The Assignment (1997)

IMDb

Trailer

Nakon što sam malo izbacio iz sebe ove poznatije i kultnije naslove, da se lijepo i lagano vratim malo u B produkciju. Lijepo je to mjesto za biti, zanimljivo, sklono iznenađenjima ako znate gdje treba tražiti, a ja, posve slućajno, znam. No, nisam ni ja toliko lumen što se tiče traženja filmova, stvari se događaju slučajno te kao takve znaju ispasti dobro, ali ovdje i nije riječ o posebno jakom iznenađenju jer za film znam već poduže vrijeme (otkako je izašao) jer je napravio ono što jako malo B filmova uspije napraviti – prebiti k’o mačke konkurenciju svojom kvalitetom. To je stvar koja ne upali uvijek, a kad vam naknadno odobre i limitiranu kino distribuciju jer ste počeli razvaljivati rent-statistike po videotekama onda znate da imate komad dobrog filma u rukama. Ali, da sad ne hvalim konja svog, ovo je ipak žanrovski filmić, a oni u pravilu ne odgovaraju svima. Špijuni, zakulisane igra, državne tajne… nije to za svakoga. Kako postoji čak dva slična uratka koji vuku vodu na svoj mlin zbog slične tematike (Day of The Jackal & The Jackal) ovaj treći će vam doći kao nešto za što mislite da ste gledali, ali ustvari niste. Jeste ikad čuli za Carlosa Šakala? Najpoznatiji svjetski terorist (uhvaćen, naravno, nema kruha u terorizmu) i ovo je naslov koji govori o tome kako su ga uhvatili. Prvo što pomišljate jest kordon policije, puškaranje na sve strane, hrabri junaci, zli negativci… sva klasika koju Hollywood voli bacati na nas čak i onda kad je film inspiriran istinitim događajima, ali… nije tako. Sve što vam je potrebno da uhvatite zloglasnog teroristu jest – njegov dvojnik. Ništa više.

Film počinje eksplozijom kafića. To ima veze zato što jedan od preživjelih bude Jack Shaw (uvijek simpa faca Donald Sutherland), operativac koji će kroz godine postati hodajuća enciklopedija podataka o Carlosu. Sadašnjost – pratimo odmor američkog mornaričkog časnika Anibala (sigurni Aidan Quinn) na odmoru negdje u Izraelu. Bio bi to divan odmor da našeg junaka iznenada ne počnu ganjati živi i neživi. Zbrka bude jako brzo razjašnjena, naš junak pljunuta je slika zloglasnog teroriste, naš stari poznanik Shaw, uz asistenciju Mosadovog agenta Amosa (the man Ben Kingsley), dobivaju zadatak da obuče našeg junaka kako bi se infiltrirao u Carlosove redove i napravio zbrku i na kraju balade ščepao negativca. Plan je – sve samo ne tako jednostavan. Jer nakon što ga podvrgnu rigoroznom treningu, dva agenta junaka bacaju skoro pa u lavlje ralje, slikovito rečeno.

Treba reći najbolju i najjednostavniju stvar o filmu; ne komplicira. Radnja je izravna, zna se tko i što, a podjela unutar radnje funkcionira kao sat. Prvi dio je Anibalova obuka, gotovo maltretiranje, da počne razmišljati kao Carlos Šakal, gdje posebno do izražaja dolazi činjenica kako je Aidan jako dobar glumac, karizmatičan, s osjećajem za pokazivanje osjećaja. Kingsley je samo karizmatičan, ali njegova uloga zahtjeva da bude tvrd kao kamen jer tetošenje ne pomaže kod ovakvih stvari, s malom iskrom crnog humora. Sutherland, ruku na srce, ni ne glumi. On je isti skoro u svakom filmu, mješavina sarkazma, napušenosti i ozbiljnosti, i mi ga volimo takvog. Već kad sam kod tog obuka dijela… Film nije imao velik budžet, skromna video produkcija, i da bi dobio na zanimljivosti koristili su se lagani scenaristički trikovi (klopanje zobene kaše) da stvar bude zanimljiva, upotpunjujući to s malo vanjske obuke (dobar štos s poboljšanjem pamćenja da se zapamte imena na grobovima). Nakon toga prelazimo na zadatak (film je lokalno preveden kao Zadatak: Uhvatiti Šakala) koji ima malo svega, od trilera, pa do dosta dobrog natjerivanja likova, ponešto pucnjave, a nije izostalo ni činjenica da (ovo ponavljam jer vrijedi ponoviti) je Quinn jako dobar glumac jer je majstorski odradio moralne dvojbe glavnog junaka, kao i rastrganost između normale i ludila toga što ga svi vide kao teškog negativca (a usput je odigrao i Carlosa, iako malo ravno, stereotipno) što je odlična nadopuna akcijskih scena. Sve u svemu, svi elementi filma funkcioniraju kao dobro podmazani stroj, usprkos činjenici da nije imao veliki budžet, da nema prenaglašene pirotehnike (iako ima eksplozija-dvije) te da skoro sve karte položio na glumce i debelo dobio zbog toga. Nije ni čudo što je, kad je počeo postizati odlične rent-rezultate prebačen nakratko i u kina jer puno veći, glasniji i skuplji filmovi ne uspiju ovako dobro posložit priču (primjera radi pogledati samo kakav je krš i lom ispao Willisov The Jackal). Lekcija na kraju dana? Nikad, ali nikad ne treba podcjenjivati male stvari jer zna se dogoditi da ispadnu kud i kamo kvalitetnije nego velike, a uvijek je i lijepo vidjeti kvalitetnu glumačku garnituru u projektu kojeg se čak ni nakon 16 godina od izlaska na svjetlo dana ne trebaju uopće sramiti. Ako nemate što pametno pogledati…