Archive for the ‘Wesley Snipes’ Category


locandinapg2 kGBfwNyIN9AE6NGggZSPPiCKBMo

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ovih dana mi je suđeno gledati i pisati o nastavcima. No, ima to i nekih dobrih stvari, podsjetim se na neke stvari koje nisam gledao već godinama i odmah imam o čemu pisati. A ujedno i ispunjavam radnu normu pišući o filmovima koji su nekako loše dočekani, pa čak i namjerno izblamirani kritičarskim perima. Doduše, nije da su puno promašili oko nekih stvari, ali ako ćeš ocjenjivati film uspoređujući ga s originalom, pa hvala dragom Bogu da neće imati isti raspon popularnosti te da su autori išli (namjerno) slučajno raditi drugačiji film. Oduvijek sam mišljenja da je US Marshals nepravedno podcjenjen film i još uvijek to mislim, ali, pošto sam stariji, mudriji i pametniji, mogu vidjeti zašto je to tako. Ima nekoliko stvari u njemu koje nisu napravile efekt koji je napravio The Fugitive i to je sav problem, a problem je jer se toglo napraviti i drugačije. Film je jako dobar primjer kako bi se trebao raditi nastavak temeljen na premisi originala, ali je isto tako jako dobar primjer što treba izbjegavati kad se koristi premisa originala. Točnije, film je snimljen i zato da se iskešira popularnost Tommy Lee Jonesa, koji je za interpretaciju Samuela Gerarda pokupio i Oscara. Ta uloga, plus čovjekova prirodna karizma trebale su biti dobitna kombinacije te su sve druge stvari stavljene na sporedni kolosjek, što je bila pogreška jer Gerard kao takav nije bio glavna uloga u Bjeguncu već se publika više uspjela povezati s likom Harrisona Forda nego njime. Danas su takvi ne-jebem-višu-silu likovi glavna stvar na malim ekranima, pa čak i ponekim filmovima, ali onda baš i nisu bili (osim ako niste bili Clint Eastwood) i javnost je (iliti filmski kritičari) imala nadanja da će se dogoditi još jedan Richard Kimble scenario, s likom s kojim će se publika povezati. To se nije dogodilo. Dogodilo se upravo suprotno. Lik Gerarda je pokupio sve simpatije, dok je javnost jednostavno bolio džon za novog bjegunca od pravde. Ali, malo žurim unaprijed. Vratimo se na početak priče, gdje upoznajemo našeg novog narodnog lika – Wesley Snipesa.

Wesley, koji mi je simpa pojava, jednostavno je promašen izbor za čovjeka kojemu se, nakon prometne nesreće dogodi čudna situacija – bude uhićen pod sumnjom da je ubio dva tajna agenta. Dobro ste pročitali; ovdje su u igri tajne službe, CIA, ljudi u crnom i ostale vesele stvari. Nakon uhićenja, Snipes bude stavljen u avion, transport zatvorenika, gdje (opet) jedan od njih napravio pizdariju i avion se sruši. Snipes bježi, kreće akcija. Imao je taj peh da se u istom avionu našao i Samuel Gerard, big dog saveznih šerifa koji zna kako se hvataju odbjegli likovi, koji voli hvatati odbjegle likove i koji je uporan kao Sizif dok lovi odbjegle likove. Ali, (opet) stvari nisu takvima kakvima se čine. Netko je smjestio našem bjeguncu (nije neki spoiler – to se zna odmah prije polovice filma) i Gerard i njegovi amigosi moraju dokučiti tko je to napravio i zašto, a opasnost tog posla ne dolazi samo od bjegunca već i iz redova saveznih šerifa jer i među njima ima trulih jabuka koji rade na svoju ruku.

Malo općenitih stvari; US Marshals su nastali pod utjecajem zarade (blizu 400 milijunčeka) The Fugitiva, pod utjecajem dobrih kritika i pod utjecajem Oscara kojeg je Jones stavio u svoj džep zbog interpretacije Gerarda. Što se tiče nastavka; doživio je pobačaj na financijskom planu (jedva je prebacio preko 100 milja zarade – iako nije bio flop), doživio je debakl i što se tiče kritika jer je uglavnom dočekan na nož, a bome nije bilo ni Oscarovskih nominacija. Znači, sve suprotno. To baš i ne zvuči kao uvod u neke uspješne dojmove, ali sačekajte malo, ne ocjenjujte knjigu prema koricama i ne okrivljujte bjegunca prije nego doznate sve fakte. Sve ima svoje zašto i zato. Iskreno, ja poprilično bezbolno gledam ovaj film, ima u njemu dosta stvari koje mi se sviđaju, pa ću odbaciti sve stručne kritike (to ionako uvijek radim) pa ću se voziti cestom vlastitih dojmova. Stvari koje funkcioniraju su uglavnom one vezane uz Jonesov nastup; on je Gerard, čvrst, možda još malo ciničniji, spretan i zanimljiv lik koji nosi film na svojim ramenima. Novi bijeg je režiran sa stilom, pad aviona je uspjela sekvenca, ali sama akcija u filmu je režirana dosta dobro, pregledno, i cijeli film ima dobar, ujednačen tempo (više zasluga toga što je Staurt Baird prvenstveno montažer, a tek onda povremeni redatelj) te mu se s tehničke strane nema što prigovoriti, izaziva sličan dojam kao i Bjegunac; odmjerena i smirena režija koja funkcionira i u smirenim scenama kao i u akcijskim. Problemi počinju kad se skuži da će radnja pokušati udobrovoljiti svima. Novi bjegunac, opet nevin, ali ima i nešto crne pozadine, tu je i neizbježna Vlada, ljudi u crnom, zle špije. Motiv ”nevin čovjek u bijegu” je tako dobro radio na pravom filmu da su ga morali ostaviti i ovdje, što je bila pogreška. Zašto? Harrison Ford je bio dopadljiv publici, Snipes nije. On djeluje kao čovjek koji uživa biti u bijegu, sva ta špijunska sranja i uopće ne izaziva simpatije. Nepotrebno uvlačenje novih likova samo da postanu negativni (iako je lijepo vidjeti Roberta Downey Jr u drugačijoj ulozi) i nepotrebno kompliciranje s raznim začkoljicama čine radnju filma u duhu one izreke; puno babica-kilava djeca. Nezanimljiva radnja, pogotovo onda kad skrene u neka špijunska sranja i preokrete koji doslovce nemaju smisla, ali, opet, zna imati jako dobrih fragmenata koji ga čine interesantnim nastavkom (cijeli uvodni dio – do potjere u močvari). Tom dijelu sa  zanimljivim nastavkom može se pridodati i, kako već rekoh, pregledna i smirena režija te izostanak montažnih vratolomija pri akcijskim scenama. Pridodajmo tome i nastupe svih uključenih, film je savršen za subotnju večer, neopterećenu, ali nikako za neki jači filmski doživljaj kao što je to bio slučaj s Bjeguncem.

2036816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2036817,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036820,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036821,+_ejaUvR+5+NmUFevUUR3fK9_mFG0cSws9vwLquUbIzkTQ2bJp+nR135HGWgvLPxcwNzReFKzDuMWcOtB2iYCw== 2036826,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036827,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2036830,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2036831,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2036832,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2036833,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2036835,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2036838,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


1239718_610820242320072_1732751561_n 1511333_610820608986702_363366761_n 1601350_610820208986742_728271272_n 1966879_610829522319144_978608619_n 1975222_610819845653445_469253765_n 10152426_610820285653401_107271229_n 10153071_610820748986688_471251917_n 10153730_610820648986698_1339193283_n 10155697_610819855653444_1699993281_n 10171203_610820052320091_932067447_n 10173746_610819588986804_452611790_n 10173823_610819602320136_2031920470_n

IMDb

Trailer

 

Internet je zajebana stvar. Poprilično je koristan jer omogućava da skoro sve one zaboravljene filmske stvari možete pronaći na jednom mjestu, počevši od slika sa snimanja originalnog King Konga, pa do cjelokupnog opusa scenarija Shane Blacka, a ujedno omogućava amaterskim piskaralima poput mene da vas na redovitoj bazi gnjave svojim dojmovima o netom pogledanim filmovima. S druge strane, Internet je takva kučka jer kad netko nepažljiv na njegove ravnice izbaci gotovo savršenu verziju nadolazećeg filma onda se događaju dvije stvari. Gledatelji skloni ne plaćanju kino ulaznica i poštenoj krađi tuđeg vlasništva uživaju, a negdje u nekom mračnom kutu filmskog studija padaju glave. Kako to kaže onaj ugodni glas Charltona Hestona na početku Armageddona; dogodilo se jednom, dogodit će se opet. Koju godinu ranije ”pobjegla” je nedovršena verzija Wolverinea u internetsku wasteland i koštala filma nekoliko milijunčega dolara zarade. Doduše, film je imao tu manu zvanu i nedovršeni specijalni efekti, pa su ljudi, htjeli ne htjeli, morali potegnuti do kina da vide kako uopće izgleda dovršeni film. Sylvester Stallone i njegova teško naoružana vesela družina neće biti te sreće. Netko je ”slučajno” pustio njihov posljednji uradak na blažene torente i vrlo moguće pokvario im je ostvarivanje poštenog box office rezultata. Ako ste ga već skinuli i pogledali, ja vas ne osuđujem – i ja sam to napravio. Ovaj ”incident” (u ovom tekstu će biti značajna upotreba navodnika) svakako će se odraziti na uspjeh filma, tu nema nikakve sumnje, ali kad se stvari postave realno ne mogu da si postavim pitanje – zar stvarno? Plaćenici su nastali gotovo iz zadnjeg očaja glumca koji je imao svoj dio hitova na leđima, ali i jednako toliko flopova, pa je igranje na kartu retro-nostalgije bio potez očajnika, ali potez koji se pošteno isplatio. Nastavak je stvari stavio na svoje mjesto – svi vole vremašne muškarce naoružane teškim pljucama i hrpu eksplozija, no vrijedi zamjetiti kako je zarada drugog dijela na matičnom tržištu (motherfucking USA, yeaaaah!) postala poprilično tanka. Film je izvan granica domovine bio apsolutni hit, u to nema nikakve sumnje, jer da nije teško bi gledali, kako stvari stoje, besplatno treći dio. Financijski potencijal trećeg nastavka upitan je jer je cijeli film… neću reći loš jer to ustvari i nije, ali nije ni ono što bi trebali očekivati. Isporučuje, ali ne isporučuje najavljivano, ne onoliko koliko bi trebao da bude pravi, veličanstveni, eksplozivni oproštaj ekipe od daljnjih nastavaka – barem su to tako najavljivali. Iako to na papiru zvuči fantastično, stara garda protiv stare garde, a mlada garda popunjava praznine, u stvarnosti je to izgleda nekako – doslovno previše likova, novih, mladih likova, zbog kojih je stara garda postala uistinu potrošna roba jer film se u konačnici sveo na borbu za vrijeme na ekranu. Taj pristup ”više je bolje” sasvim sigurno je upalio u John Rambu, gdje je oltimer podijelio ekran s mlađom ekipom, ali da se išlo na pristup ”manje je više” dobili bi puno pregledniji film koji bi ponuđeni potencijal – oldtimeri protiv oldtimera – iskoristio do maksimuma te bi i time oproštaj bio znatno pamtljivji. No, idemo redom. Priča (neki zlobni ljudi će reći da tu nema priče) nas ponovo spaja s Barneyjem i njegovom ekipom…

…koja ovaj put ima zadatak uhvatiti opasnog negativca koji je, oh slatke li ironije, jedan od njih, tj. bivši član Plaćenika. Barney, naglo svjestan smrtnosti, pozdravlja svoj stari tim i ide u potragu za svježom krvlju kako bi to izveli, ne znam – bolje? Uglavnom, stvar upali, ali samo djelomično jer nakon što su uhvatili Martina Riggsa, ovaj… Mela Gibsona, jednako tako ga i izgube, a Barney izgubi i svoje mlađe članove. Da bi ih oslobodio Gibsonova zarazno duhovitog šarma, mora opet upotrijebiti svoj stari tim i upasti u ono što je trebala biti majka svih pucačina. Dakle, od početka. Film ima jednostavno previše likova. Stari tim je zabavan do neke mjere, novi tim je potpuno bezličan i vrlo vjerojatno je generalna ideja bila prikazati kako se s tehonologijom može napraviti sranja isto kao i s mini gunom. Nažalost, toliko likova znači pravo pravcato naguravanjeu kadru, kao u 16 metara ispred brazilskog gola, čime svi gube. Dobro, ne baš svi jer dva svježa lica u franšizi – Harrison Ford i Antonio Banderas – svoju minutažu iskorištavaju na gotovo najbolje načine, naglašavajući kako je trebalo u cijelosti izbaciti mladu grdu i uzeti još kojeg oldtimera da se napravi više zabave, a manje nepotrebnih akrobacija. Ford, koji je ovdje više Jack Ryan, a manje Indiana Jones, toliko je dobar da nećete ni osjetiti kako je ustvari zamjena (puno bolja, već kad smo iskreni) od pohlepnog Bruce Willisa. Banderas je zabava cijelog filma. Njegov lajavi Galgo je urnebesan dok neprestano priča i usput mlati negativce, hvali sam sebe i zavodi jedinu žensku u timu. Nažalost, svi ostali Plaćenici su postali gotovo sporedni likovi, pri čemu pati i odnos Statham-Stallone, njihovi onlineri i verbalne mudrolije su svedene na pokušaj ozbiljnosti (nije baš upalilo) dok su drugi članovi tima dobili po jedva nekoliko rečenica (Jet Li ima cijele dvije, ako se nisam prebrojao). Zbog toliko novih lica jedini negativac je Gibson. To ”jedini” znači da nema nekog zanimljivog hanchmena izvučenog iz B produkcije da mu pravi društvo (Gary Daniels ili Scott Adkins) i, srećom, Mel je faca pa je od jedne scene uspio ukrasti cijeli ekran (ima on dosta prostora, ne brinite, i genijalno je zabavan u nekim trenutcima) što ga čini boljim dijelom cijelog filma. Ipak, Jean-Claude Van Damme ostaje najbolji negativac serijala, što jest jest. Već kad se zadržavam na negativnim stranama, zamjetljivo je kako film s tehničke strane izgleda nekako… neodređeno. Upotreba CGI-ja je povećana, vidljivo u poprilično vremena na ekranu i generlno se može opisati kao jako loša upotreba. Iz nekog nedokučivog razloga ekplozije su, umjesto starim načinom da neki lijepi quratz uistinu i raznesete, rađene preko kompjuterskih efekata, što gotovo vuče u sjećanje jako lošu vizualnu završnicu prvog dijela. Čak i posljednja pucačina, koja je trebala biti vrhunac cijele priče, ima taj neki sirovo siromašni dojam da je to moglo biti izvedeno bolje, spektakularnije (jedna eksplozija se vidi u skoro tri različite scene kao tri različite – samo je kut promjenjen). Sve to u konačnici umanjuje potpuni dojam neke stvarno opake razvaljtoke kakva je film u cijelosti trebao biti.

S malo vedrije strane (koja ima par mračnih stvara isto tako) film je lagano gledljiv. Mislim, tu nema prevelikih mudrosti već je sve svedeno na običnu, staromodnu zabavu gdje pozitivci pobjeđuju negativce. Scenarij dopušta par improvizacija u izvedbama, što su Gibson i Banderas iskoristili naveliko, ne gubi vrijeme na prazne priče i ne izgrađuje neku čvrstu priče već je razlomljen na sekvence gdje se puškara i gdje se upoznaju novi likovi (što je, idemo to tako reći mana) tako da ga se ne može optužiti da ima praznog hoda. U radnji ima nekoliko referenci na poznate stvari (Arnie opet zove sve u choopaaaa! – Banderas s kalašnjikovim puca kad da u ruci drži kutiju od gitare – Wesley Snipes je u zatvoru zbog poreza) i stvarno je tužno što se toga nije više nabacalo, čak su i verbalna nadmudrivanja podbacila ovaj put, ali onda kad se dogode, jako su dobra. Sve to pojedinačno i nije tako loše, ali kad se sagleda cijela slika, uzme sve zajedno u obzir, očevidno je da je Stalloneu počelo ponestajati goriva i ideja za avanture svoje vesele družine. Nije to toliko kronično da bi film trebalo u startu otpisati, ali svakako mu nedostaje poleta koja su imala prva dva dijela, što ga čini i dalje zabavnim, gledljivim, retro-nostalgičarski orjentiranim, no i pomalo ispraznim, što ga čini prosječnim i previše lako zaboravljivim. Nažalost, čak i oldtimeri imaju rok trajanja, no bila je to dobra vožnja – ako ne dođe do novog nastavka – koja je završena s kašljucanjem motora i popriličnim dimom iz ispuha. Ukoliko ovaj nepredviđeni izlet kojim slučajem ne završi fincnijskim fijaskom i film uspije zaraditi te krenu planovi za novi nastavak, potrebno je napraviti generalku i ubaciti ponešto svježih ideja da se što bolje iskoristi ponuda glumačkih faca (ne moraju biti nužno ni kvalitetne) i, da, zaboraviti na ubacivanje nekih novih klinaca jer, iskreno, nisu doprinjeli ničemu posebno, ponajmanje većoj privlačnosti materijala.

6066050,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077667,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077669,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077672,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077680,fsJANUWg1SKPcF7E9c9p9aJuv1S0Wwi09Bf0WDw4chXosrLU1lsnY_A83W4qMwIiwDcrtQ_HTJsrRYFdVhQNqg== 6077684,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumaFdyzA1EK6dR9zFWv7DVIccgQKA3rEcgDHeQi0oLEryA== 6077878,eJZr+M4v46pTDNC8xmw16CLqwgLxT4X33UC0h8KbLqy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== 6093219,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6093412,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6108621,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6108688,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6066010,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di7xF7Dl+GQXlRS1h5+WLCen47AxVdyJm5uoPnfjRqJEUw==

Money Train (1995)

Posted: 8 ožujka, 2013 in Akcija, Komedija, Wesley Snipes

l_113845_92efd4db l_113845_e84354b7 l_118226_0134983_6971cbdc

IMDb

Trailer

Trailer 2

Ako ikad odete u New York jednu bi lokaciju trebali izbjeći: njihov sustav podzemnih željeznica. Ako je vjerovati filmovima, tamo postoji velika mogućnost da vas nešto zakači; ubojica, vlak u rasulu, alieni… Ipak, to je dobro uhodan posao jer imaju svoje policajce, sustav nadziranja i, ono najvažnije, vlak koji kupi dnevni utržak od prodaje karata. Ne morate se truditi da ga pokušate opljačkati jer je to doslovce nemoguće (ili tako barem kažu) ali ako bi vam to došlo na pamet, onda bolje da radite kao tranzitni žandar jer samo tako imate potreban pristup. Rekoh vam to, pa da kažem i to kako sam se nakon SF-a zaželio dobre stare akcije, malo običnog zatupljivanja mozga nečim banalnim i zabavnim. Vlak Pun Love među poznavateljima žanra stoji kao jedan korektan naslov, ali, ruku na srce, i ništa posebno naslov. Ja bih rekao da je malo i podcjenjen, na ovo drugo gledanje mi je sjeo bolje nego na prvo, ali to je uvelike problematičan film. Zašto, pitate vi. Zato što je to film s jednom idejom (nimalo suptilno je ”skrivena” u samom naslovu”) i sklon sam povjerovati da bi puno bolje prošao da nije sve karte položio na jednu stvar; heist vlaka. Mislim, ne shvatite me krivo, to je jako lijep heist, napet i pošteno nabrijan (vozi u petoj brzini) ali počinje prekasno, a do toga imate skoro 90 minuta prodavanja zjaka. Zabavnog prodavanja zjaka, ali svejedno prodavanja zjaka. Karte su bile položene na dopadljivost nastupa Woody Harrelson/Wesley Snipes dua i, koliko god da su dečki zabavni, malo sadržaja u svemu tome ne bi naškodilo, malo više sadržaja koji bi se nadovezivao na samu pljačku.

John i Charlie su braća. Usvojena, ali to nije bitno, kompaktni su kao ruka i rukavica, osim što je John cool, smiren i frajer, a Charlie zajeb koji će svaki posao koji krene raditi zeznuti. I svako malo potegne priču o pljački vlaka punog love, reda radi i zajebancije radi. Njihov radni dan sačinjavaju međusobno podjebavanja, verbalne mudrolije i naganjivanje lopuža koji znaju harati sustavom podzemne željeznice. Imaju problema s arogantnim šefom, tpom koji voli politi benzinom blagajnice i paliti ih, a dodatnu tenziju napravit će i dolazak zgodne policajke imenom Santiago. John, kao cool brat, prepustit će je Charlieu, ali ipak će je on osvojiti, a nakon što obojica uspiju zeznuti hvatanje tipa koji voli paliti blagajnice, John će reći dosta stalnom izvlačenju Charliea iz problema (što uključuje i veliki kockarski dug) i otići. Charlie pak neće, jer, sada kada više nema što izgubiti, donese odluku kako je došlo vrijeme da napadne vlak pun love.

Razumijem stav producenata kako je akcijska komedija nešto u čemu bi se Snipes/Harrelson tandem mogli dobro snaći jer nakon White Man Can Jump, to je bio nekako logičan nastavak karijere. Osnova je jako dobra: vlak koji uistinu kupi paru od blagajni uistinu postoji i uistnu je bilo nekih pokušaja da ga opljačkaju (neuspješno) a heist filmovi oduvijek imaju dobru prođu kod publike. Gdje su stvari skrenule na krivi kolosjek. Pa svugdje i nigdje, ako ćemo iskreno. Film uistinu jest akcijska komedija i glavni dvojac je poprilično zabavan u svojim nastupima, ali realno gledajući, ima jako malo komedije i jako malo akcije da bi se mogao nazvati akcijskom komedijom kao takvom. Još bi to i prošlo da se u priču ne upetljaju ljubavni problemi, čime onaj heist dio priče stvarno ostane po strani. I film nije drama o svkaodnevnim problema tranzitnih policajaca iako ima takvih elemenata. U čemu je stvar? Cijela ideja filma počiva na ideji o pljački vlaka, a ista se odigrava posljednjih 15 minuta filma. I to je jako lijepo režiran dio, fine akcijske scene ga bez muke stavljaju u klasu onih koji imaju što pokazati, ali cijela ta napetost djeluje kao da je ispala iz nekog drugog filma. Joseph Ruben, inače redatelj poznat po svojim jako dobrim trilerima (originalni Stephfather) snašao se iznenađujuće dobro u režiranju akcije, filmu ne nedostaje ni tempa, ni dinamike te je doslovce šteta što cijela ideja nije bolje razrađena. Harelson i Snipes igraju svoje uobičajeno (cool black motherfucker i bijeli tupko) a mora se priznati da nije bilo ružno ni za vidjeti mlađahnu Jennifer Lopez (čak pokaže i tities) no o nekoj pravoj glumi tu nećemo govoriti. Doslovce je nema. Volite verbalno nadmudrivanje i dobru akciju, a već vam je pun nos gledanja Leathal Weapon filmova? Riješenje je tu. Provezite se vlakom. Vožnju nećete dugo pamtiti, ali barem će biti zabavno dok traje.

2337412,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2337414,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2337416,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2337417,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==

2337419,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2337420,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== l_113845_92efd4db l_113845_e84354b7

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia

Passenger 57 (1992)

Posted: 13 travnja, 2011 in Akcija, Wesley Snipes

IMDb

Trailer

 

Otkako je John McLean imao jako loš dan u zatvorenom Nakatomi tornju, genijalci u Hollywoodu kao da su se natjecali koji će smisliti originalnije mjesto za radnju u koju bi mogli utrpati čovjeka koji je tamo u krivo vrijeme, grupu jako zločestih negativaca i ujedno biti kreativni pri šorama, pucnjavama i eksplozijama. OK, bilo je tu svega i svačega, ali se par derivata izdvojilo kao…zanimljivi uratci. Putnik 57 ide pod ove malo uspješnije, da ne kažem kreativnije jer to baš i nije (prije 9/11 oteti putnički avion mogla je svaka šuša) i to je ono najzanimljivije što se njega tiče. Ostatak je već viđeno jer…

John Cutter je stručnjak za zračni terorizam, otmice zrakoplova i spriječavanje istih, koji se, igrom slučaja pronađe u istom avionu kao i Charles Rane, naš negativac dana. Rane je, pazi vamo, stručnjak za otmice. Što ste mislili? Da će tip mirno sjediti u lisicama? Njegovi kompanjoni bez pol muke otmu avion i sve se čini picikato dok…Cutter ne počne raditi svoju stvar, tj. mlatiti teroriste i preuzimati natrag avion.

Kako nedavno rekoh, Wesley Snipes mi je zanimljiv koliko i okružje u kojem se nalazi. Teško da se može pogriješiti kad se ima recpet koji sačinjava putnički avion, ubercool negativac ( Bruce Payne – šteta što ga nije bilo više u boljim filmovima) naramak njemu sličnih ( sexy Elizabeth Hurley je jedna od pomagača) puno šore u malim i skučenim prostorima te nekoliko dobro režiranih kaskaderskih akrobacija (Cutter se vraća natrag u avion tako što visi na prednjim kotačima aviona koji uzlijeće, fuck yeah). Ono gdje se može pogriješiti jeste napraviti film predvidljivim. Pazi vamo, kratka povijest likova. Rane je tip koji je zlogalsni hijacker putničkih aviona i oni ga sprovode u zatvor – putničkim avionom. Cutter je stručnjak za zračni terorizam i spriječavanje istog – posve slučajno se pronađe u situaciji gdje je njegova ekspertiza – jedino što može spasiti dan. Netko je zaboravio prvo pravilo Die Hard filmova – junak mora biti average Joe tip junaka, koji se jednostavno pronađe na krivom mjestu u krivom vremenu, a zlikovce raspižđuje time što – improvizira. Koliko je Rane dobar u otimanju aviona jer ih poznaje, toliko je Cutter dobar u sjebavanju situacije radi istog razloga – tu se malo ubija suspens.

Ono što je ustvari dobro ovdje…film ne komplicira, što je bila jedna od mana Under Siege. “Mi ćemo sad otići do palube E kako bi zatvorili ventil b35, pa ćemo se vratiti natrag do palube, ŽNJ, jer kad teroristi krenu palubom D, doći će…” kužite što želim reći, ne. Kad se dogodi sranje, Cutter nalema prvog tipa i onda radi najlogičniju stvar, spušta avion na tlo izbacivanjem goriva. Kratko, jasno i slatko. To ga čini jako pitkim materijalom za gledanje. Na tlu imamo malo naganjanja s tipovima, a onda se stvari vraćaju natrag u avion, gdje nema ničega posebnog osim što Cutter nalema sve koji mu stanu na put. Shvaćajući da ni nemaju nekog materijala za mudrovanje, autori su sve to napravili preglednim, jednostavnim i time (vjerujem, slučajno) napravili posve gledljiv fim. I to ne samo gledljiv već je u svojim danima bio hit i te kakav (15 milja uloženo, oko 50 ostvareno) što će reći da je publika također bila posve zadovoljna Die Hard premisom, a Snipes si je obezbijedio jedan naslov po kojem će ga se svaki gledatelj s naglaskom na akciju rado sjećati (kvragu, čak ga i ja tamo volim gledati, a nije mi nešto posebno kao pojava). Sat i pol (i to s odjavnom špicom te glazbom koja je X puta korištena i u našim političkim emisijama) neobavezne zabave. Trebalo je i to znati napraviti.

Drop Zone (1994)

Posted: 3 travnja, 2011 in Akcija, Wesley Snipes

IMDb

Trailer

 

Wesley Snipes mi nikad nije bio nešto posebno zanimljiv kao glumac. Čovjek ne zna glumiti, kratko i jasno. Posve je druga stvar što se zna mlatiti na ekranu, izgledati dobro dok se mlati na ekranu i što se na ekranu vidi da zna dvije-tri o borilačkim vještinama. Sad, da bi izgledao dobro na ekranu, treba ga postaviti u projekt koji će biti zanimljiviji od njega a treba i složiti priču koja će biti zanimljivija od običnog nizanja razbijačkih scena. Ima tu puno stvari o kojima ovisi hoće li mi se Snipesov film svidjeti ili ću ga zaboraviti čim ga odgledam. Iz rukava izvlačim jedan od njegovih najboljih filmova (batalite Bladea, a o Passenager 57 ćemo još razgovarati) koji se lijepo drži u sjećanju. Imamo Snipesa, imamo akciju, imamo odličnog redatelja B filmova, imamo i konkretnu priču… a imamo i to da je bio flop u kinima te je sasjeckan od kritike – imamo sve što ovaj naslov čini zanimljivim da bude ovdje. Dakle…

Pete Nessip je US Marshal te na početku filma vidimo njega kako s bratom prati zatvorenika u drugi zatvor. Pojavljuje se grupa naoružanih zlikovaca, otimaju zatvorenika i događa se zbrka – dio aviona eksplodira i nemali broj ljudi bude izbačen van. Na tlu, cijela stvar bude proglašena za nesretni slučaj, krivica bude od našeg junaka i on dobije otkaz, ali radi teorije kako su otmicu izvlei profesionalni skydiveri te da su avion napustili – živi. Problem je kako ih pronaći. Zato Nessip odgovore traži u među njima sličnima – šarenim grupama skydivera. Uz dogovor s zgodnom Jessie, naš junak počinje učiti opasan zanat, ali i otkrivati da tamo gdje ima visine ima i – negativaca.

John Badham, već spomenut kao redatelj Blue Thundera, zna kako se režira akcija, radi dinamičan film, atraktivan oku i uhu (Hans Zimmer opet u pristojnom izdanju) a jednako tako se snalazi među pomaknutim likovima. Skydiveri kojima se priključuje Nessip jesu oni luđaci koji vam moraju biti simpatični, a predvodi ih zaboravljena Yancy Butler. Za one koji poznaju imalo neobilčježeno područje akcijskog filma, ova jako zgodna dama je godinu ranije asistirala Van Dammeu u Hard Target, a u ovom naslovu preuzima akciju na sebe, stvarajući tima od sebe na jedno jako kratko vrijeme zanimljivu žensku pojavu u tipično muškom okružju. No, kakav bi to film bio da nema negativaca, ne. Loš. Zato je tu i Gary Busey u jednom od raspoloženijih izdanja, dežurni mastermind iza nelošeg plana koji pokreće priču – u ovom slučaju on je ex žandar koji, koristeći padobranski miting, želi upasti u jednu zgradu kako bi izvukao podatke o tajnim agentima te ih – prodao. Izlazak iz zgrade – skok s padobranom. Zanimljiva temeljna ideja za izradu filma. Snipes je tu kao riba u vodi, zgođušan tip koji se pošteno fajta, ima i komičnih scena, kao i dobrih verbalnih fora, no nema glume – da to naglasim, ovo nije takva vrsta filma. Nema ni pirotehnike već je sva akcija u vezi, pa padobranstva i fizičkih obračuna – dobro staro kaskaderstvo. A originalnost mu leži i u činjenici kako se okružje skydivinga uopće ne koristi na filmu, kao ni likovi koji se nalaze u tome.Što me dovodi do početka priče- Snipes mi je dobar koliko i elementi koji ga okružuju, a ovdje su oni puno jači od njega tako da mi je – zapravo dobro pogođen izbor.