Deckard
IMDb
Trailer
Zamislite MTV spot za nekakvo energetsko piće. Šaren, brz, nabrijan, snimljena na raskošnim lokacijama. Osjetite adrenalin, osjetite vjetar u kosi, osjetite miris avanture. I onda vas netko povuče za ruku i veli da vi ne gledate MTV spot za energetsko piće već heist film. Pa se zapitate tko je ovdje lud; vi ili onaj koji vas vuče za ruku. I pokušavate vi pojasniti toj osobi kako to nije heist film već reklama za piće, ima sve potrebne sastojke, ali osoba odmahuje glavom i govori vam kako ste sve krivo shvatili. Pa, sad otprilike znate kako sam se osjećao nakon gledanja najnovijeg remakea iz Hollywooda, koji je očito mislio da je snimiti MTV spot i heist film jedna te ista stvar. Ustvari, da je dostupan na bespućima interneta sam doznao prije jedno tri dana, dok sam sjedio u kafiću i posve slučajno načuo nekakvog klinca koji je rekao da je gledao najbolji akcijski film unatrag dvadeset godina. Kao, ima ta dva lika, znaš, jedan ti je pajkan, a drugi je nekakav lopov i oni ti, ono, znaš, idu po svijetu i rade te cool stvari. Mislio sam; OK, nešto za što nikad nisam čuo, superiška. Pa je isti taj lik rekao kako se film zove, wait for it — Point Break. Pa si ja sad mislim, OK, to je stvarno dobar film. Mislim, nije najbolji Heist film koji postoji, ali je svakako dobar i već kad sam se htio okrenuti i čestitati mladom dečku na odabiru dobrog materijala za gledanje, nekako kroz njihov razgovor doznam da je riječ o novoj verziji, ovoj iz 2015 godine, pa sam odlučio čestitanje zadržati za sebe jer film nisam gledao. Sada bih ja mogao vama ovako snobovski reći da je to najgori film koji sam gledao (i svakako ne bih lagao, iako ima i gorih, koliko to čudno zvučalo) ali da bih došao to toga moram ići nekim redom. Jer, originalni Point Break bio je mali akcijski heist film koji je imao jednu veliku zvijezdu u svom castu (Patrick Swayze) i jednu kultnu (Gary Busey) te je imao pomalo generičnu priču o tome kako se mladi i neiskusni novak mora ubaciti u redove kalifornijskih surfera i otkriti tko su likovi koji već tri godine rade pljačke banaka i odlaze neuhvaćeni. Nije da sami film nije patio od određenih klišeja jer jest (zadnja velika pljačka u kojoj će sve krenuti naopako, mladi novak-iskusni vođa) bilo je tako tih stvari, ali je film funkcionirao, tj. funkcionira još uvijek zato što je imao tri čarobna sastojka. Prvi — imao je odličnu kemiju između likova. Swayze i Keanu Reeves imali su odličnu kemiju na ekranu kao veliki prijatelji koji postanu ljuti neprijatelji te kad Keanuov Johnny Utah umjesto u Bodhija isprazni spremnik u zrak, mi mu vjerujemo da to nije mogao napraviti. Drugo — imao je kompaktnu priču. Sama priča je bila ponešto tanka, surferi koji haraju banke jer žele živjeti slobodno, ali tu tankoću popunila je odlično režirana akcija i atraktivne lokacije. Treće — imao je sposobnog redatelja (redateljicu) koji je znao što želi, kako to želi i zašto to želi. Spojite to sve zajedno i dobijete sasvim pristojan heist film, koji ima pristojne akcije te dobro odrađene uloge poznatih i nepoznatih glumaca. Hej, film funkcionira, kako rekoh, pa mu čak i ne primjetite mane.
Što nije slučaj s remakeom. Zašto sam uopće odlučio ponešto zapisati o njemu? Iskreno, jer već jako dugo nisam gledao nešto ovako loše napravljeno, a nagledao sam se loših filmova u životu, čak sam i pisao o nekima, ali ovdje kao da je upotrijebljen poseban napor da se napravi — loš film. Jer, 90-te su iza nas, zen-sranja više na pale, a surferstvo kao način života više nije tako egzotično kao što je nekad bilo. Zato je sve to trebalo nekako modernizirati za neku svježiju publiku. Mislim, načelno nisam protiv takvih stvari, koja je poanta raditi novi film ako ćeš ga napraviti isto kao što je stari (već ako moraš dirati neki stari film). A nova publika, očito, voli MTV reklame za energetska pića. To nije moj zaključak, tako film ustvari počinje. Novi Johnny Utah (kojemu to više nije ime već nadimak) je adrenalin junkie, ekstremni sportaš i faca kojemu pogine frend. Nakon toga, naš junak odluči da je sljedeće što želi raditi jeste postati FBI agent. Mislim, to je prirodni put za nekoga tko je s motorom skakao s litice. Čistom srećom, tu je grupa internacionalnih — lopova? Ustvari, oni nisu lopovi, oni jednostavno rade, pa, glupe stvari. Otimaju dijamante, bacaju lovu iz aviona jer im lova ne treba. Oni to rade, ako sam dobro shvatio, da vrate prirodi ono što uzmu od nje. Ako ste zbunjeni time, to je OK, i scenaristi su bili zbunjeni jer, kada su shvatili da će im karizmatični vođa bande postati razmaženi dobro financirani bogataš (ima nekakvog tajkuna koja bandi pokriva sve troškove) onda su odlučili produbiti priču pojašnjenjem da oni ustvari žele svladati nekakvih osam izazova koji bi ih ponovo spojili s majčicom Zemljom. Hej, nisam ja to izmislio, to je narativna stvar filma. Zašto srećom? Zato što je naš junak Utah (nisam mu zapamtio novo ime, fuck it) baš ono što FBI treba, još jedan adrenalin junkie koji se može ubaciti u bandu i pohvatati ih kad krenu raditi novu spiritualnu pizdariju da im se duše konektiraju sa Zemljom. Samo što naš junak nije tako zelen kako je bio Utah iz 1991 verzije, ni blizu, on je faca skoro kao i oni, pravi regularni bad ass koji je dorastao izazovu. I nakon razne priče, spiritualnih gluposti koje nitko živ ne razumije i jeftine filozofije, netko se sjetio da bi ovo trebao biti akcijski film, pa se Utah odmah na prvom pohodu bande otkrije kao FBI agent i kreće akcija. Mislim, akcija kao u smislu još jedna lijepa lokacija, malo lijepih kadrova i pokoji hitac. I tako do kraja, gdje novi Bodhi u maniri George Clooneyja nabije puni gas na malom brodiću i zaleti u oluju svih oluja. Kraj već znate.
Jednu bi stvar scenaristi ovakvih filmova trebali znati — FBI agenti ne love međunarodne bjegunce. To radi Interpol. Onda ne bi bilo poveznica s prvim filmom, ali to je onaj poznati šlamperaj na koji smo već odavno navikli kod ovakvih filmova. To je samo sitnica, naravno, tu ima puno gorih stvari. Odakle početi. Kao što sam rekao, Point Break iz 1991 je imao mana, ali je funkcionirao. Point Break iz 2015 ima mana i jednostavno ne funkcionira. Priča. možemo krenuti odatle. Zakon je nadrkan na novog Bodhija jer je upao u neku tvrtku koja je u nekom sporednom vlasništo USA. Pa je valjda i avion iz kojeg su bacili novce isto tako bio američki. To je razlog zašto su se mobilizirale sve moguće snage da ih se uhvati, iako, tehnički, ti zločini uoće nisu pod njihovom jurisdikcijom. Kalifornija se ovdje ne spominje, nema plaža i nema surfanja. Novi Bodhi je svjetski putnik, stanovnik svijeta. I karizmatičan je koliko i kriminalac iz Lepoglave. Ne zajebavam vas. Patrick Swayze je od lika napravio ono što je trebalo napraviti — on je kriminalac kojeg jednostavno ne možemo mrziti, čak i navijamo za njega. Novi Bodhi (Edgar Ramirez) je nešto između psihotičnog idiota i kriminalca koji je pobjegao iz Oz-a, uz malu aroma razmaženog derišteta koji od dosade ne zna što bi sa sobom. Mislim, pomalo je zajebano što kad gledate film doslovno navijate da ga netko ubije. Drugi problem je što sam navijao i da netko usputno ubije i novog Utaha ((Luke Bracey) jer je lik naporan samoživi — nešto. Lik uopće nema osobnosti, što je krivica scenarista jer on je jednostavno tamo, bad ass frajer koji je igrom slučaja odlučio igrati se FBI agenta. Između njih dva nema ništa, praznina, nikakve kemije u zraku. Kada novi Utah ispuca spremnik u zrak jer ne može pucati u dobrog frenda Bodhija, gledatelj se pita nije li nas redatelj našao otvoreno zajebavati jer povjerovati da su njih dva u tom roku postali najbolji BFF je isto kao i povjerovati da je Zemlja kockasta. I tako gledamo njih dva kako malo surfaju, malo skaču s planine, malo mudruju. I to je doslovne sve. Novi Bodhi priča radnju filmu, o tim izazovima (koji su osnovno — plivanje, skakanje, skijanje, penjanje — samo to priča fency spiritualističnim rječnikom — a ljudi su govorili da Swazyjev lik filozofira — ono je bila kamilica naspram ovoga) pa se onda malo puca i dolazimo do kraja. Dva sata je otišlo u nepovrat. Glumci ne donose kemiju između likova, priča je pomalo vrijeđanje inteligencije, a filmu se pod manu može nabaciti i da je ubacio reference na neke druge filmove jer imamo scenu iz Fight Cluba (Bodhi se voli mlatiti u nekim podzemnim skladištima) imamo scenu iz Heat (pucnjava sama po sebi nije loša) pa je tu i The Perfect Storm, uz naravno male hintove na originalni film. I, da, ako ste popizdili gledajući sve one silne tetovaže na svim mogućim likova, i feel your pain. Pa je tu mala ljubavna priča, tek naznaka, koja ne vodi nigdje i brzo završi. I, tako, opet smo došli do kraja. Iako film traje dva sata, u njemu je skoro 90% vremena posvećeno kadrovima lijepe prirode, avanturističkim stuntovima (koji sami po sebi nisu loša stvar) ali ubrzo sve postane jako zamorno jer negativci ustvari nemaju pravi motiv za to što rade. To je valjda skužio i scenarist, kao i glumci, ali su se držali poznate matre — ako je dovoljno šareno, ljudi će gledati. Pa, ni to se nije pokazalo baš kao istina. Film je, ako to možete vjerovati, koštao preko 100 milijuna dolara i jedva je vratio uloženo (u USA je jedva zaradio 20 milijuna — oroginal je koštao 24 i zaradio oko 90) što ga smješta u kategoriju flopova. Ne onih jakih, ali dovoljnih da se može reći kako ljudi nisu baš popušili lijepe kadrove i nesuvislu priču. Dakle, bio je to gubitak vremena. Vi odlučite želite li sami uložiti vrijeme i poslije žaliti za izgubljena dva sata jer moja preporuka vam je — bolje odite surfati, kao što sam trebao i ja.
Deckardov Kutak 