The Frozen Ground (2013)

IMDb

Trailer

Prije šesnaest godina Nicolas Cage glumio je nabildanog, u potkošulju odjevenog i pravedničkim motivima ispunjenog zatvorenika koji se jedini nađe između čekića i nakovnja, točnije policajaca i zatvorenika koji su oteli zatvorski avion. Malu pomoć pružio mu je tada mlađahni John Cusack, svježe obrijan i transportiran iz romantičnih komedija u akcijom nabijeni spektakl (tu slobodno stavite i navodnike), pretekavši tako Edwarda Nortona, koji je silno želio upasti u, citiram, jedan nabrijani projekt Jerryja Bruckheimera. U današnjici, uloge su se okrenule. Cage je iskusni policajac koji počne slijediti sitne i nepovezane tragove koji će ga na kraju odvesti do najgoreg serijskog ubojice kojeg je Aljaska vidjela. Točnije, Cusacka. Zanimljivo je i stanje izvan filma, u doba Opasnog leta obojica su bili poznati po drugačijim ulogama (Cageu se zalomio i Oscar za glumu), a danas su poznati po tome što… pa, gotovo da ni nemaju zanimljivih uloga. Cage upada iz projekta u projekt, vođen golom financijskom računicom svaka plaća je dobra plaća, Cusack je nakupio nešto medijske pažnje kroz Emmerichovog spektakl 2012 i to je otprilike to, sažetak. Ponovno spojiti njih dvojicu u novom projektu nije nikakav projekt iz snova (ta nisu oni De Niro i Scorsese), i tu malu trivijalnost vjerojatno su zamijetili oni koji prate njihove karijere (čak sam se i ja toga propustio sjetiti), ali ta je suradnja ipak donijela nešto dobro. Recimo, nešto malo dobre glume, što u Cageovom slučaju znači povratak u dane kad je bio i cijenjen zbog toga, a Cusack se malo odmaknuo od stereotipa zaljubljenog budalaša koji uvijek ima problema s onom pravom djevojkom.

The Frozen Ground istinita je priča o naporima nekoliko policijskih jedinica da pravdi privedu Roberta Hansena, serijskog ubojicu koji je volio otimati prostitutke, silovati ih, držati u zarobljeništvu nekoliko dana, a onda puštati na slobodu i loviti ih svojom puškom. Ono istinita priča shvatite malo otvorena duha jer u tonu lakšeg pripovijedanja neke su činjenice malo prekrojene, no ništa toliko drastično da biste nešto važno propustili. Projekt na papiru i ne djeluje osobito privlačno, još jedna policijska priča koja priča već viđenu priču, i to je skoro sve istinito. Zanimljivo je, primjerice, vidjeti kako se nekad moglo nekažnjeno ubijati jer nije bilo međusvjetske povezanosti kao danas. 80-e su bile raj za serijske ubojice, njihovi zločini bili su rašireni po nekoliko država, zavedeni u evidenciju kao ”još jedan neriješeni slučaj” i gotovo zaboravljeni. Papirologija je bila smrt svake dobre istrage, a film to ne uljepšava, Hansen je ubijao jer je mogao i nikoga nije bilo briga za to, čak ni nakon što se pojavila svjedokinja koja ga je mogla povezati s umorstvima. Tu dolazi do preokreta jer djevojka Cindy privuče pažnju policajca Jacka Holcomba, koji pak počne povezivati niz točkica u jednu cjelinu, polako dovodeći istragu do Hansenovih ulaznih vrata. Nikakvi murjak mimo pravila sranja već čisti prikaz policijske istrage, mane iste, kao i frustracije ljudi koji su je vodili.

Za one koji svijet serijskih ubojica vide kroz oči Hannibala Lectera, ovo nije takav film, nema orgija nasilja, klanja i krvi do koljena. Recimo samo da se igralo više na atmosferu nego grafiku, što je posao relativno dobro napravljen, iako je moglo bolje. Barem vizualno, jer film ima određeni digitalni izgled koji vuče na skromniju produkciju i svoje ”nedostatke” popunjava s malo previše krupnih kadrova lica likova, povremeno ubacujući predivne krajolike Aljaske. Iznenađenje dolazi upravo u Cusack-Cage tandemu jer obojica su potegli iz pete da naprave dobar posao, vjerojatno i sami shvaćajući da je njihov nastup jedino što može nadograditi projekt koji, po holivudskim standardima, ima jednu veliku nulu šanse da postane atraktivniji nego što jest. Cage, koji se naglumio svakojakih ludih ljudi, ovdje ima opušten, smiren i čvrst nastup, bez forsiranja, bez preglumljavanja, bez… kejdžovštine koja je postala skoro pa zaštitni znak nekvalitete. Cusack je uvjerljiv kao ubojica Hansen, no kako nije imao s bog zna čime raditi, uspio je stvoriti jezivog lika samim svojim izgledom, pogledima i mimikom lica. Gotovo najbolje scene filma su konfrontacija njega i Cagea dok traje ispitivanje u zatvoru, gdje pokazuju da obojica znaju itekako dobro odglumiti… ako se pronađu u kvalitetnijem materijalu. Mana svega toga jest što gotovo da nema karakterizacije likova, film ne ispituje zašto je Hansen radio to što je radio, već očekuje od publike da prihvati to kao jasnu stvar.

Druga stvar je što osim glavnog dvojca ostatak filma pati od jake glumačke neinspiracije. Vannesa Hudgens (Cindy) bezlična je i nezanimljiva i ima previše minuta u filmu koje nemaju veze s glavnom pričom. 50 Cent jednako tako, dok Radha Mitchell i Dean Norris (koji se od skoro od pa nepoznatog epizodnog anonimusa kojemu znate lice, ali ne i ime prometnuo u facu zbog uloge u Breaking Badu, a kasnije i Under the Dome) stoje potpuno neiskorišteni. To što film nije išao u kino distribuciju je opravdano, ima okus i miris video produkcije, ali za jedno neobavezno gledanje prolazi bolje od očekivanog jer dobrih trilera, koji k tome imaju i nit istinite priče, baš i nema na bacanje. A lijepo je vidjeti i Cage-Cusack dvojac u netipičnim ulogama, kao i to da su se dobro pokazali doraslima izazovu. Dovoljno za prolaznu ocjenu.