Klute (1971)

Posted: Kolovoz 7, 2012 in Donald Sutherland, Roy Scheider, Thriler

IMDb

Trailer

 

Da ovaj put započnem s nečim drugačijim: hrvatskim filmom. Mislim, već sam nekoliko puta ovdje iznio svoje mišljenje o njemu i ono nikako nije dobro, no zanimljivo mi je kako većina njih uspije biti jednostavno negledljivo sranje. Ne tražim specijalne efekte i invazije aliena (to Ameri ionako rade dobro, pa nek to bude njihov posao) ali zar je tako nemoguće napraviti triler koji bi ujedno bio gledljiv, napet i zanimljiv svim uzrastima. Većina se slaže da imamo jad, bijedu, socijalnu angažiranost (yea, right) i komorne drame: da bih riječ tome prigovorio. Ali u hr. filmu komorna drama obično znači tupi, krvavi pogled u čašu s rakijom. Glavno opravdanje: kako napraviti zanimljiv film s takvom atmosferom. Odgovor je banalno jednostavan: svi lijepo sjesti u školske klupe i gledat Klute dok vam oči ne iscura iz glave. I onda sve ponovit. Ne govorim to zato što mi je Klute number one krimić, majka svih psiholoških trilera, već zato što je to film… pod A) ima svega nekoliko likova, B) dijalog je ispoliran do blistavog sjaja, C) u njemu su pretežno dugi, statični i atmosferični kadrovi i D) ima kriminalističko/trilerski zaplet koji su sebi ne nosi ni kap krvi. Za kraj E) napet je ko puška, bez daljnjeg. I kad gledam neke domaće majstore ”komornih” ostvarenja… mila majko, zar je toliko teško napisati i režirati fini triler kojega bi, pazi ono glavno, ljudi možda i išli gledati u kina. Napravite remake ako nemate vlastitih ideja. Da se vratimo natrag na original, iako, pretpostavljam, o ovom kultnom i ne baš zaboravljenom filmu znate sve.

Radnje je takva da pratimo Johna Klutea u njegovoj potrazi za nestalim biznismenom Tomom Grunemanom. Jedina stvar ili jedini trag koji ima jest callgirl i prostitutka Bree Daniels. Prije nego je nestao, Gruneman joj je posalo nekoliko stvarno opscenih pisama, ali Bree, kojoj je lice nestalog nepoznanica, je imala i susret s jednim nasilnim čovjekom nešto prije toga. Na Kluteu je da otkrije radi li se o nestalom biznismenu ili je riječ o nekom drugom.

Odakle da počnem uopće? Ovo je film bez mane, da to odmah raščistimo jer ako ćete mu za zamjerku uzeti statičnost, baš šteta, produžite dalje, ovo nije ono što bi trebali gledati. Redatelj Alan Pakula ima mirnu ruku pri kadriranju, zadržava kameru na licima svojih junaka, na njihovim pogledima i malim, ali opet toliko važnim pokretima koji označavaju stanje njihova duha. Da je to nijemi film, značilo bi ništa, ali kako sliku prati i audio, to je savršena simbioza slike i zvuka. Dijalog je… nešto nevjerojatno. Spor, bogat ukusom, mirisom i aromom, dugačak, ali opet ne djeluje tako, pojašnjavajući, no opet ne otkriva sve, genijalno uklopljen u igru sjena koje okružuju naše junake. Cijeli taj trilerski dio odigrava se u običnim prostorijama, u interakciji s likovima (postoji jedva par kadrova vanjskog svijeta) savršeno integrirajući karakterizaciju u radnju običnim riječima. Nema napada na vaša čula, nema divlje montaže, rezova… slika koju gledamo doslovce klizi od prve do zadnje minute. Nameće se osjećaj straha, paranoje, osjećaj da nas netko promatra i da je taj netko jako blizu nas. I još u cijelu tu računicu ubacite glazbu. Jednostavna, sastavljena od jedva jednog instrumenta (neka vrsta udaraljki praćena tihim ženskim glasom) ali toliko jeziva da vas trnci prolaze samo dok je slušate. I na kraju balade: glumci. Donald Sutherland u skoro pa netipičnom izdanju kao smireni, cool istražitelj koji jednostavno postavlja pitanja. Jane Fonda je pobrala i Oscara za svoju interpretaciju žene koja je razvučena između posla, želje da napusti taj posao, da bude voljena i da ne živi u strahu (vjerujemo joj u svim segmentima). Malu ulogicu ljigavog svodnika odigrao je i poznati pozitivac Roy Scheider (bilo je to prije nego se krenuo zajebavat s velikim morskim psima i letenjem opasnim helikopterima) uputpunjavajući skromnu galeriju odlično izabranih glumaca koji su bez muke stvorili ozračje i iznijeli napetu priču. Savršen od glave do pete. I vi sad recite da mali, komorni trileri, ne mogu biti atraktivni. Samo ih treba znati napraviti.

 

 

 

Oglasi
Komentari
  1. Rasputin kaže:

    Odličan film! Fvala na preporuci 😀

  2. Deckard kaže:

    Nema na čemu. Drago mi je da ti se svidio 🙂

  3. […] ironično, nikad nije došao na pravu A listu, a pratim mu karijeu još tamo od male ulogice u Kluteu, pa do Blue Thundera. Lik je… faca, što drugo reći. I, tako, umjesto da pogledam neku novu […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s