Vrijeme Ratnika (1991)

Posted: Ožujak 31, 2014 in Akcija, Thriler

poster

IMDb

Film – 1 Dio

Film – 2 Dio

 

Ja izbjegavam hrvatski film, namjerno. Manjak ideja, manjak svježine, stalno jedna te ista priča, načini snimanja… potpuno sivilo. Nekako se ne uživljavam u depresivne drame koje govore o depresiji ili komedije koje nisu smiješne, jednostavno mijenjam program kad nale-tim na jednu takvu i nije mi problem to priznati. Postoje iznimke, naravno, kao i u svakoj pri-či, Tko pjeva zlo ne misli je klasik koji, vjerujem, svatko voli pogledati, pa su mi pažnju privukli Živi i mrtvi Kristijana Milića (prije toga je bio njegov kratkometražni Sigurna Kuća), a da je dosta anemičnosti u hrvatskoj kinematografiji pokazuju i slučajevi Šume Summarum te The Show must go on, što je dobra stvar, poželim odmah izdvojiti koju kunu i otići u kino, što samo po sebi govori koliki je to napredak, vjerujem, ne samo za mene. Ali, to nisu prvi pokušaji da se pokuša realizirati film koji otvoreno koketira s stranom produkcijom i motivima koje ponajviše prepoznajemo u njima. 1991 godine, redatelj Dejan Šorak izbacio je na pogled javnosti Vrijeme Ratnika, film koji je nastao pod otvorenim utjecajem Južnjačke Utjehe Waltera Hilla. Može li se naći boljeg uzora od Hilla za pokušaj stvaranja naslova koji će biti namijenjen publici zasićenoj raznim… negledljivim stvarima? Teško.

A priča govori o dvojici dugogodišnjih prijatelja, Fabijanu i Dakaru, koji vikende provode u ribolovu negdje daleko od civilizacije. Ovaj izlet nije ništa drugačiji od ostalih, sve dok ih Fabijana ne napadne nepoznati čovjek s jasnom namjerom da ga ubije. To nije kraj priče, dva će prijatelja susresti još nekoliko ubojito nastrojenih individua, no uz mrtva tijela će se početi gomilati i pitanje – tko su ti ljudi i zašto to rade. Jer, ni Fabijan, a ni Dakar, nisu sveci, svaki ima svoje duhove prošlosti koji samo čekaju priliku da se vrate natrag. Radi li se o tome ili je riječ o nečemu drugom?

Sami sadržaj govori dovoljno o tome koliko se cijela stvar trebala razlikovati od klasičnog hrvatskog filma, ali treba biti realan i reći da je to tek djelomično uspjela ideja. Nastao u sami začetak domovinskog rata, radnja se može gledati i kao najava stvari koje će se tek dogoditi, no to mu nije primarna svrha, dapače, negativci koji se pojavljuju kroz radnju nemaju identitet, kao ni pojašnjenje o tome zašto rade to što rade. O njihovim mogućim motivima saznajemo kroz razgovore, tj. teorije naših junaka, što je nagađanje i kao takvo je trebalo držati atmosferu i napetost koju obično proizlazi iz neznanja. Najgori neprijatelj je onaj kojeg ne poznaješ i te priče. Susreti završavaju obračunima i novim teorijama, a kad se uzme lokacijska pozadina (mislim da je sniman negdje uz rijeku Kupu ili Dravu) zamišljena ideja i nije toliko loša. Problem je što izvedba zaostaje za idejom jer film je, vidljivo, imao ograničen budžet, što je dovelo da neke scene izgledaju drveno, pa i naivno (jedan od negativaca ide u svoju ubilačku misiju naoružan samo s puškom i pet metaka) čime se ubija suspens iščekivanja jer se sve rješava brzo i na razini stripa. Detalji su pak druga priča. Dakar u nekim prilikama koristi luk i strijelu kao oružje, što je pravo cool za vidjeti na ekranu, scene na rijeci i gliserom imaju dinamiku koja se trebala provlačiti kroz cijeli film te prirodne karizmatičnosti glavnog dvojca (pokojni Josip Genda i Krunoslav Šarić) odgovaraju nekoj slici grubih i ubojitih ljudi koji ne gube vrijeme na samosažaljevanje ili prazno gledanje u daljinu.

No, ima tu i suvišnih stvari. Posve nepotrebni dijelovi uključuju susret s mladim parom u ne-kakvoj kući, gdje se koriste poznati seks motivi tako rado viđeni u našim filmovima, a ista se stvar ponavlja pri kraju, gdje naš drugi junak radi istu stvar u nekakvoj vrsti kupleraja. Nepot-rebno zaustavljanje radnje posve nepotrebnim stvarima koje uopće nemaju nekakvu svrhu osim da se pokaže kako ratnici trebaju seks nakon akcije. Ni malo bolje korištenje nepredvid-ljive pozadine svih slučajnih susreta ne bi naškodilo, kao ni pojašnjenje-dva (što nije obavezni uvjet), a dijalog je na nekim mjestima mogao biti više opušteniji. Realno gledajući, film neće ostaviti neki preveliki dojam na prosječnog gledatelja, te ga se bez muke može postaviti i u kategoriju poštenih promašaja, ali s naglaskom na pošteni. Korištenje neuobičajenih motiva za pokretača radnje, izbjegavanje standardnog pristupa hrvatskom filmu, uvođenjem detalja koji nisu svakodnevica našeg repertoara, te jako dobri nastupi odličnih glumaca od ovog nas-lova rade zanimljiv materijal za gledanje, barem jedno. Jer nije da nije bilo pokušaja izbacivanja domaćeg filma iz uhodanih dramskih (osobno mišljenje; negledljive) tračnica, samo što nisu uspjeli tako kako se planiralo. Treba cijeniti pokušaj, ako ništa drugo. I namjeru da se bude drugačiji.

image image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7 image8 image9 image10 image11

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s