malo previše govoriti o svakoj epizodi pojedinačno) na kraju cijelu pohvalnu priču vrijedi zaokružiti i spominjanjem glavnih aktera, jel, već kad su odradili svojski pošten posao. Tako je tvrdog američkog zapadnjaka Longmirea odigrao jedam… khm, Australac Robert Taylor. Znam da vam ime ništa ne govori, ali to je i prednost, iako ste ga mogli zapaziti u famoznom The Matrix (jedan od onih bezličnih agenata) te avanturi Vertical Limit. Oni koji su uživali u još famoznijoj Battlestar Galaktici, tu je Kate Sackhoff, koja se ne tako zgodnim izgledom dobro nadopunjava s grubim Taylorom, uz njezin bok SF dama tu je i junakinja nekoliko sezona Smallvillea, Cassidy Freeman, a malenu grupu glavnih aktera zaokružuje jedan poznatiji veteran velikih/malih ekrana; Lou Diamond Phillips. Uz provjerenu glumačku kvalitetu, uz jedan realni prikaz američkog zapada, uz nevjerojatno spretno izbjegavanje klišeja nije nikakvo čudo što je serija dobila odlične kritike i zanimljvo visoku gledanost (izgleda da je ljudima dopizdilo stalno prežvakavanje CSI/NCIS/FBI/HDZ/SDP serija) a ako šmekate manje urbanije sredine, životne likove i jako lijepo ugođene kriminalističke priče, kao i blago poigravanje s mitologijom… što da vam pričam dalje. Pogledajte i dođite mi reći kako sam Vam preporučio pravu stvar.

662167_662167-1_p hi_res37691535_1_FULL hi_res37691535_4_FULL hi_res37706336_3_FULL hi_res37732019_2_FULL hi_res37742131_2_FULL hi_res37759391_1_FULL k5nWe1x Longmire - Season 2 - Cast Promotional Photos (10)_FULL Longmire - Season 2 - Cast Promotional Photos (14)_FULL LongmireS1_TheEntertainmentHotline.net8_ the-abyss-film-poster

Parker Kane (1990)

Posted: 28 srpnja, 2013 in Akcija, David Caruso, Kriminalistički, TV

tumblr_mbce4eBxZd1ryq5svo1_1280 tumblr_mpmllrmaC81r1k2zzo1_500 travis1

IMDb

Trailer

Već kad sam krenuo s ovim malo… teže dostupnim za nabavku filmovima, da nastavim u istom tonu. I u svom žanru, naravno. No, ovo nije prvi put da pišem o Parkeru, već sam ga spomenuo kod kolege na blogu, no kako je ono bio tekst temeljen na sjećanju, a ovaj na friškom gledanju, tako i o nekim stvarima vrijedi pisati dva puta. O, film nije toliko dobar, vjerujte mi, no ima ono nešto što ga čini vrijednim izdvajanja iz gomile (barem na ovom blogu) a, što da vam pričam, slab sam na lajave privatne detektive koji samostalno rješavaju velike slučajeve. To mi dođe kao dobra promjena nakon svih ovih noviteta kojih sam se nagledao u zadnje vrijeme, ali i malo kao povratak osnovama koje su me filmski odgojile. Da, gledam šareno i površno akcijašenje, kriv sam po optužnici, ali bolje i priznati nego biti optužen da si filmski snob, što se u mom slučaju, iskreno vjerujem, nikad neće dogoditi. Možda jedino da sam previše ovisan o američkoj produkciji, ali, hej, svi mi imamo mane, a bome Ameri i rade najbolje filmove o privatnim detektivima, što jest jest. Parker Kane nije iznimka, on je tako dobro uhodan lik da klišeji frcaju na sve strane, možda čak i malo previše, ali u današnjem moru prodavanja magle pod originalnost, treba cijeniti iskrenost.

Stoga, Parker Kane. Parker je bivši žandar koji sad radi kao privatni detektiv. Nema tu neke mudrosti, nema nekih noviteta. Umjesto zadimljenog bara, ured mu je stol u osvjetljenom restoranu, vozi cool Harley motor, vozi cool Porche auto (iako bi bilo zanimljivo pojasniti odakle mu lova za takve stvari) i on je općenito cool lik kojeg žene vole, bivši suradnici mrze, a negativci preziru jer ih živcira. Uobičajenu rutinu prekinut će posjeta starog frenda i njegovo krvavo ubojstvo točno pred Parkerovim očima. Kako to ide, treba samo sliediti trag novca i uvijek će se doći do negativaca. Ovaj je stranac. Van Adams, Šved u Americi, koji se bavi… bacanjem toksičnog otpada gdje god stigne. Parkeru nitko ne vjeruje, očekivano, jerbo je tip bogat, ugledan, stup zajednice. No, upornost je vrlina, a svaka vrlina na kraju dovede do rezultata, konačnog obračuna.

Film je treba biti serija, zamišljen je kao pilot epizoda, ali je otkazan još dok se snimao, pa su stvari koliko-toliko zaokružene da koliko-toliko sliči nečemu. Ima glavu, ima rep… dovoljno. No, vidi se da je scenarij bio zamišljen drugačije, zato su tu svi oni posebno naglašeni elementi koji bi bili sastavni dio serije; kafić gdje mu je ”ured”, zaposlenici kafića kao njegovi prijatelji, odnos s konobaricom koja je potajno zaljubljena u njega… Čak i uvodna ”špica” ima taj televizijski, cool stilizirani dizajn.To mi je iz nekog razloga pomalo bizarno jerbo je puno lošijih stvari postalo serija. Parker nije ništa originalno, on je hodajuća enciklopedija klišeja, ali kad je to spriječilo nekoga da napravi prozvod za male ekrane. Možda je razlog ležao u činjenici da je film pomalo rip off Beverly Hills Copa, ali može se osjetiti i utjecaj Lethal Weapona jer Parker Kane izgleda kao mlađa i jednako nepredvidljiva verzija Martina Riggsa (duža kosa, pomalo luđački ekscesi). TO nije mana jerbo je producent bio slavni Joel Silver, koji je očito htio kapitalizirati popularnost tog serijala (ali i filmova kakve radi Jerry Bruckenhaimer) na malim ekranima.

Napram scenarija, film vizualno izgleda odlično, a nije ni za odbaciti rad kamere jerbo je iza nje stajao provjereni snimatelj, a kasnije i redateljska akcijska zvijezda; Jan De Bont. Glumci su iz ponuđenog izvukli najbolje što se moglo (nema tu glume, ljudi) no fora je vidjeti neke kasnije zvijezde kao što su Marisa Tomei i Stellana Skarsgarda (kojemu je to bila tek druga američka uloga) u svojim početničkim izdanjima. A tu je zalutao i jedan mlađahni David Caruso prije svoje CSI Miami faze. Jeff Fahey, po nekim kriterijima stvarno kultni glumac s nastupima u svemu i svačemu, je bio zgođušan vrag u tim godinama, s prirodnom karizmom pa mu je ovakva uloga pristajala savršeno. Scenarij je pomalo zbrka, iskreno gledajući, jer nije baš točno zamišljen za film, pa tu ima svega i svačega; malo dosjetki, amlo akcije, malo mudrovanja, čak i Playboy verzija erotske scene, ali priča oko odlaganja otrovnog otpada (to je Kalifornija ljudi, zdrav život u zdravom tijelu i tako to) nije loša, samo što je malo… nerazrađena. Završni obračun prolazi, iako nije ništa posebno, stvarno, samo što je cool vidjeti legendarni ”Spruce Goose” avion od Howarda Hughesa u bilo kojem obliku. Ambicija je bila spojiti staru klasiku (tvrdi dekster u noir okružju) s novim okružjem (moderne boje, vozila, obleka) i možda bi bila ispunjena da je serija poživjela. Ovako je sve to tek naznaka (pojačana iznenađujuće dobrim soundtrackom sastavljenim od blues pjesama i jako puno saksofon solo dionica) svega toga. Svi oni koji ne vole klišeje… stvarno, ali stvarno izbjegnite ovaj film. Jednostavno ne gubite vrijeme. Za one koji nisu tako kritični… tko zna, možda vam čak bude i zabavan u ove ljetne dane, pa bezbolno ubijete sat i pol vremena. Tj. ako ga uspijete negdje pronaći, barem izvan posebnih privatnih stranica.

1661075,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo2TPPdp4OCIcMvbh144Y5Yk9phjldhXCEzDK51Z77hVA== 1661076,8f0wEF8X1bkH511UcorkgTMdSdiPJfrcXZTWOcbYGpFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1661077,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661078,5Dtk8_2u3bqCzFVSIaYfz5ARgGOyjUvvkvnU6F00QFnUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1661079,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 1661080,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661081,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfqxDndj63nmbwBFJ8W6aHWbug0xhwvUxPL06ZaNxz2E_g== 1661082,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo56y+CqdOQLqy9_w3R68FDRkbxkhKrAiv22aJ4mTB4YQ== 1661083,tFCm1SFiD2urd1GdT6JSWyBPVhFDmhjZ6VHCoLBavNRcQ+lbJkmh4wHZ3AG78s0nsg9xWIoDjEulptc+tWpopQ== 1661084,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== it-movie-poster-1990-1020509183 STEPHEN_KING_S_IT-1263

Runaway Car (1997)

Posted: 27 travnja, 2013 in Drama, TV

runaway_car_1997_frontcover_large_bHC9ImnYdzVHloB 090215103142921_f0_0

IMDb

Trailer/Clip

 

Imali ste kad probleme s autom? Krepa vam akumulator, crke anlaser, ode gefufna na cincilatoru i ispusti se rikverc ulje? Sve znam, sve sam prošao, i najbolji dijelovi sjećanja su vezani uz krepavanje uz cestu i povici; nabavi bolji auto, moronu. Danas klinci voze BMW i gaze klinke koje idu iz škole, a ja sam nauku stjecao na Golfu i Škodu Favorit, prvoklasna vozila, stalno u kvaru, ali su išla… barem dok nisu stala. No, što bi bilo kad ne bi stala? Ima jedan zanimljiv događaj, a zanimljivi događaji običnu budu filmovi, i nisam siguran jeli uistinu istinit događaj, ali je zanimljiv i bizaran događaj. Naime, jedan auto NIJE stao, iako je krepao, te je nastavio voziti se dok nije ostao bez goriva. Sve bi to bilo lijepo da mu se brzina nije počela povećavati i da nije postao ozbiljna opasnost za ostali promet, a bogme i za putnike, od kojih je jedna bila beba. Kada vas lovi murja, a niste ništa krivi, onda je to zanimljiva stvar. I, nakon, što mi kolega Dragonrage kaže da sam postao javna kurva, pa pišem o poznatim filmovima, da odmah to ispravim i napišem nešto o nepoznatim. Omjer, ne, vaga pravde i tako te priče. A volim zanimljiv stvari za pogledati (doduše, ovo je bilo prije par godina na TV-u, ali tko pita ako je još u sjećanju) i, što je još zanimljivije, ovaj mali, nepoznati filmić dobio je i svoj remake. U neku ruku. Pojasnit ću na kraju. Za početak, prije nego okrenete ključ u kontak-bravi, malo sadržaja.

Uglavnom, priča je jednostavna. Jednog lijepog dana u Los Angelesu jedna djevojka pokupit će svoj automobil s popravka (ironija samo takva) i onda će ponuditi prijevoz biznis menu čiji auto još nije popravljen i jednom crnom bratu. To je sve OK, dečki nisu manijaci, nitko nema zlih namjera… sve dok auto ne prošvika i pojuri, što zamjeti policija. Naravno, žandar ne vjeruje da je auto sam od sebe krenuo i da je sve to tipična priča da se vozač izvuče iz gabule. Stvar bude još bolja kad se naša družina vrati natrag na put i automobil (neka pis of shit Fordova kanta) opet prošvika. Sustav se zakoči, ne može se ugasiti i brzina samo raste. Umjesto vlaka izvan kontrole, sad je u pitanju auto, a na policiji je, i samim putnicima da smisle kako će se zaustaviti. I kako da izbjegnu prepreke na putu, od kojih je ona više manje kobna… ako se ne zaustave.

Već sam u nekoliko navrata hvalio televizijsku produkciju. Ne zato jer je dostupna već zato što ponekad na njoj naiđete na stvarno jako dobre stvari. Da budem iskren, za film nisam nikad čuo dok ga nisam vidio na telki, ali kad sam ga počeo gledati, ponajviše zbog simpa Judge Reinholda, pratio sam ga pravo. Jer, film je napet k’o puška, ne zezam vas. Možda nema scene jurnjave i razbijanja kao Brzi i Žestoki, no izgradi situaciju s likovima koja vas zaintrigira. Ima i ponešto dobrog starog krivudanja po cestama, ti stari pis of shit old timeri su znali kako se koči i zanosi u krivinama, što lijepo nadopunjava one dijelove kad radnja nije fokusirana na likove zatvorene u unutrašnjosti auta. Također, da se situacija bolje sagleda, imate pogled i s policijske perspektive, pajkan ih prati i osigurava na neki način (u procesu skuži da ga ženska nije lagala kad je rekla da je auto prošvikao), a tu su i neizbježni novinari koji vole pratiti takve stvari iz zraka. Za jednu ograničenu produkciju i jako mali budžet, stvar izgleda odlično. Ne sjajno, ali vidi se da je kreativnost radila. Da upotpunim dojam, ima malo i kaskaderskog posla jer u jednom trenutku jedan od putnika pokušat će iskinuti kablove za dovod struje, pa si zamislite pentranje po vozilu koje ide blizu stotke. A ugodna je i preglednost, no to pripisujem iskusnom radu ovdje već nekoliko puta spomenutog Jack Sholdera, redatelja koji se profilirao na hororima, ali kojemu jurnjave s autima nisu tako strane jer je napravio jednu od boljih u svojem filmu The Hidden. A remake, pitate. Iskreno, priča je bila tako dobra da je napravljena dvostruka epizoda u popularnoj seriji Cobra 11 (čak je i naslov ostao isti; Runaway Car) u kojoj je u seriju ušao novi Samirov partner: Tom Kranich. Čak je i radnja, kao i većina napetijih scena ostala gotovo ista, iako je rasturanje voznog parka bilo spektakularnije. Rekao bih vam da, ako volite napete situacije, uživate u gledanju, ali kvaka je da film uopće ni nema dostupnog (barem ga nije bilo) kao ni nekih dobrih slika, ali to samo govori kako se radi napravda nekim stvarno ugodnim naslovima. Ako ga pak pronađete… pa, uživajte u vožnji.

i167410 images video1 vlcsnap21977rl4.7293

20236933.jpg-r_640_600-b_1_D6D6D6-f_jpg-q_x-xxyxx Panique sur la voie express ocarrodesgovernadojulia runaway_car_1997_profilelarge.png

3cb0c736-3561-4cd5-b2a7-3264190fc32b

 

Don’t Look Down (1998)

Posted: 10 veljače, 2013 in Horor, Thriler, TV

l_172345_b7dc7569 Wes_Craven_Presents_Don_t_Look_Down-371732641-large

IMDb

Trailer/Clip/Part 1

Znate one najave ”Quentin Tarantino presents”? Meni je to znak da bježim što dalje od tog naslova, ne zezam vas, svaki put kad bih pogledao nešto… it sucked! Ne samo Tarantino, većina tih filmova pravo-na-video, TV, ovdje i ondje uglavnom iskoristi ime nekog autora promocije radi (čisto slučajno odabrao njega) dok sami materijal nije ni blizu nečega dobrog. Ovaj uvod ne znači da se nešto posebno promijenilo, ali nekako sam otkrio par stvari. Otkako gledam Revolution, shvatih jednu stvar: da je Billy Burke poprilično podcjenjen glumac. Doduše, sama serija nije neki poligon za jačanja glumačkih vještina i brušenje acting dara, ali mogu vam reći da je Miles Matheson (pogodite po kojem piscu je dobio ime) zabavan bad ass tip koji je malo osvježio učmalost programa. Ja inače pušim te blago trashy stvari, važna je zabava, moja osobna, ne neka tamo kritika 100 apsolutno nepoznatih kritičara i rejting na top listi najkvalitetnijih naslova. Rekoh to, pa da kažem i dalje. Lika znam iz par filmova. Sporedne uloge. Ništa big deal. I prisjetio sam se tako jednog naslova kojeg sam gledao u eri VHS-a. Horor/triler (ustvari triler s horor elementima) koji me u onim danima pravo… neću reći prepao, ali bogme stvorio neugodu (može to bit’ zato što ni sam nisam preveliki obožavatelj visina) i, uz to, imao je poprilično OK priču (doduše, punu rupa, ali tko još na to gleda) i, zahvaljujući internetu, bacio sam tek tako pogled, da vidim postoji li to još ili ne. Postoji, samo ne ovako javno, privatni torenti i tako te priče. Enivej, long story short, pogledah ga sinoć i moram priznati, nema tu neke posebne pameti, ali filmić je idealan za ubijanje vremena, malo jeze, malo misterije i, da, ono Wes Craven presents baš i nema neku težinu jer je samo nabacio neku lovu za snimanje (TV film, pa vi mislite koliko je to).

Priča započinje s dvije sestre, na izletu gdje Carla radi mali foto session svoje sestre i koja, slučajno, odleti u provaliju. Carlu taj događaj potpuno istraumatizira, a dodatak je da misli i da silazi s zdrave pameti jer ima osjećaj da svako malo vidi lik svoje mrtve sestre. Duh, misterija ili joj netko, iz nekog razloga radi o glavi, pitanje je sad. Carla ima i dodatni problem nastao iz sestrine smrti: jezivi strah od visina (dogodi se to kad vam seka isklizne iz ruku i napravi slobodni pad od par stotina metara) a da bi nastavila s životom, prijavljuje se na terapiju kod doktora Sadowskog. On je… odd job, pomalo, jer ne vjeruje u tetošenje već u izravan pristup: skoro da sam baca svoje pacijente s rubova krovova kako bi ih natjerao da se suoče sa svojim strahovima, a kad se Carla zapita ne radi li netko iz njezine gupe njoj o glavi (jerbo par članova pogine/bude ubijeno) prvi na kojeg će pomisliti je upravo dobri doktor. A lik njezine seke još uvijek je tu, blizu. Stvaran ili nestvaran.

Ne znam koliko čitate, ali ako da, jeste ikad pročitali koji roman Mary Higgins Clark? Trileri za kućanice, tako ide nekako službeni opis: dobra cura/žena made in USA naleti na manijaka i to je to, bez kompliciranja ili velikih mudrosti. Umjetnička vrijednost nula bodova, ali znaju zabaviti za jedno poslijepodne, ili dva. Ovaj film vam je ekvivalent tih romana, samo što ima naglašene horor elemente, kao i malo dobre stare misterije. Priča je, kad se sve zbroji posve OK, ništa što bi zavrijedilo Oscara, ali koliko samo drugih filmova (onih izvikanih, molim lijepo) ima premisu zgodna cura vs manijak/duh? Glumački je isto tako korektan, iako, budimo iskreni, to je sve ekipa koja je odrađivala staž na televiziji (i jedino je Burke prešao na neke poznatije kino hitove – mlada ekipa će ga svakako prepoznati kao Šerifa Charlie Swana iz Twilight franšize) ali i to je OK, televizija je lijep poligon za stvaranje karijere. Dva najbolja su Burke i Terry Kinney (znalci ga znaju iz zatvorske serije OZ) a između njih stoji Megan Ward. Znam, nikad čuli za nju, iskreno, ni ja, a curetak je, uz izuzetak što izgleda kao modelirani i ljepuškasti curetak next door, i najslabija karika. Zgodan je pristup i to sa strahom od visine (iako cijeli film zvoni na neki jeftini hommage Vrtoglavici) jer to baš i nije nešto što se često vidi. Nema krvi, da kažem, to je TV film, nema klanja i mesarenja, ali čak i u tako ekstremnim ograničenjima, uspije stvoriti neku polusablasno okružje. Ništa što će vas ostaviti u dubokim dojmovima, ali kako je danas faktički potpuno zaboravljen, etogac, da ga izvučen iz tog ništavila jer vrijedi sat i pol gledanja. Tj. ako ste u toj šemi mlada cura/jako nezgodna situacija.

vlcsnap2010020520h46m00 vlcsnap2010020520h46m31 vlcsnap2010020520h48m42 vlcsnap2010020520h49m27

2302908,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfprYBhQhfYbDpXiuoNBVj8UmwvlTnrYrzj8Yx7FwCBWcA== 2302910,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpSJB0rIMRhOo0xdpjPCCrRkNVp3ipsEq3nEd0SVLcEfQ== 2302911,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== 2302913,fFNGFH_lSKjvm5gTl5LE3ipnvlMsgqJJ5oLNo0Q+uS1YQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

2302906,pg5MaDIDgbNy7ubp2JEGxnol2Ob9jkvoNySUDOaStJNQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2302907,qS9ZKhEcXeP+RqCNEE7ngpcSyOTW2beyJGel+tGBD837Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2302909,5Dtk8_2u3bqCzFVSIaYfz5ARgGOyjUvvkvnU6F00QFnUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2302914,uKkX9If421byOGeAsRmcop_pIUZfbbKygxCyzBikvLh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2302915,uKkX9If421byOGeAsRmcop_pIUZfbbKygxCyzBikvLh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2302912,4F8I7Zm4+U_6pSIV0T_BqInuMysCeCA91S6uAI1oV1ZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

Wallander (2008) – TV Serija

Posted: 30 siječnja, 2013 in Drama, Ekranizacije, Thriler, TV

wallander-the-fifth-woman wallandersidetracked wallander-faceless-killers wallander-firewall wallander-one-steo-behind wallanders3

IMDb

Trailer

Da budem iskren, nikad nisam pokupio taj buzz koji je napravio novi val švedskih krimića. Otkako je Stieg Larsson napravio mega hit svojom serijom o spaljenoj darkerici-hakerici Lisbeth Salander, izdavači diljem svijeta kao da su odlučili polomiti noge tko će prije i tko će više nešto skandinavsko nadovezati u tu popularnu kompoziciju. Nastavi udarati čak i kad konj krepa, i tako te priče. Posebno je iritantno što skoro svaki pisac (ili roman) kad doživi prijevod dolazi u paketu s reklamom ”novi Larsson”, što je poprilično iritantno, a iritantne stvari u pravilu itekako volim izbjegavati. Ipak, ne bježim od švedskih krimića, ali, da budem pravo iskren, ono što sam gledao i nije mi otvaralo neki apetit da ih počnem istraživati dublje od tek površnog zanimanja. Počelo je to još tamo u dalekim devedesetim, kad se na televiziji vrtio ciklus filmova o inspektoru Martinu Becku. Radilo se o… pa, sporim filmovima naglašene atmosfere u kojima se i nije događalo nešto posebno. Iako nisam za to da se u krimićima stalno netko lovi, ubija ili da stvari lete u zrak, ovi filmovi bili su stvarno previše usporeni da bi se mogli nazvati zanimljivima. Ipak, u nedostatku nekog boljeg izbora, pogledao sam ih gotovo sve, zapamtivši inspektora Becka kao jednu vrstu sredovječnog tugomira koji više sliči depresivnom trgovačkom putniku nego sposobnom policijskom inspektoru, što je… ah, bezveze. Drugi susret opet je bio kroz seriju filmova o dotičnom inspektoru Becku (vjerujem da je taj tip jedno vrijeme bio jedini kvalitetniji proizvod koji se uspio probiti izvan granice matične mu zemlje) ali ovaj put dojam je bio ponešto bolji. Serija je bila osvježena modernijim tonovima, inspektor Beck (novi glumac) postao je više… prisutniji lik koji se nije libio iskriviti pravila i pošteno pokačiti s ljudima (ima tu dosta amerikanizacije u njegovu prikazu) i priznajem, pogledao sam ih sa zanimanjem, iako priče baš i nisu bile nešto (ili ih barem ja nisam popamtio). I tako, okolo naokolo, pa na mala vrata, dolazimo i do naslovnog lika još jednog uspješno prodanog švedskog žandara koji živi u knjigama i nekoliko televizijskih serija.

Prvo karte na stol. Nisam imao pojma tko je Kurt Wallander sve dok nisam pogledao prvu epizodu i onda se bacio na malo istraživanje. Ispada da je riječ o još jednom junaku popularne (i dobro ocijenjene) serije švedskih krimića, nastale pod paskom i perom pisca Henning Mankella. Nikad čuo za njega, nikad ga čitao, ali vidim da serija ima svoje fanove još tamo od devedesetih (dijeli je, između ostalog, i s spomenutim Beckom) a kako su Švedi narod koji voli svoje stvari, nije me posebno iznenadilo što su stvari već ekranizirane. Nisam gledao švedske verzije, ne vjerujem da ću ih ni gledati (ne zato što su loše već zato što su priče iste) no, u eri modernih krimića, nije nikakvo čudo što se rade remakovi gotovo novih stvari (kome je trebala Fincherova verzija Djevojke s tetovažom zmaja kad postoji tako dobar original) pa je, iako malo iznenađujuće, i jedan pomalo netipični inspektor iz nekakve zabačene sredine došao (opet) na male ekrane. Pronašao ga slučajno, gledajući filmografiju slavnog Kennetha Branagha, a već kad sam pronašao da serija postoji, nekako sam došao na to da je i pogledam (već kad je dostupna na lijepom plavom internetu, je’l te). Dojmovi? Iznenađujuće dobri, zaista. Devet televizijskih filmova koji obrađuju knjige iz serije, i koji služe kao pojedinačne epizode, imaju finu dozu misterije, zgodne krimi zaplete i, ono što je najvažnije, dobar naslovni lik koji se ne libi baciti u osobno istraživanje, ali i potegnuti pištolj ako to situacija zahtjeva. Što više reći, roba koju vrijedi pogledati čak i ako niste obožavatelj skandinavskog pristupa krimićima.

Pošteno je reći da serija jako, jako… jako puno pomaže i Branaghov nastup (koji je osobno kontaktirao pisca i zatražio da baš on glumi naslovni lik, go figure that) zato što lik ima potrebnu dubinu, širinu i potreban karakter da bude izvan standarda (hvala lijepo, ali ja Hercule Poirota jednostavno ne mogu shvatiti zaozbiljno) i da bude zanimljiv. Gledao sam ga u nekoliko filmova (ne pratim mu baš karijeru) i jedini iskreni dojam koji imam o njemu jeste da je simpatičan. Barem na ekranu ostavlja takav dojam, a odgledavši sve epizode serije, bogme zna i glumiti. Naravno, nije lik lišen i nekih klišeja koji život znače. Rastavljen, ima problema na poslu s opsesijom, teško mu pada na srce kad upozna žrtve… znate već na što mislim, prtljaga koja dolazi u paketu skoro sa svakim policijskim likom iz serije koja imalo puca na realnost. I Branagh je to odradio profesionalno, stvorivši lik kojeg se ne može uvijek u potpunosti razumjeti, ali ga možemo doživjeti kao ljudsko biće. To puno znači u ovakvim stvarima. Ostatak glumačkog ansambla i nije nešto posebno eksponiran, možda zato što neki ne dožive više od jedne epizode, ili uspiju ostati sporedni lik kroz nekoliko epizoda. Vrijedi spomenuti da je poznati glumac David Warner u ulozi oca naslovnog lika pripomogao svojim nastupom u nekoliko epizoda, pomalo nadopunjavajući emocionalnu prtljagu koju Wallander nosi uokolo. A pomalo je čudno vidjeti Toma Hiddlestona izvan uloge koja mu je donijela svjetsku slavu (Loki=Thor) no i zabavno je vidjeti kako su on i Branagh surađivali kao glumački partneri, kasnije to malo izmijenivši (Branagh je redatelj Thora) u drugačiji odnos, ali barem vam će vam sada biti jasnije kako ga nije izabrao radi dobrog izgleda već zato što momak ima i malo dume o dobroj glumi.

Što se tiče samih priča, teško da će im se pronaći prevelikih prigovora (iako su neke izmijenjene u odnosu na knjige) jer slučajevi su dovoljno intrigantni da zadržavaju pažnju, a i pokrivaju dosta široko područje. Osveta, religiozni fanatizam, zaboravljeni slučaj, državna korupcija, serijska ubojstva… dovoljno raznoliko da na ponudi imate sve od najgorih stvari. Rješavanje istih nije izvlačenje zeca iz šešira (kao što to nekad zna napraviti Poirot) već sustavno, bez natrpavanja teške filozofije ili modernih gluposti kojima obiluju CSI serijali. Ne bježi se ni od akcije, no ona nikad nije dominirajući element već popratna stvar koja ponekad više nego lijepo zaokruži priču, pružajući dojam modernizacije bez da ona djeluje nasilu ugurano. I pohvalno je što sve priče imaju glavu i rep, bez onih gluposti o nedorečenosti kojima se krpa činjenica da je nešto sasvim ispod prosjeka. Osjećaj zadovoljštine, kao što i treba biti na kraju intrigantne priče, bez obzira na to što ona nije uvijek čisti happy end. Možda neće svakome biti po ukusu, ali postoji još jedna bitna stavka u cijeloj priči, a to je što se radnja odvija na rubovima urbanih švedskih sredina. Krajolik je… prelijep. Šumoviti krajevi, prazna polja, usamljene kuće i gradovi u kojima se ne osjeća pritisak prevelikog broja stanovništva. Dodajem na to i osjećaj neke jeze koja zna proizaći iz toga (stariji par bude ubijen na izoliranoj farmi gotovo da može proći i kao djelić horora s home invasion scenarijem) što baš i nije tako čest slučaj u sličnim tematskim serijama.

Ali, da ne bude kako je sve sjajno i super, postoje tu i neke… nazovimo ih manama koje bi, recimo, mogle ponekad zasmetati pri sagledavanju cjelovite slike. Karakterizacije lika je, kako rekoh, odlična, no postoje ti elementi koji nisu pojašnjeni i koji bi doprinijeli još boljem razumijevanju samog Wallandera. Tako nikad ne dobijemo neki jasni uvid što je njegov pokretač i zašto u tom procesu jednostavno ignorira neke banalne stvari (kao što je poziv ženi s kojom živi i obavijest da neće doći doma tu noć) a u svemu tome zna trpiti i odnos s drugim likovima. Nema pojašnjenja gdje je došlo do prekida komunikacije između njega i kćeri, koja je jedno vrijeme bila njegov, pa najbliži oslonac, zašto je došlo do toga, a i neki likovi jednostavno ispare iz fokusa u nekim epizodama (što se mutnim načinom može pojasniti kako je policija dobila novu upravu). Sitnice, iskreno, no njihova nedorečenost je ta koja ih ističe. Prigovor dva mogu se uputiti nepotrebnim pokušajima podizanja napetosti jer isti ispadnu… khm, glupi? Tipa da policija čeka jako važan poziv, sa jako važnim informacijama, a onda, kad telefon zazvoni, nitko ne podiže slušalicu? Također, ne postoji neka dublja karakterizacija negativaca koji se pojavljuju, iako im se pruža dosta minutaže na ekranu (u svojstvu priče) te njihovi motivi znaju ispasti uvelike… i nedorečeni i površni, kao i nezamjetni. Teško da će vas sve to iskreno zasmetati u gledanju, kompozicija je takva da se i ne mogu istaći previše, ali tek toliko da naglasim kako postoje, bez da ih pretvaram u nekakve izričite mane. Uz karizmatičnog glumca, dobru glumu, fino ugođene scenarije, oku ugodne krajolike i izostanak amerikanizacije, serija ionako prelazi preko svega što baš i nije najsretnije izvedeno bez ikakvih poteškoća, što je danas pravo malo čudo za izvesti. A malo europskog štiha pri gledanju uvijek pomaže da se riješi svega lošeg što kriminalistički žanr, uvelike pod utjecajem amerikanizacije, inače zna ponuditi.

wallander2-smiled_t614 wallander-dogs-of-riga-ingeborga-dapkunaite wallander2 wallander_5tth_woman617x347

Wallander kenneth-branagh jeany-spark 2166707,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

2166705,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== Wallander - Series 3 1733066,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1733062,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

Goldeneye (1989)

Posted: 18 siječnja, 2013 in Drama, James Bond, Ratni, TV

GOLDENEYE

IMDb

Trailer/Clip

Kad imate život zanimljiv kao i lik kojeg ste stvorili u seriji romana, onda je samo pitanje vremena kad će netko sjesti i o vama snimiti film, zar ne? No, iako je James Bond postao jako poznata roba, filmovi i Ianu Flemingu nisu bili te sreće. To je i razumljivo, on, ruku na srce, nikad nije ni vodio život kao njegov junak (gledajući filmove, ne romane) te, usprkos intrigama, nije nešto posebno zanimljiv materijal za snimanje filmova. A kad kažem ”filmova”, da, mislim na množinu. Znam ih za najmanje tri. The Secret Life of Ian Fleming, koji je došao nakon ovoga, Goldeneye, a Fleming se nadavno, točnije 2011, pojavio i u filmu Age of Heroes. Idemo redom. Goldeneye i Secret Life… pojavili su se kad je Bond franšiza pala u krizu nakon Licence To Kill, i svrha im je bila…pa, malo šlepanje na slavu, a malo i da podare uvid u život čovjeka odgovornog za poznatog lika. Treba odmah reći da je Secret Life potpuna fikcija, Ian Fleming je tu ustvari surogat Bond, u istim situacijama i referencama na serijal (glavni nemesis je kopija Larga ih Thunderballa). I loš je film, ako ćemo još iskrenije. Age of Heroes ne govori o Flemingu kao takvom već se fokusira samo na jedan mali dio njegove povijesti, stvaranje poznate 30 Commando Unit, preteče današnjeg SAS-a, elitne jedinice britanske vojske. Iako to u filmu nije spomenuto, Fleming je Bonda izvukao upravo iz tog okružja (zgodan dokumentarac Where Bond Began govori o tome) a film je dobar komad akcijskog filma koji se može gledati i bez te male povijesne činjenice. Goldeneye je, na kraju balade, i najbolji, ako ćemo se držati fakta i najbliži je onome što se može nazvati biografijom.

A govori o životu Iana Fleminga. Od njegovih mladih dana, do ulaska u Tajnu Službu, gubitku voljene žene, preseljenju na Jamajku i stvaranju James Bonda. Tko imalo zna ponešto o njegovom životu, to je to, nema nekih prevelikih izmišljanja ili odstupanja od činjenica, a jako lijepo zaokružuje sve ono što se već odavno znalo. Ipak, najbolji dijelovi filma upravo su oni gdje se radi o stvaranju romana, cijeli postupak kako je došao do njegovog imena (vidio je ime autora na knjizi o pticama) i pojašnjenja zašto ga je upotrijebio (želio je kratko i hard ime) kao i komentari njegovih prijatelja da zvuči kao vozač kamiona, a ne tajni agent (zanima me što bi Flemingovi frendovi danas rekli na to). Tu je i poznata frustracija o samim počecima pisanja u Goldeneyeu, kao i malo riječi o njegovim fascinacijama oružjem, dobrim autima i nevoljkosti da se prepusti idiličnom bračnom životu. To je više manje drugi dio filma, prvi dio je o Tajnoj Službi, ništa fancy, ali baca malo svjetla na to što je on ustvari radio (čak je organizirao i upad na njemačku podmornicu kako bi se Briti domogli famozne Enigma mašine – plan je odbijen kao preriskantan – dok SAS u stvarnosti nije izveo nešto jako slično: U571) kao i na tragičnu smrt tadašnje djevojke.

Gledano s tehničke strane, filmu se nema što posebno prigovoriti. Osim što je televizijski, pa ne očekujte spektakl kao da riječ o Bond filmovima, ali ima ponešto pirotehnike, tek toliko da uratku doda malo boje i ukusa. Najjača prednost filma je pouzdani nastup Charlesa Dancea, koji karizmatičnošću i sliči Flemingu, a ima i taj autoritet koji je ovaj imao. Od sporednih glumaca tu je Phyllis Logan koji će oni stariji prepoznati iz kultnog Lovejoya, a nešto mlađi iz aktualne Downtown Abby. Zanimljiva stvar… ovdje možete pronaći i danas ekstra popularnog Christoph Waltza u jednoj od svojih ranijih uloga. Lokacijski je pristojan, iako je pravo Goldeneye imanje u svarnosti malo prozračnije, a i može se nazvati dovoljno informativnim da zadovolji vašu znatiželju. Ako vas ne zanima što je ustvari radio tata James Bonda, onda vas neće previše zaintrigirati, no to ne bi trebala biti neka velika prepreka da ubijete sat i pol vremena špijunskim/biografskim materijalom za kojeg danas jako malo ljudi uopće zna i da postoji.

goldeneye48yf5.8034 goldeneye11fl9.3391 goldeneye18op8.994 goldeneye47ti2.1590

Mission27 Mission21 goldeneye54qg7.7591 goldeneye65bm2.3499

Mission41 Mission30


wtcojnUBfHBGRb8 The_Count_of_Monte-Cristo_(1975) count 1_midi 1781

IMDb

Trailer

Da vam išta pišem ili već sve znate? Znate? Cool, pogledajte par slika, vidite video i to je to, vidimo se nekom drugom prilikom. Šalu na stranu, vjerujem da ne postoji osoba koja nije čula za Grofa Monte Cristo, ako ništa drugo, po imenu je uz bok Grofu Draculi. Drugi žanr, doduše, ali tu su si (počevši od slavne književne povijesti). Već kad smo kod toga, preferiram filmske adaptacije umjesto originalnog pisanog materijala. U duhu toga da bude književno obrazovan i načitan, pročitao sam slavni roman i ostao poprilično razočaran. Na stranu sva ta njegova slavna prošlost i kultni status, roman nema skoro ništa što imaju filmovi. Osim osnovne ideje o čovjeku koji se osvjećuje onima koji su ga strpali u zatvor. Osveta u knjizi je kratka, beskrvna i sam Monte Cristo ima jako malo udjela u njoj. Kad pročitate 800 stranica, to je razočaravajuće. S druge strane, filmovi su puno slobodniji u interperetaciji napisanog, pa imamo stvarno cool avanturističke/osveta filmove. O, da, ekranizacija ima k’o ambrozije, od crno bijelih, pa do onih u boji, ali da ih sad nabrajam, nema smisla (i nemam toliko vremena). Moj odabir, stari klasik i nova obrada iz 2002. Ova iz 2002 godine verzija mi je neočekivano dobar film, jednostavan, izravan, u duhu vremena, više avanturistički, manje osvetnički, no kad takav materijal dolazi kao na kapaljku, nećemo birati. Star klasik, gdje jednostavno moram naglasiti, to je televizijski film… mislim, da ponovim, televizijski, koji je potukao čak i neke izvikanije kino naslove po kvaliteti mi je draži, jer ,pa… njega sam gledao prvog. Svi smo mi sentimentalne duše i tako to. Uglavnom, priča ide (za one koji su je nekako uspjeli prespavati)…

Edmond Dantes mlad je, prav, romantičan, naivan i ozbiljno zaljubljen mornar koji će uletjeti u spletku počinjenu od strane nekih njegovih što prijatelja, što neprijatelja. Radi jednog Napoleonovog pisma (a to su ona bile stvar slične tome da švercate krvave dijamante ili nuklearno oružje) Edmond će izgubiti sve: svoju slobodu, svoje dobro ime, svoju ljubljenu Mercedes i završit u zatvoru do kraja života. Ili barem dok ne pobjegne, koje desetljeće kasnije. U zatvoru će upoznati novog mentora, doznati gdje leži veliko blago (na otoku Monte Cristo) i onda počinje njegov drugi život: skoro k’o Batman, čovjeka u crnom, igrača koji će rasuti živote svojih neprijatelja kao pustinjski pijesak.

Iako je roman malo oteži za čitanje (dosta dugih, poetskih opisa) film je čista suprotnost: jednostavan, ne komplicira, dosta dobrog tempa i s jakim glumcima. Nakon što je odigrao jednog od Mušketira u starijim filmovima, Doktor Kildare iliti Richard Chamberlain postao je Monte Cristo. To uopće nije bila teška odluka, čovjek je tada bio ogromna zvijezda televizijskih ekrana i jedna ovako jaka uloga sjela mu je k’o budali šamar. A i dobro mu leži, već kad smo kod toga, a leži mu zato što je napravljena odlična transformacija iz prpošnog mladića u zlokobnog osvetnika (oni najeftiniji trikovi: pofarbana kosa i tako to) radi čega film ima zanimljivu karakternu težinu. Iako je i ovdje Monte Cristo nešto kao lutkar iz sjene, opet je prisutniji više nego u romanu, a onda markantna starog Dicka skoro je kao i ona Christophera Leea. Prednosti su preglednost radnje i viđenje kako svaki od njegovih neprijatelja pada, nema krvi, nema neke posebne akcije, ali stvara onu zlobnu atmosferu u kojoj gledatelj doslovce uživa što negativci dobijaju svoje po zasluzi, a pomažu i zvijezde Tony Curtis, kao i Donald Pleasance. Mane su… pa, televizijska proizvodnja. Iako nije skroman, ustvari jest (škrinja s blagom izgleda točno tako, kao škrinja s blagom) no krpa nedostatke kostimima, dobrim, poletnim dijalogom, a ni neke od lokacija nsu za odbaciti. Više manje kultni filmić kojih se neki od nas sjećaju s smješkom, dok su ga neki novi klinci zaboravili. Pa da ih podsjetimo na nešto što je još uvijek dobro.

2411328,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2411327,WymFFFAG_pXSdlJvHF2_D6hk5EB0R__Mo8SdAJnIJaTkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 1781 1_midi

2411337,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2411331,k_7WIX0H2PaIhpuFqMhefG25ZuG4Lrg+goSst2Mktrt0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 2411330,a_mXegI9XSafnJD0+CcBnPD_gQaXcq55zESPe1o9sjth_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2411329,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==

wtcojnUBfHBGRb8 The_Count_of_Monte-Cristo_(1975) count 2411339,FQWczep7SMHD9VgURvS4kAaWklVVuCVaXSLh2qMG8BWZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==

The Deadly Tower (1975)

Posted: 3 prosinca, 2012 in Drama, Kurt Russell, Thriler, TV

deadly tower cover 600full-the-deadly-tower-(warner-archive-collection)-cover poster

IMDb

Trailer/Clip

Mislim da većina ljudi zna tko je Kurt Russell i da je gledala barem neke njegove filmove. Ako niste, nemate pojma tko je on… što da vam kažem, počnite se filmski obrazovat. Na stranu to i na stranu to da čovjek ima nekoliko stvarno dobrih filmova (a bogme ima i nekoliko loših) kao pojava je poprilično simpa lik. Onako, hohštapler, laganini pristup i boli-me-đon-za-sve nastup kad spašava predsjednike kao Snake Plissken. Na stranu i to, kao i to da su on i John Carpenter tandem kakav se rijetko događa, recimo i to da je lik nekad davno bio pjegava dječija zvijezda koja je imala ekskluzivni ugovor s Disneyem. Za razliku od nekih sličnih, stari je Kurt uspješno napravio prijelaz u odraslo doba i postao poznat uglavnom kao dobričina, pozitivac, antijunak kojeg svi vole. Kako god, shvatili ste, lik nema negativnih vibracija čak i kad glumi neke malo… mračnije likove (hint=Dark Blue). Na stranu i to, što mislite kako Kurt izgleda kao pravi negativac, onako, psihološki neuravnotežen tip koji ide radit gadna sranja? I još k tome zaigra stvarni lik? Poznat po tome da nije poznat po dobru. Dakle, dok je još bio mali, ali nedovoljno mali da bude klinac, no nedovoljno velik da bude odrstao, stari Kurt odlučio je poubijati nešto ljudi. Da, tako počinje priča.

Ili barem ona Charlesa Whitmana. Da, to vam je jedan od najpoznatijih masovnih ubojica koje Amerika pamti jer Charlie je jednog lijepog sunčanog dana uzeo pušku, zabarikadirao se na vrh sveučilišnog tornja i počeo pucati po ljudim. Mislim da je ubio oko 16 ljudi i ranio dvaput toliko (lijen sam provjeravat statistiku) ali koliko god da bilo, puno je. I to je ispao cijeli spektakl jer su u pokušaju da ga skinu s tornja upotrijebljeni i avioni, nešto kao u slučaju King Konga, da bi cijela priča završila tako što su ga smaknuli ‘cajci kad su se nakon dosta muke uspjeli probiti do vrha tornja. Do tada je Whitman već pukao k’o kokica i nije mu više ništa bilo važno, pa mu je opala i pažnja, ali dečki u plavom su svejedno napravili odličan posao. Da ironija bude veća, skoro su i sami poginuli u tom procesu, ali ne od Whitmana već od svojih snaga, koje su raspalile po tornju nakon što su oni ubili Charliea misleći da je manijak opet otvorio vatru.

Tako da, vjerujem da znate tu priču. Zanimljivo je koliko malo ljudi zna da o tome postoji i film. Mislim, danas imate proizvodnu traku na kojoj se štnacaju ovakvi filmovi (nazivi su uglavnom imena slavnih manijaka – kvaliteta zakurac, svi do jednog) ali nekad davno, to nije bio tako čest slučaj. Oh, imali ste vi one uljepšane verzije (Dillinger, Bonny & Clayde) koji s istinom imaju veze k’o i ja s istraživanjem tamne strane Mjeseca. Koliko ljudi malo zna za film, to još manje znaju da je dobričina Kurt odigrao glavnu ulogu. I da vam priznam, Snake je to odradio kako treba. Doduše, ja mu ne bih dao Oscara, ali uspješno je stvorio lik koji očito ima nekih nesređenih računa u glavi samim svojim izgledom. Iako je ovo televizijski film (već sam pročitao prigovor da je prava šteta što nije zamišljen za veliki ekran jer je nudio dosta krvavih scena u stvarnosti) ne očekujte, pa… krvave scene. One su ovdje dozirane pažljivo, da budu u okviru televizijskih dopuštenja (a išlo se malo i na respekt žrtvama jer je sami događaj bio tu negdje iza ugla) no neka vas to ne zabrinjava, film ima vrhunsku napetost, gotovo nevjerojatno dočaranu (posebno dio kad se žandari napokon probiju na vrh tornja) da sve to gledate s pažnjom, iako se već zna kako je priča završila. Uz Kurta to su i dva poznata veterana što televizije (John Forsythe aka Blake Carrington) te što velikih ekrana (Ned Beatty). Jednostavan, izravan, poprilično točan u rekonstrukciji događaja (iako je imao malih problema zato što je izmjenio neke sporedne detalje – žena glavnog policajca nije bila meksiknaka već plavokosa nijemica) i jeziv na način kako to znaju biti filmovi napravljeni po istinitom događaju. I, imate sreće, jer filma do nedavno nije bilo ni za lijek, ali se čudom pojavio na alternativi, pa možete udovoljiti vašoj morbidnoj znatiželji kao što sam napravio i ja sam.

1265319079_4 1826757,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1826756,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1826755,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

1265319080_8 1265319079_7 1265319079_6 1265319079_5

The deadly tower 1975 The deadly tower 1975 6 The deadly tower 1975 2 1265319189_3

Fortress (1985)

Posted: 1 studenoga, 2012 in Thriler, TV

IMDb

Trailer

 

Kad ste klinac, i gledate filmove koji uključuje klince, nekako ga zapamtite. Možda ne sve, možda ne i glumce, ali nešto vam ostane u sjećanju. Stvar odrastanja, ali i dobrog filma… za klinca. Naravno, imate Goonise, imate Navigatora, imate Home Alone, a s druge strane imate i ozbiljnije stvari. Utvrda je jedan od tih filmova (ako ste čuli za njega, imate piće na moj račun) i već kad sam na njemu, ispada da se isplati reći riječ-dvije, čak i da iste ne budu povezane s time da je ovo dječiji film. Jer on to nije. Samo što je u njemu grupa klinaca i jedna učiteljica. Doduše, nisam siguran koliko je pametno preporučiti ga da ga gledate zajedno sa svojim klincima, ali kako malo čitam komentare, roditelji ga vole upotrijebiti da malo preplaše svoje klince. Tj. ako ga negdje uspijete pronaći jer ovo ide u kategoriju ”znamo da postoji, ali je jako blizu urbanog mita”. Ako ga pak negdje pronađete, onda ste sretnik i lijepo bi bilo da sreću podjelite s drugima (mojom malenkošću, naravno). Natrag na priču. Dakle, za početak, ovo je australski film, što je, recimo, sporedna stvar, ali ti Aussiji znaju ponekad baš iznenaditi. A priča je… hmmm, idemo reći istinita, pa to poslije pojsniti.

Jednog mirnog dana, četiri maskirana tipa otmu učiteljicu i devet njezinih učenika iz male učionice kako bi pokupili otkupninu od roditelj, vlasti, bilo koga. Plan je jednostavan jer… to su klinci i žena. Koliko oni problema mogu napraviti. Ipak, oteti odluče uzvratiti udarac na nasilje, prvo bijegom, a onda i suprotstavljanjem otmičarima. Skrivanjem u pećininama australskog buša, izradom primitivnih oružja… sve ide. A naši vrli krimosi od lovaca odjednom postaju lovina.

Idemo prvo malo trivijalnosti. Ovo je inspirirano istinitom otmicom iz 70-ih, dva krimosa (ne četiri) otela su učiteljicu i par učenika, ali ih je murja nakon par dana pronašla. Jedan od njih pobjegao je iz zatvora i ponovio istu stvar (drugi klinci, druga učiteljica) što je pak iskorišteno za dio radnje u filmu Dirty Harry (ne isisaju to sve iz prsta scenaristi). Što je, eto, zanimljivost. Također, ovo je televizijski film. Istina, ima nešto malo nasilja, ali pitomog (uglavnom je riječ o oružju uperenom u klince) i tek malo onako, krvavih stvari (klince napadaju svoje otmičare) ali ne očekujte hektolitre krvi jer je nećete vidjeti. Glumci su… uglavnom nepoznati, ali…glavnu ulogu igra Rachel Ward lokalnoj publici poznatija kao Maggie iz Ptice Umiru Pjevajući. Klinci su… klinci. Ili će vam biti OK, ili će vam biti iritantni (a ne pomaže ni što stalno viču dok se pokušavaju sakriti od otmičara) te tu nema nekih sivih zona. Gluma je uglavnom prosječna. Zašto je to bitno? Pa, i nije, ali film usprkos tim… slabostima ima jako dobru atmosferu. Napetost je dočarana sasvim solidno, za televizijski film, a ni negativci nisu loše prikazani (fora maske) te se ne može reći da film ili vuče noge ili da ima previše praznog hoda. Režija je televizijska, pa ne očekujte kadrove a’la Michael Bay, no služe svrsi jer imaju dinamiku, a može se vidjeti i ponešto od prirodnih ljepota rularne Australije. Sve što vam treba da ugodno popunite sat i pol vremena.

 


IMDb

Trailer (Clip)

 

Nakon malo odmora od pisanja (ali zato pun quratz poslovnih obaveza) da se vratim nešto kreativnijim mislima i prošetam kroz stvar-dvije za koje apsolutno sto posto znam da su zaboravljene, a postoji i velika mogućnost da niste nikad ni čuli za ovaj film. Neka vas to ne zabrinjava, niste jedini, pri nekih cirka dvadesetak godina našao sam se ispred televizijskog ekrana, subota uvečer, i počeo gledati nešto samo zato što sam vidio da je u glavnoj ulozi – Cruz Castillo. Doduše, Eden Capwell nije bilo ni blizu, ali kako sam bio popriličan ovisnik o Santa Barbari (nisam kriv, bila je to jedina serija u ratnim danima) tako je ovaj naslov dobio svoju šansu, eto, radi posve drugačijih razloga. I bila su to dobra vremena, da odmah priznam, subota navečer znala je puknuti dva sasvim dobra filma koji su uključivali em malo akcije, em malo horora, em malo… pa, svega. Te su me subote fino odgojile da nije lijepo podcjenjivati film samo zato ako je rađen za televiziju, znaju takvi iznenaditi samo tako. I moram priznati da sam se znao itekako navući na one mini serije koje su bile rekonstrukcija nekog stvarnog zločina (par tih stoji u skladištu za drugu rubriku) Enivej, da ne bi sad cijelo vrijeme smarao vas time, malo ćemo o serijskim ubojicama. Oni fiktivni (tipa Hannibal Lecter i John Doe) poznati su diljem svijeta. Iako ne postoje. Nema ih. S druge strane, prava ekipa kao što su Ted Bundy i John Wayne Gacy postoje, ali filmovi napravljeni s i o njima su za quratz. Zadnji niz (Dahmer, Gacy i Night Stalker) su apsolutni gubitak vremena, očajna gluma, scenarij i cjelokupni dojam. Jedino je je Spike Lee napravio dobar posao s Summer of Sam), ali tamo je manje važan ubojica David Berkowitz, a više atmosfera New Yorka dok je trajalo ubijanje. I sad, napokon, dolazimo na poantu naše priče.

Richard Ramirez, poznatiji kao Nightstalker (Noćni Vrebač) harao je L.A om i stekao tako finu reputaciju da je morao ući među elitu onih najgorih i najpoznatijih. Hoćete po načinu ubijanja (radio je sve i svašta) do njegova ponašanja u sudnici (kao, tip je lud) gdje mu ni deda Charles Manson nije ravan. Situacija je bila ista ko i na Zapadnoj Obali dok je ubijao Samov Sin, napeta, paranoična i krvava (sad zvučim ko neka RTL najava, ali, tako je bilo) i žandari su imali pune ruke posla da ga ukebaju. Doduše, Ramirez nije bio neki nuklearni fizičar, pa je i ostavljao tragove iza sebe, no đaba vam oni kad je bio doslovce neuhvatljiv. Mic po mic, žandari su uz dokaze i izjave svjedoka uspjeli doznati njegov identitet, a onda su ga ljudi prepoznali i uhvatili (doslovce na ulici, zamalo ga zatukli). 1989 dobio je smrtnu kaznu i od onda čeka izvršenje (još uvijek je alive and kicking u San Quentinu).

Ovaj mali film spaja nespojivo, jezu ubojstava i paranoju grada. S gotovo nikakvim budžetom i nikakvim zvijezdama (iako je to i mala nepravda pošto su A Martinez i Richard Jordan sasvim korektni glumci) film je uspio uhvatiti atmosferu, likove i stvoriti popriličnu napetost iako se zna kako je sve to završilo. Pratimo rad dvojice detektiva koji su radili na slučaju i njihov pogled na policijsku istragu, pa imamo stranu medija koji su jako dobro znali da samo pogoršavaju stvari bombastičnim naslovima, a pratimo i Ramireza samog dok je radio zločine. Sam Ramirez (tj. njegova strana) i nije bog zna kako razrađena, to je više rekonstrukcija nego jasan psihološki profil, ali zato su dva žandara lijepo ocrtani, bez nekog forsiranja. Film nema ni eksplicitnih scena nasilja (ipak je to film za TV) i količina krvi je dovoljna da naglasi zločin, ali nema nekog šokiranja. Debela prednost je i to što se film doslovce drži povijesnih fakti, kako je bilo, što je bilo i tko je bio, a to je, za one koji vole based on a true story filmove, prava poslastica. Martinez i Jordan su svoje odradili pošteno i kvalitetno (ipak su oni primarni cilj filma) i nekako mi je Martinez postao puno više simpa lik kad sam ovo odgledao nego kao Cruz Castillo. Režija je više manje pregledna (iako ima malo… slabijih djelova gdje su nastupili slabiji glumci) i sve to ima glavu i rep. Zaboravljeno, ali kvalitetno. Imate mračnu stranu u sebi koja voli istraživat stvarne zločine, ali ste ujedno i publika koja voli kvalitetan film… vaše su muke razriješene. Iako, moram odmah naglasiti, filma gotovo da i nema na netu. Možda ako budete imali ekstremno puno sreće…