Ladyhawke (1985)

Posted: Srpanj 22, 2012 in Avantura, Fantasy, Michelle Pfeiffer, Richard Donner, Rutger Hauer

IMDb

Trailer

 

Poprilično sam siguran da nikad neću postati preveliki obožavatelj fantasy filmova. Kao ni knjiga. Kad čujem ljude oko sebe kako s takvim žarom i oduševljenjm nabrajaju na kojoj se stranici (ili minuti filma) neki lik okrenuo i vidio… nešto, gledam ih doslovce kao da su došli s Marsa. Uložio sam devet sati života u gledanje Gospodara Prstena i to, hvala lijepo na ponudi, više uopće nemam namjeru ponoviti. Knjige izbjegavam kao demon egzorciste. Ista stvar je i s ovom trakavicom zvanom George R. R Martin. Pročitao sam prvu knjigu i sve odgađam početi drugu, ali, s malo vedrije strane, Robert E. Howard mi ide samo tako, ali to je možda zato što njegove priče o Conanu ne kompliciraju kako to obično zna ići s djelima koje izlaze u tomovima. Narnijskim Kronikama nisam prišao bliže od dvjesto metara i to je taman to. Zašto ovakav uvod? Zato da vam demonstriram koliko smo fantasy i ja suprotna svijeta, niti znam pravila, niti znam detalje žanra, a još manje sam u stanju pratiti tko je koga kopirao ili pokrao nečije ideje. Sad kad sam vam to rekao, da odmah nadovežem kako Ženu Sokol uopće ne doživljavam kao fantasy film (iako, strogo gledano, to i jest) već kao jednu naprosto awsome ljubavnu priču, s malim elementima mistike. Da ikad u životu odlučim napisati nešto što bi se moglo smjestiti pod taj žanr, ovaj film bi bio izvor cjelokupne inspiracije (uz malu asistenciju već spomenutog Howarda, naravno). Iako pretpostavljam da o filmu znate već sve što se može znati, mali sažetak da osvježite pamćenje.

Uvod nas upoznaje s Gastonom, mladim lopovom koji uspije pobjeći iz zatvore /utvrde/dvorca/nečega i već kad se pomisli da bi mu to moglo biti uzalut vam trud svirači posao (jer ga nekakvi vojaci sustižu samo tako) odnikud mu u pomoć stiće pomoć u obliku viteza odjevenog u crno i s sokolom na ramenu. On je Navarre i Gaston će jako brzo shvatiti kako je njegova priča puno zanimljivija nego se to čini na pravi pogled. On i lijepa Lady Isabeau postali su žrtve jezive kletve  tamo nekog napaljenog Biskupa te, iako su zajedno, nikad ne mogu zajedno. Ona se preko dana pretvara u velikog sokola, a on po noći u još većeg vuka i sve što dijele je nekoliko sekundi prije obostrane transformacije, bez da se mogu dodirnuti. Gaston, koji će se naći između čekića i nakovnja, slikovito rečeno, postat će njihov suputnik, a nakon malih problema s biskupovim ljudima i zimskim uvjetima, svi zajedno će slučajno doznati da ipak postoji način da se poništi kletva. Kako? Oh, samo se vratiti natrag u biskupovu utvrdu, u točno odrijeđeno vrijeme, i izvesti kompliciran ritual.

Filmovi o ukletim ljubavnicima stari su valjda koliko i filmska traga, no rijetko koji od njih mi imaju ono nešto što ih čini vrijednima višekratnog gledanja. A što je najbolje, Ladyhawke uopće nema ništa posebno u svojoj radnji što naglašava ljubav Navarra i Isabeau, nema patetičnih scena, ljigavog dijaloga i napornog uvjeravanja publike da su oni par iz snova. Točnije, njihov odnos ima nešto gotovo poetski, iako nemaju zamalo ni jednu zajedničku scenu skoro do samog kraja filma. Njihova suzdržanost po tom pitanju, čak i distanciranost u ponašanju, imaju takav efekt na gledatelje da svi jednostavno odmah osjećaju jednu vrstu staromodne uzvišenosti u njihovu odnosu i to je ono što bi se reklo narodnim riječnikom vražje dobro napravljen posao. Naravno, treba imati i cojones, pa priznati da je to ustvari ljubavni film, ali, hej, ljubav kao pokretač radnje nije tako atraktivna kao… vilenjaci? i kad kažem ljudima da iste sekunde mijenjam tri Gospodara Prstena za Ženu Sokol gledaju me kao da sam ja došao s Marsa. Hej, ja sam romantičar, vjerujem u uzvišene ljubavi i sretne krajeve, a ne bacanje prstenja s neke tamo jebene planine.

Da ne bude kako film vrijedi samo radi toga (to je samo najveći plus u njemu, ništa drugo) glumački je odabran…savršeno? OK, Matthew Broderick je slaba karika, on je u svim filmovima slaba karika, ali je ovdje bio tek pican koji se još nije počeo ni brijati, pa je podnošljiv. Rutger Hauer uopće nije bio prvi izbor za glavnu ulogu već Kurt Russell. Hmmmm. Nije da ja ne volim starog Kurta, ali on bi bio potpuni miscast pošto je Hauer u tim godinama bio vrhunska roba. Kršan, visok, markantan, slika i prilika kako izgleda vitez tog vremena (iako je, tehnički gledano, kapetan straže, ne vitez) odjeven u crno i zagrnut plaštom mistike.Michelle Pfeiffer (meni jedna od najljepših glumica… uopće) izgleda baš kako treba izgledati jedna prelijepa, tajanstvena djeva koja zagrije srce kršnom kapetanu (njih dvoje samo tako mogu zamisliti kao Sinišu i Kontesu Neru) i ona već spomenuta suzdržanost u njihovu odnosu njihov odnos stavlja na jedan možda malo idealizirani pedestijal, no nitko ne može osporiti da imaju pravu kemiju. Neke novije klince vjerojatno će smetati što film uopće nema specijalnih efekata(tek par njih u završnici) te da izvorne lokacije (čitaj – hebena šuma stvarno izgleda kao šuma) dodaju blagi začin realnosti. Režija je precizna i pregledna, ali zar je netko sumnjao da će takva biti kad ju je radio mešter Richard Donner? Ipak, treba naglasiti da nije baš posve cjepljena protiv statičnosti u određenim trenucima jer ovo je raniji Donnerov rad, prije nego se pronašao u opuštenijem akcijskom žanru. Intrigantna priča, vrhunski nastupi odličnog glumačkog para (iako, ruku na srce, nisu baš previše glumili) prava doza mistike i staromodne romantike… da su svi fantasy filmovi ovako dobri vjerojatno bih ih više gledao.

 

 

Komentari
  1. thegreatduck kaže:

    Imaš u planu još koji Rutgerov?
    Npr.
    Flesh+Blood
    The Hitcher (meni osobno najdraža njegova uloga…inače, još jedan u nizu filmova koji su proteklog desetljeća masakrirani remakeom)
    A Breed Apart
    Wanted: Dead or Alive
    Split Second
    Surviving the Game

    • Deckard kaže:

      Imam još u planu, samo kad mi nalete na gledanje i kad me uhvati inspiracija. 🙂 Ovi stariji su mi zanimljiviji za pisanje nego ovi novi, gdje se malo pogubio u C produkciji, ali jedino što će biti u neko dogledno vrijeme, a da je Hauerov, jest Escape From Sobibor. To sam pogledao baš prije par dana.

  2. thegreatduck kaže:

    Pod novije misliš ove iz 90-ih što sam ja stavio ili stvari koje je radio još kasnije?

    E da, baci oko na ovu listu…Već sam rekao autoru liste da baci oko na tvoj blog, premda ne zna hrvatski, jer vidim da imate sličan ukus…Naravno, ima tu dosta blockbustera koji možda i nisu za ovaj blog, a i vidim da si pisao o dosta naslova s liste, a pretpostavljam i da ima dosta toga što si gledao, ali nisi dosad stavio ovdje, al tko zna, možda otkriješ neki film koji ti je dosad promakao…Ili se pak podsjetiš na neki naslov koji si gledao, ali zaboravio. 😀
    http://rateyourmusic.com/list/DarthKarl/time_fades_away__my_favorite_years_in_film

  3. thegreatduck kaže:

    A ne znam sad..Nisam većinu od ovih gledao (jbg, mrsko mi gledati filmove na kompu, nemaju DVD-ove u knjižnicama, a tv mi nema USB priključak), ali su to neki od naslova koji su me malo više zaintrigirali, pa bih volio vidjeti što ti misliš o njima…Sad ne znam jesi li ti gledao te filmove, ili ti jednostavno izgledaju loše, al ovaj Surviving the Game ipak ima Garyja Buseyja i solidnu ocijenu od 5.8, tako da mi ne izgleda baš kao neka ŽNJ produkcija a la Seagalovi DTV uratci.

    • Deckard kaže:

      Problem je u tome što sam ja jako malo gledao njegovih zadnjih uradaka, tj. pokušao sam i loši su, bez obzira na ocjene. Ali, to sam ja 🙂 Netko ih možda čak i voli, no kad je Hauer u pitanju, prednost uvijek dajem njegovim starijim naslovima (pa čak i ovim novima) nego tim iz 90-ih jer su bili bolji. Sa Seagalom sam se razišao odmah nakon Exit Wounds, sve nakon toga je put ravno prema dnu, a nije ni Hauer bio daleko što se toga tiče. Što se tiče onog tvojeg popisa… s nijednim ot tih filmova ne možeš promašiti 🙂

  4. Hank Moody kaže:

    Niste nijedan gledali Surviving the game? Pa to je klasika 🙂 Dosta liči na Hard Target od Van Dammea, samo što je u glavnoj ulozi umjesto baletana bivši reper 😛 Nego, Deckarde, ti baš udario po mojim omiljenim filmovima u posljednje vrijeme 🙂

  5. ZK kaže:

    Ajme Deckarde, uspoređivati ovo s LOTR-om, to je grijeh :D.Gledao sam ovaj film dva puta, svaki put na RTL-u.Ne znam, ali meni se nije svidio.Ne prolazi mi ni kao fantasy ni kao ljubavni, ni kao miks to dvoje :D.

    Što se tiče Surviving the game, moram se složiti s Moodyem – Ice-T, Rutger Hauer, John McGinley i meni najdraži, Busey, je nešto što se ne zaobilazi.Moja topla preporuka.

  6. Deckard kaže:

    No way da ja to uspoređujem 😀 samo kažem da LOTR uopće nemam namjeru više gledati, izmorili me. Ovaj mi je puno bolji. Možda zato što sam ga gledao kao klinac, pa su tu i sentimentalni osjećaji vezani 🙂

  7. […] i to mu je ovo bio drugi film povijesne tematike u istoj godini jer prije ovog naslova izašao je Lady Hawke, u kojem je igrao potpuno drugačijeg lika. Žena Sokol je na kraju postala zgodan uspješan mali […]

  8. […] i to mu je ovo bio drugi film povijesne tematike u istoj godini jer prije ovog naslova izašao je Lady Hawke, u kojem je igrao potpuno drugačijeg lika. Žena Sokol je na kraju postala zgodan uspješan mali […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s