Archive for the ‘Wes Craven’ Category


1f7b4adb91d3b99663bdd358546a0189 new_nightmare Wes-Cravens-New-Nightmare-by-Matt-Tobin

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Wes Craven

 

Godine 198-i neke frend i ja  otišli smo u kino gledati hororac zvan A Nightmare on Elm Street 2. Kao dva 7-godišnjaka mi tamo nismo imali što tražiti, barem bi to tako bilo danas, ali onda je bilo drugačije vrijeme, nitko nije brinuo za dob, klinci su mogli gledati najopakije stvari bez nadzora. Koju godinu kasnije, na jednom VHS-u pogledao sam i famozni original i, kako se to narodski veli, ljubav je rođena. Ja, Freddy, cijeli serijal…slažemo se baš dobro. Nije to baš ni bez razloga, taj je serijal jedini od sličnih serijala uspio (donekle) održati kvalitetu, što ga čini dovoljno gledljivim, iako, naravno, nije bez mana. Serijal su izvukli bolji redatelji, ali i Robert Englund koji se zadržao u glavnoj ulozi i što Freddy kao negativac ima tako dobar karakter, pravi showman, što bi se reklo, a da će ga se teško izbaciti iz te uloge govore i skorašnje glasine kako će raditi remake originala (da, još jedan) i producenti žele (opet) vidjeti Englunda kako rezucka mlade, naivne i seksa željne klince. No, danas je došla vijest da je umro stari Wes Craven, meštar horora koji je napravio prvi dio i tako stvorio najpoznatiji lik horor kulture. Ipak, iako starog Wesa respektiram koliko i druge, on je ipak bio… neću reći loš redatelj koliko neinspirativan. Nakon Freddyja došao je Shocker, a nakon njega došao je i Cursed, koji svi djeluju kao klonovi originala Ulice Brijestova, odnosno Vriska. Ono što ustvari respektiram kod njega je volja da se okuša malo i drugim žanrovima, ali i poneki bljesak genijalnosti bilo u samoj režiji (ona scena klanja na plafonu je nešto… ma, genijalno, nećemo biti skromni) bilo u scenariju. I dogodilo mi se prije ima to već dosta godina (dvadeset plus sitni kusur) kako sam naletio na njegov film koji je ostavio zanimljive dojmove. Nisam bio oduševljen njime jer je bio čudan, ali, opet, nisam bio ni razočaran. New Nightmare je zanimljiv način da se ispriča zanimljiva priča, ali ako ste se predozirali Freddyjem (kao ja) u njegovom izvornom obliku, onda vas čeka iznenađenje jer, iako je tamo Freddy i iza kamere je stajao stari Wes, to nije Strava film. To je… nešto drugačije. I samo zbog toga nisam Wesa otpisao u cijelosti kao redatelja koji zna raditi filmove samo po uspješnim i već provjerenim formulama. A zanimljiv je i njegov motiv da snimi ovaj film – da vrati Freddyju dostojanstvo kakvo je imao prije jer su ga silni nastavci degradirali u.. manje opasnog monstruma. Iako je Wes osobno radio na trećem dijelu serijala, nikako nije bio zadovoljan onime što je Freddy postao – zabavljač koji pomalo reže klince koje dohvati. Samu ideju iz ovog filma već je onda nabacio producentima, ali su ga glatko odbili, no, srećom, cijela stvar nije samo tako zaboravljena.

A stvar je čudna kako god okrenete. Kroz cijeli poznati serijal granica između stvarnosti i snova se briše i zlo (Freddy) vreba posvuda. U ovoma nastavku, stvarnost i fikcija imaju isto djelovanje. Ovaj put na udaru nisu neki tamo nepoznati klinci već Heather Lagenkamp osobno. Ona je glumica koja je utjelovila Nancy iz originala, jedina koja je Freddyju uspjela stati na rep i poraziti na njegovom, odnosno svojem, bojnom polju. Donekle. U njezin život ulazi Wes Craven, i ima ponudu koju će teško odbiti – snimiti još jedan nastavak Strave. Zašto? Zato što je Freddy ustvari puno više od običnog killera djece, on je Zlo osobno, i nije ograničen na Springwood, odnosno Ulicu Brijestova. Da bi ga držali pod kontrolom (ustvari izvan stvarnosti) sve što trebaju napraviti jeste snimiti još jedan film. Ali Freddy pronalazi načina da se provuče u stvarnost i ljudi oko Heather počinju umirati na jako, jako oštre načine. Uz Wesa i malu asistenciju Johna Saxona, Heather mora ponovo uskočiti u ulogu Nancy (ili možda samu sebe) i još jednom se obračunati s starim poznanikom. Zamjetili ste da koristim prava imena uključenih? To je zato što u filmu glume sami sebe, uključujući i Roberta Englunda, s time da je Freddy Krueger i kreditiran kao zaseban entitet (što je dobra zajebancija). Wes Craven, Heatrher Lagenkamp, Englund, John Saxon i još nekoliko manjih uloga (Robert Shaye) odigrali su stvarni ljudi koji su imali prste u stvaranju originala. Kad kažem to, onda je jasno da Craven ignorira serijal narativno, ali ne u cijelosti. Njegovo postojanje je opisano kao zlo uspjeha originala (kroz što se može pročitati i referenca na sve ostale serijale) ali o njemu nema ružne riječi – neće sami svoj proizvod kritizirati, jel’ te – i služi samo kao slikoviti način da se pokaže kako je serijal – uspješan. Ali, tu priča ne staje, čime dolazimo do onog zanimljivog dijela, spretno ubačenog u scenarij tako da stari Wes ima moj respekt za to.

Iako je narativno zanimljiv (čak i zbunjujući – pravi glumci igraju sami sebe, ali drugi glumci igraju njihove partnere, životne i poslovne) može se očitati jako dobra kritika cijelog tog poslovnog svijeta. Ako zarađuje – štancaj dalje. Wes i sam u nekoliko scena govori kako se originalna ideja razvodnila, pa je zato Freddy opet opasan, čime je namjerno ubacio svoj sud o tome što su liku napravili, ali nisu ni glumci bili zaboravljeni. Heather je svojom ulogom osigurala besmrtnost (manje nego Jamie Lee Curtis, ali ne treba podcjenjivati) no zar stvarno mislite da glumci vole kad vas neki munjeni lik zove na telefon i izvodi bijesne gliste pričajući o vašem karakteru? Robert Englund se u koži Freddyja osjeća sjajno i to se vidi, a i publika ga voli, što je isto pokazano, kao i to da mu nije bed praviti reklamu i biti član momčadi. To je lijepo za vidjeti, iako mu je to, iskreno, vrhunac karijere.  Za pola stvari uopće nisam bio siguran koliko su istinite – Heather u filmu ima stalkera, ali toga nije bilo u stvarnosti, no njezin muž i klinac su jako slični onim iz filma – muž radi na specijalnim efektima (hej, čovjek je krivac što Dawn of Dead iz 2004 izgleda jebeno) – a klinac je bio istih godina kao i glumac. Da još malo pojača dojam, Wes je snimao po privatnim kućama glumaca (Englund je izgleda kulerski tip – nismo ni sumnjali) i među njihovim pravim stvarima. Osjećaj realnosti? I više od toga. No, to je sporedni dio priče. Glavni je da film nije bio dočekan sjajno. Financijski. Zaradio je pristojno, ali je najmanje zaradio od svih ostalih u franšizi. Zašto? Igranje sa stvarnošću/fikcijom je zgodan geg, ali sama priča je tako-tako. Freddy kao ultimativno zlo koje treba pripovjedača da ga drži zarobljenog? Nategnuto u najboljem slučaju (publika ga pamti kao spaljenog ubojicu i to je to, jebiga, ne možeš protiv klasika, čak ni ako si Wes Craven, isti onaj koji je napravio taj klasik). Druga stvar… previše se igra na kartu nostalgije. Svi glavni glumci, sva priča oko originala – lijepo je to, ali glumci koji glume sami sebe glume fikcijsku priču i baš je ne izvlače uvjerljivo. I reference na original nisu pomogle. Nova/stara scena klanja na plafonu je kamilica naspram originalne, a novi, redizajnirani izgled Freddyja djeluje previše umjetno, baš vidljiva šminka i guma. Stari izgled nije bez razloga ostao upamćen. I karakter je promjenjan. Freddy više nije zabavljač već jezivi ubojica, šutljivi manijak (ne previše šutljivi) a takvih smo već vidjeli poprilično. Na sve one dobre stvari dolazi jednako toliko… ne baš loših, ali svakako ne tako zanimljivih. Jedno je ipak postignuto; serijal je izvučen iz limba bezidejnosti u koji je upadao svakim novim nastavkom, i to na popriličano kreativan način, no mana mu je što je samu kreativnost zasjenio nepotrebnim podsjećanjem publike na original. No, lijepo je vidjeti da je mala Nancy odrasla u jedanko opasnu ženu koja se ne boji uhvatiti sa starim neprijateljem u novi koštac (svakako bolje nego njezinu bljutavu zamjenu u remakeu). Inovativan na zanimljiv način, u svakom slučaju. Na kraju što reći… Hvala Wes što si filmskom svijetu dao zanimljivog negativca i sve strahove koje smo imali uz njega. Nadam se nema noćnih mora tamo gdje si sad.

2002305,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002309,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002315,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2002317,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

2002304,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002306,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2002308,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002310,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002311,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002312,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002313,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002314,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002319,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2002322,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002326,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2002327,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

 

 

Shocker (1989)

Posted: 1 studenoga, 2013 in Horor, Wes Craven

89_shockerpstr

IMDb

Trailer

 

Wes Craven je diletant kojemu se posrećilo u horor žanru. Tako ga ja vidim. Ustvari, nije toliko diletant koliko nemaštovit autor jer, kako stvari stoje, on je autor s jednom idejom (a to nisam samo jednom ovdje spomenuo) i tu je ideju mlatio sve dok nije umrla. I, da budemo iskreni, funkcionirala je u svega jednom navratu, zbog čega A Nightmare on Elm Street i jest kultni hororac jednako toliko koliko i dobar hororac. The Last House on the Left je solidan film solidne ideje, ali loše izvedbe, predrvene (završnica je kriminalno banalna i smiješna) čime remake ulazi u knjigu onih naslova koji su bolji od originala. Posljednji nastavak Freddy filmova, New Nightmare je već nešto zanimljivije, poigravanje sa stvarnošću i fikcijom, Peple Under The Stairs gotovo je odlična crna komedija, ali My Soul To Take je zbrka dok ovaj film predstavlja gotovo remake Strave… Znam kako to zvuči i ako ga niste nikad gledali onda nije ni čudo da to ne znate. Kao redatelj, stari Wes bolje funkcionira dok radi na tuđim scenarijima (Deadly Friend & Scream) i to ako ne krene stopama izživljavanja na nastavcima (svi ostali Vrisak filmovi) ili kad opet radi remake samog sebe (Cursed je isto tako gotovo remake Screama, samo s vukodlacima u glavnoj ulozi). Shocker ima nekih svojih sitnih prednosti zbog kojih se vrijedi spomenuti, ali globalno, kad imate priču koja uključuje…

…negativca koji se pojavljuje u obliku energije te izlazi iz televizora, snova, svega i svačega- onda znate da je to prežvakavanje iste ideje na kojoj leži Strava…. Horace Pinker serijski je ubojica koji ne cilja baš djecu, ali one malo teen stariju omladinu. Zahvaljujući naporima mladog dečka (football zvijezde, da naglasimo, koji se općenito drže za najtulaviju ekipu u školama) Horace bude uhvaćen i odveden na električnu stolicu. Samo netko nešto zajebe i Horace se pretvara u čistu energiju, električnu, te se sad vraća zbog osvete mladom dečku koji ga je zahebao. A dečko ima čudne snove, koji su kao vizije, ili predviđanja, ili neki slični kurac, što film čini zbrkom svega i svačega. Prvo ću započeti u pozitivnom duhu ovu priču, sa stvarima koje funkcioniraju dobro.

Mitch Pillegi, svima nama jako dobro znan kao šef Muldera i Scully, odličan je izbor za ulogu poremećenog negativca, a što je najbolje, Mitch je imao provod života uživljavajući se u ulogu. Zabavno ga je za gledati, zabavno za slušati… lik je zabavan kako god okrenete. Ovo je također jedan od rijetkih naslova koji koriste muškog glavnog lika za centralnu osobu (što ga čini rijetkom zvjerkom u žanru, rame uz rame s The Hitcherom) te predstavlja odmak od uobičajenog kalupa ”dobra cura vs zločesti manijak”. Vizualno film izgleda točno onako kako zamišljate slasher horore 80-ih, ugodno, pregledno i pomalo bezlično jer se vidi da je to produkcija u kojoj se neće skrivati neka iznenađenja, ali je svejedno volimo. Negative tu ima malo više nego bi je trebalo biti. Peter Berg, glumac sleš redatelj očajan je glumac, a kako ovdje ni nema neke karakterizacije… još je gore. Film doslovce kopira neke scene iz Strave… (cijeli uvod, za početak, pogledajte ga sliku uz sliku i vidjet ćete na što mislim) čime je Craven, ili išao zaraditi na svom najpoznatijem djelu ili je radio homage sam sebi ili nešto treće. Što nije sjajna stvar. Negativac je još jedan derivat Freddyja i bez obzira na tko ga glumio, ostaje derivat Freddyja. Također, filmu uopće ne pomaže zbrka oko načina na koji negativac djeluje (kao električna energija) jer, ako već imate jednu devijaciju u scenariju, ne ubacujte još jednu, tako da vizije koje ima glavni lik djeluju nabacano zbrda-zdola, da ne kažem nakaradno. A još se događa i da negativac ulazi u tuđe tijela, te se pojavljuju i duhovi. Sad, vidite na što mislim kad kažem ”zbrka”? I kako je Berg ustvari jako loš glumac, ne isporučuje ništa, slabe emocije i slaba snaga karaktera potrebnog da se bori protiv takvog negativca (Heather Langenkamp obriše pod s njim, Freddyem i Horaceom ako treba). No ne mogu reći da se dečko nije trudio jer jest, te mana svega leži i u činjenici da film nema nikakvu napetost već gotovo šablonski prolazi kroz scene bez imalo entuzijazma (a kad radite slasher entuzijazam da poubijate sve živo je ono što se cijeni) iako ima zgodan vizualni domet u nekim scenama, kao i popriličnu količinu prolivene krvi. Mislim, ne shvatite me krivo, neki novi klinci vjerojatno nikad nisu ni čuli za ovaj film i može se pogledati bez predrasuda, ali stari Wes se ovdje nije baš iskazao te je danas gledanje više kao memory lane kad su ovakvi filmovi bili aktualni. Podnošljivo, ako niste gledali onda i nešto novo, ali daleko od najboljih stvari koje je slasher i horor žanr 80-ih ponudio.

1847086,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1847088,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1847090,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1847091,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1847092,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1847093,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1847102,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1847105,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1847107,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1847110,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== shocker-1989-02-g shocker-1989-06-g

 


7PsLp1yU2qHrfLLO l_87800_6862f1cf l_102729_77d191e0 l_124647_0087800_2c004f5b

IMDb

Trailer

Prije već oho-ho vremena rekao sam sam sebi da nikad neću sjesti i napisati nešto o nijednom od filmova iz serijala Strava u Ulici Brijestova. Ima ljudi koji su već pisali o njemu, ima ljudi koji će pisati o njemu, ima ljudi koji znaju što žele reći o njemu i to je to, odluka je donešena, poštovana sve do trenutka dok nisam pogledao (ponovo) ovaj remake iz 2010 godine. Razlozi zašto sam to napravio pošto mi ni na prvo gledanje nije sjeo nikako nisu bitni (ili ćeš gledati film ili ćeš spavati vani razlozi) ali tokom gledanja, prisjetio sam se kako je taj sklepani jad i očaj trebao dobiti nastavak, pa me nekako zanimalo što se s tim dogodilo. Jer remake nije loše prošao na box officeu, da budem iskreni, a kad se to dogodi, pa, svi znamo što slijedi. Ipak, iznenađenje-iznenađenje, od nastavka nema ni traga ni glasa, nekako je krepao putom do realizacije, što je jedna od stvarno rijetkih dobrih vijesti koje dolaze iz tog ”rimejkamo sve živo” svijeta. Doduše, vjerujem da je nastavak otišao u koš za smeće (barem za sad) zato što je remake dobio tonu-dvije loših kritika, ali to je ionako nuspojava kad uspijete od jednog od najutjecajnijih slesher horora napraviti skoro pa negledljivu papazjaniju. Iako je i original imao stvar-dvije koje su svojedobno bile pomalo škakljive (Freddy je i originalno trebao biti, kako čujem, chester the molester, pa je doživio transformaciju u djeco-ubojicu) one su tamo ispale k’o grom dobre. U rimjeku nisu. Jer, budime realni, niti je Freddy plačljiva pičkica, niti je smrtno ozbiljan, niti je ušminkani monster koji bi trebao ganjati gomilu emo klinaca. Freddy je… Freddy, sadistički killer koji uživa u onom što radi, a ne jebena pedofilčina, molim lijepo. No, zašto je original tako dobar? Ustvari, to je dobro pitanje.

Možemo početi i s tim da je Freddy jedan od najmaštovitijih killera koji su se pojavili u svim tim serijalima koji eksploatiraju ideju o nekon čudaku koji ubija klince. On je tip kojeg ne bi htjeli susresti uživo, ali to ionako nije problem jer lik ubija u snovima, što je još jedan originalni plus u cijeloj priči. Wes Craven se danas spominje, uz Carpentera i Romera, kao jedan od rodonačelnika modernog slasher horora. Craven je lik s jednom idejom, kao i Romero, koji reciklira ono što je prvi put napravio dobro. Iako je meni osobno Scream jako dobar hororac, to je vjerojatno zato što on sam nije pisao scenarij. Ali, kako je Elm Streat bio tek početak karijere (ne i debitantski početak karijere) stvari u njemu funkcioniraju iznenađujuće dobro, iako ima pomalo… blentonskih ideja. S druge strane, stari Wes nije skrivao da je pokupio trik-dva od nekih drugih majstora žanra (Hitchcock, je’l te) koji su jako lijepo radili za njegovu stranu priče. Tako imamo killera kojeg uopće ne vidimo. Većinu filma Freddy ni ne postoji, samo kao sjena ili brzinska pojava. A bogme imamo i onu foru s ubijanjem kao glavne glumice nakon određenog vremena, malo klasičnog bacanja prašine gledateljima u oči koje je stari Hitch patentirao u Psihu. I to sam, ruku na srce, nekako uspio ne zamjetiti kroz sve ove godine kad bih pogledao Stravu… Također, mora se odati i priznanje za šminkerski rad. I dok novi Freddy izgleda kao alien, ovaj stari (pod starim mislim prvi) izgleda čist sjajno. Lice mu je gotovo stalnu u sjeni, maska je nekako vlažnija, sjajnija, odvratnija i ljigavija (u kasnijijm nastavcima to je nekako nestalo i ostala je jasno vidljiva guma) što je dobro stvorilo dojam ”spaljenog” čovjeka. A, naravno, tu su i scene dobrog starog mesarenja, od čega su dvije antologijske bez prigovora.

Osim toga, jedna od boljih prednosti koje filma ima jesu… klinci. Znam koliko to čudno zvuči, ali iz nekog razloga ti slasher redatelji su svoje junake znali napraviti jednostavnijim, privlačnijim i dopadljivima, što danas ne uspjeva nikome (uglavnom ispadnu naporna razmažena derištad koju želimo vidjeti prerezanih grla) te u njihovom prikazu ima one neke čistoće s kojom se gledatelj može povezati. OK, to su bile 80-te, ali ni onda filmovi nisu bili cjepljeni protv antipatične klinačke gamadi koja je bila ili starmala (sve znaju, čak i kako pokrenuti nuklearni napad) ili su bili patetični tugomiri koji su, rezultat je isti, išli svima na živce, pa je napraviti prihvatljivu gomilu bio ipak posao. Doduše, tu je i jedan Johnny Depp, ali tu idu Cravenu čestitke što je prepoznao potencijal budućeg superstara prije reda. Ipak, da ne bude kako film vrijedi samo Deppa, ostatak casta je isto izabran… perfektno? John Saxon, B legenda svih mogućih žanrova odlično je odigrao pater familijasa, dodajući malo kredita mlađem naraštaju, Heather Lagenkamp ima onaj next door izgled, ali nije klasično djevojče u nevolji, a tu je, naravno i Robby Englund koji je do tada bio tek obično lice s TV-a (uglavnom u pozadini) čiji je nastup osigurao Freddyjevu besmrtnost (doslovnu) te me čist čudi što nakon ovog fijaska od remakea nije dobio poziv da se vrati natrag u franšizu. Mane su… tja, vrijeme u kojem se odigrava. Danas jest malo naivan u nekim stvarima, a i klinci su čisti kao planinski izvor (danas bi visili na fejsu i radili wc-sWikice), no to je ujedno i nostalgijski đir radi kojeg mu to možemo i oprostiti. Scenarij je, za horor, dovoljno inovativan, originalan i s dovoljno spooky materijala da ga možemo bez muke proglasiti uspjelim, a ni film ne kaska puno za njim jer ima režiju, glumu i glumce sasvim na mjestu, a i dobar tempo. Jedan od onih kultnih, odličnih, sjajno prihvaćenih filmova koji se mogu gledati uvijek. A kako je remake uspio nemoguće (khm, sjebati sve živo i neživo) danas mu je ocijena još bolja. Što reći za kraj osim one poznate; One, two… Freddy’s coming for you!

7PsLp1yU2qHrfLLO 2094514,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 2094518,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw== 2094523,ocIP4tMCiOK4zT2dBFT5Vhs_Ftr_z8nmzeTRzbLyVSpaBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA==

l_102729_77d191e0 nightmare_on_elm_street2 nightmareelmstreet1984-creepygirl nightmareelmstreet1984-longarms

nightmareelmstreet1984-run nightmare-on-elm-street-bathtub Heart of Summer screenshot-med-08

Deadly Friend (1986)

Posted: 18 kolovoza, 2011 in Horor, Thriler, Wes Craven

IMDb

Trailer

Kažu, prvi/prve se pamte. Ima u tome i neke istine, još uvijek pamtim prvu djevojku, ali ne kao nešto ekstra dobro iskustvo. Više kao uvertira za drugu, koju pamtim po puno boljim stvarima. Ipak, treća se računa kako treba. Sad sam ušao u stvari koje nisam trebao ni spominjati, još manje ulaziti u nekakva sjećanja jer ću uskoro početi tražiti odabrane hitove Simple Mindsa, koje ću morati prebijati s odabranim hitovima AC/DC-a i tako u zatvoreni krug. Ali, ima razlog zašto to spominjem. Ja sam… romatičar u duši, kužim prve ljubavi, kužim sretne završetke, kužim priču dečko upozna curu, dečko izgubi curu na koju se mnogi filmaši pale. Doduše, obično ti filmovi ispadnu prosječno teen sranje (koje, srećom, ne gledam) ali Ameri će pojam prve ljubavi ugurati posvuda. Kažem Ameri jer, što je možda malo i očevidno, u njihovoj sam kinemtografiji kao doma.

Zato me malo iznenađuje što je Wes Craven, (precjenjeni horor majstor) nešto takvo ugurao u, he, horor filmić. Kažem precjenjen jer Craven, koliko mi god bio drag radi prve Strave… i Scream trilogije, uopće nije… maštovit redatelj. Lik ima problema s ponavljanjem motiva u svojim filmovima. Znači; malečki gradić, grupa klinaca, jedan killer i malo mesarenja. Pola opusa mu je postavljeno na tim nogama, ali druga polovica, ona kad se malo odmakne od stereotipa… zna biti zanimljiva. I, tako, došli smo do onog glavnog – samog filma. Sadržaj je bezazleno spooky, u najmanju ruku.

Klinac, jako pametni klinac, Paul, koji je vlastoručno spojio robota BB-a, doseli se u novo susjedstvo. Kako je Paul tipični geek, nerd, štreberko, šanse da upozna neku zgodnu djevu ravne su nuli, ali, čuda se događaju. Samantha je njegova prva susjeda, zgođušna cura koja isto tako nema nikakav društveni status jer nije elita kao i svi ostali, s ocem koji je alkos, nasilnik, a nije da nema ni nekakvih incest ideja. I njih dvoje kliknu, prva ljetna ljubav, duge šetnje, puno zajedničkog vremena i prvi poljubac. Idilu prekinu dvije stvari. Prvo stara luda ptica iz susjedstva raspali po BB-u sačmarom (učinak ne treba ni opisati) a onda Samanthin stari malo pretjera i ubije vlastitu kćer, proglasivši to nesretnim slučajem. Paul, u lošem duševnom stanju radi ta dva događaja, odluči napraviti spoj Samanthina softwarea i BB-ievog hardwera. Rezultati budu… neočekivani.

Ubojiti roboti oduvijek su bili zabavna komponenta filmova koji ih koriste, a to nije ni ovdje promašilo. BB je cool zabavan stroj koji se vuče po ulici i ima zgodan glas. Kad BB postane Samantha, to bude poprilično creepy, ali samo zato što je Kristy Swanson (jedna od onih glumica koje znate vidjeti s vremena na vrijeme, ali teško da ćete je zapamtiti) ovdje jednako tako dopadljica cura, a i onaj glas… inovativno. Maska je u najmanju ruku smiješna, Kristy hoda uokolo s ukočenim rukama i teškom šminkom oko očiju, no ono zašto je sve to nekako neugodno jeste onaj prvi dio filma, gdje se postigla iznenađujuće dobra kemija između glumaca, pa su njih dvoje sasvim dobri kao mladi par. I Craven ovdje ne radi uobičajena sranja samo da bi radio sranja (tipa ubojiti killer je samo još jedan ubojiti killer) te cijeli film ima ton ukletosti jer se od samog početka zna da će se nešto loše dogoditi te je više neugodno atmosferičan nego horor nastrojen, što je uvijek dodatni plus.

Ali, straha nema, ima tu i malo prave krvi (filmske, ljudi, filmske) jer BB/Samatha imaju neke račune za poravnati, a to ne ide bez ubojstva-dva. Kvaka je što našeg glavnog negativca ne možemo baš mrziti, ići ću toliko daleko i reći da tu ima i malo suosjećanja, pa čak i perverznog uživanja što na takav način rješava stare dugove. Craven nije mogao da ne podsjeti publiku malo na Freddya, pa Samathin stari ima skoro istu masku (kad ga spali u peći) kao naš veseli oštroprsti (što je minus), a bezbolno se moglo proći i bez posljednje scene (Craven ima boljku zvanu nastavci) jer malo kvari dojam do tada. Inače, strukturalno, scenaristički i tehnički, film je posve OK, tipične osamdesete, ni blizu klasičnog slasheraja, uz dozu prave romantike u pozadini. Takav koncept nije prošao baš dobro (prve ljubavi i horor ne prolaze kod Amera) ali s godinama mu je porastao ugled te je danas polu kultni filmić, koji, kako i priliči, stoji u redu za remake. U 3D. Glavna uloga je, po glasinama, trebala pripasti Kristen Stewart, što je cool jerbo mi je izgledom OK (ali je fakat ne mogu gledati u Twillight sranjima) i zna dvije-tri o glumi. Ako do toga ne dođe… uvijek postoji original.